Poznatom splitskom piscu Nebojši Lujanoviću iza kojega je autobiografski roman 'Maratonac' godina je započela prilično bizarno. Tijekom godišnjeg odmora na Kupresu suočio se s čoporom pasa tornjaka. Bio je primoran spašavati goli život
Splitski pisac Nebojša Lujanović na svojem je Facebooku opisao početak svoje Nove godine:
'Moja 2022. je počela bliskim susretom sa smrću. Kako je režim pripreme za maraton u Madridu počeo, ni na Kupresu na godišnjem se ne smiju preskakati treninzi. Išao sam 'nabrati' dvadesetak km po selima, pa i dalje i u jednom trenu... s brijega se spušta crni oblak prema meni. Čopor od 5 tornjaka, svaki veličine teleta. Šprint, panika, penjanje na ogradu koja puca, pa na nisko stablo, koje se ljulja i pucketa, dok mi oko nogu skače njih 5 i škljoca očnjacima. Bilo je sam pitanje hoće li se pastir dogegati do mene prije nego pukne... Aplikacija je sve zabilježila. I okret kad sam ih uočio, i crveni šprint do stabla kad sam vidio da se približavaju, i puls koji je skočio (šiljak) na stablu, dakako, a kolega Alen Bulic je čak našao na karti i samo stablo.'
vezane vijesti
Pisac se javio nakon dolaska s Kupresa Slobodnoj Dalmaciji rekavši kako ga sada 'svi zafrkavaju pa i smiju, ali je moglo kobno završiti'.
'Gospođa koja drži konje i gdje sam dan poslije djecu vodio na jahanje, također ima tornjaka, a ja mu se zbog proživljenog straha nisam mogao ni približiti iako je izgledao dobroćudno. Ona veli da su tornjaci koji su me gonili čuvari stada i da nikome ne daju prići na područje oko Kukavičjeg sela', ispričao je Nebojša i dodao kroz smijeh:
'Zamislite scenu kako pet tornjaka gone muškarca u gegama koji trče Kupreškom visoravni'.
Lujanović se i ranije susretao s psima, ali ništa slično mu se nije dogodilo. Kaže kako tornjake ljudi doživljavaju kao dobre mede, a zapravo je riječ jednima od najsnažnijih pasa jer se bore s vukovima.
'Ja sam imao susreta i susreta s psima na Ravnoj gori, međutim, uvijek se radilo o životinjama na lancu koje zalaju kad protrčiš kraj kuće ili dvorišta. Ovoga puta sam vidio nekakav oblak koji se spušta prema meni i u zadnji tren shvatio da se radi o psima. Da sam bio samo sto metara naprijed, rastrgali bi me. Ovako me spasila ta ograda i stabalce koje se pod menom ljuljalo i pucalo.', objasnio je splitski pisac.
