Korejska središnja novinska agencija (KCNA) objavila je nedavno vijest da je nova raketa demonstrirana tijekom posjeta sjevernokorejskog vođe Kim Jong-una 1. gardijskoj zračnoj diviziji Korejske narodne armije te je promatrao vježbe protuzračne obrane. U početku je demonstrirano njeno ispaljivanje iz lovca MiG-29, a potom i, vrlo vjerojatno, iz lovca MiG-23, jer su sudjelovali u demonstracijskim vježbama.

Prema navodima KCNA-e, projektil lansiran iz lovca MiG-29 uspješno je pogodio zračnu metu u obliku drona. Kasnije je Kim Jong-unu prikazana raketa u statičnom obliku i s oznakama 11009001, a prema objavljenim fotografijama, zapadni vojni analitičari zaključili su da su njene dimenzije identične ili vrlo bliske američkoj AIM-120 i kineskoj PL-12. Uz to, svojim prednjim aerodinamičkim krilima sa šiljastim vrhovima podsjeća na inačice A i B projektila AIM-120, kao i na spomenute kineske rakete.

Istovremeno, repne peraje novog sjevernokorejskog projektila imaju jedinstven oblik te se on ne nalazi ni na jednom od njih iz ove klase. Treba napomenuti da je, s obzirom na dimenzije i oblik nosa, vjerojatno opremljen aktivnom radarskom glavom za navođenje, a postoji i mogućnost da ima domet od 90 do 120 kilometara, što je analogno raketama s kojima se uspoređuje.

Zapadni vojni analitičari ocjenjuju da su sjevernokorejske zračne snage, ako se potvrdi korištenje suvremenih tehnologija, prevladale važnu tehnološku barijeru modernom raketom zrak-zrak, a ona će zamijeniti zastarjeli sovjetski model R-27 s poluaktivnim sustavom navođenja.

Usporedba s poznatim AMRAAM-om

Valja napomenuti i to da trenutno nije poznato koliko je ona duboko integrirana u sustave borbenog aviona MiG-29. Neovisni stručnjaci smatraju da je lansiranje vjerojatno izvršeno isključivo uz pomoć njenog sustava za navođenje. Istovremeno, da bi se u potpunosti ostvario potencijal projektila s aktivnom glavom za navođenje, lansiranje se mora provesti korištenjem podataka koji se prije ispaljivanja prenose njegovu inercijalnom sustavu s radarske stanice aviona H019.

Usporedbe radi, američka napredna raketa zrak-zrak srednjeg dometa (AMRAAM) tipa AIM-120 je projektil koji djeluje izvan vizualnog dometa i sposoban je za operacije u svim vremenskim uvjetima, danju i noću. Koristi aktivno radarsko navođenje za odašiljanje i primanje umjesto poluaktivnog radarskog navođenja samo za primanje.

Američki sustav AMRAAM služi kao nastavak serije AIM-7 Sparrow, s time da je AIM-120 brži, manji i lakši te ima poboljšane mogućnosti protiv ciljeva na malim visinama. Također uključuje podatkovnu vezu za navođenje projektila do točke gdje se uključuje njegov aktivni radar i presreće cilj. Nužno je reći i to da ga inercijalna referentna jedinica i mikroračunalni sustav čine manje ovisnim o sustavu upravljanja vatrom zrakoplova.

Nakon što se raketa približi cilju, njezin aktivni radar navodi je na presretanje. Ova značajka, poznata kao 'ispali i zaboravi', oslobađa posadu aviona potrebe za daljnjim navođenjem, omogućujući joj da istovremeno cilja i ispali nekoliko raketa na više ciljeva i prekine radarsku blokadu nakon što se tragač aktivira i sam se navede prema ciljevima.

Misterij sjevernokorejskih MiG-ova 29

Ona također ima mogućnost navođenja prema cilju pri ometanju, što joj daje mogućnost prebacivanja s aktivnog radarskog na pasivno navođenje, odnosno navođenje na signale ometanja s ciljanog zrakoplova. Softver ugrađen u nju omogućuje joj otkrivanje ometanja i vođenje prema cilju pomoću odgovarajućeg sustava. Inače, AIM-120 je prvi put operativno korišten u prosincu 1992., kada je američki F-16D oborio irački MiG-25, a koji je prekršio južnu zonu zabrane leta.

Kineska PL-12, na koju novi sjevernokorejski projektil isto tako podsjeća, također je aktivno radarski navođena raketa zrak-zrak izvan vizualnog dometa te se smatra usporedivom s AIM-120 i ruskom R-77. Sustav navođenja sastoji se od podatkovnog navođenja na srednjoj liniji leta projektila i aktivnog radarskog navođenja na kraju leta. Koristi raketni motor i trup domaće proizvodnje te može imati pasivni način navođenja protiv ometača, s time da mu procijenjeni maksimalni domet iznosi oko 100 kilometara.

Osim što su specifikacije nove rakete obavijene velom tajne, tajanstven je broj sjevernokorejskih MiG-ova 29. Vjeruje se da sjevernokorejske zračne snage imaju oko 18 MiG-ova 29 dodijeljenih 55. zračnoj pukovniji sa sjedištem u zračnoj bazi Sunchon, uz 13 MiG-ova 29 u inačici A te dva u trenažnoj inačici B, koji su isporučeni 1987.

Nazvani MiG-29S-13 (9.13B) Fulcrum-C, ti su avioni isporučeni Sjevernoj Koreji iz Sovjetskog Saveza tijekom 1991. i 1992. u rastavljenim dijelovima. Samo su tri S-13 dovršena zbog toga što je Rusija odbila isporučiti više dijelova. Prvi lokalno proizvedeni Fulcrum-C poletio je 15. travnja 1993., a prvi put su ih sreli i fotografirali američki avioni u ožujku 2003., kada je par MiG-ova 29 presreo izviđački zrakoplov RC-135S Cobra Ball.