Napetosti između Azerbajdžana i Rusije rastu već mjesecima, a sličan trend primjetan je i u drugim državama koje su nekoć bile dio Sovjetskog Saveza. Ipak, to ne znači da se automatski okreću Zapadu, nego traže nove saveze i balansiraju između velikih sila
Mirovni sporazum između Azerbajdžana i Armenije, potpisan u kolovozu u Bijeloj kući uz posredovanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, označio je povijesni trenutak. Nakon desetljeća sukoba oko Gorskog Karabaha, regije u kojoj su živjeli pretežno Armenci, sukob je formalno okončan. Sporazumom je dogovoren i strateški tranzitni koridor kroz Južni Kavkaz – nazvan 'Trumpova ruta za međunarodni mir i prosperitet'.
Uz to, Washington je s Bakuom i Jerevanom potpisao zasebne sporazume o energetici, sigurnosti, tehnologiji i trgovini, čime je dodatno učvrstio svoj utjecaj u regiji koja se tradicionalno smatrala 'ruskim dvorištem'.
Ovo američko posredovanje vjerojatno je dosad najvidljiviji znak smanjenja utjecaja Rusije u državama nastalima nakon raspada Sovjetskog Saveza, piše DW.
vezane vijesti
Moskva je službeno pozdravila sporazum, no neslužbeni ton bio je daleko oštriji. Utjecajni ruski ideolog Aleksandar Dugin nazvao je američko posredovanje 'poniženjem i katastrofom ruske politike na Južnom Kavkazu'.
Pogoršanje odnosa Moskve i Bakua
Odnos Rusije i Azerbajdžana dodatno je opterećen nakon što je krajem prosinca 2024. ruska protuzračna raketa oborila azerbajdžanski putnički avion iznad Čečenije. Poginulo je 38 ljudi. Vladimir Putin se ispričao Ilhamu Alijevu, no samo zato što se incident dogodio u ruskom zračnom prostoru – što je u Bakuu doživljeno kao nedostatak poštovanja.
Od tada se gomilaju diplomatski incidenti: ruska policija uhitila je Azerbajdžance pod optužbom za terorizam, dok su azerbajdžanske vlasti pritvorile Ruse optužene za krijumčarenje droge. Dodatne tenzije izazvalo je i navodno rusko bombardiranje energetskih postrojenja azerbajdžanske kompanije SOCAR u Odesi. Kao odgovor, Baku je zaprijetio da će ukinuti zabranu izvoza oružja Ukrajini.
Rat u Ukrajini otvorio prostor za emancipaciju
'Rat u Ukrajini je prilika', kaže zastupnik Fariz Ismailzade. 'Rusija je zauzeta i mi imamo više prostora za diplomatske manevre.' Stručnjaci vjeruju da je upravo taj rat omogućio povlačenje ruskih trupa iz Gorskog Karabaha – što se ranije činilo nezamislivim.
I druge države regije polako se distanciraju od Moskve. Tadžikistanski predsjednik Emomali Rahmon 2022. godine javno je pred Putinom zatražio više poštovanja prema njegovoj zemlji -potez kakav je bio nezamisliv desetljeće ranije.
'Rusija više nije nepobjediva sila – Ukrajina je pokazala njezine slabosti', ističe politologinja Dilnoza Ubaydullaeva iz Australije.
Multivektorska politika – između Moskve, Pekinga i Ankare
Bivše sovjetske republike sve se više okreću tzv. 'multivektorskoj vanjskoj politici'. Umjesto bezrezervne odanosti Moskvi, grade paralelne odnose s drugim silama. Turska je već godinama strateški partner Azerbajdžana, dok Kina postaje ključni igrač u srednjoazijskim republikama.
Godine 2023. u Xianu je održan prvi samit Kine i država srednje Azije, čime je potvrđen rastući kineski utjecaj. Rusija, ističu analitičari, sve češće djeluje kao 'mlađi partner' Pekinga.
No unatoč emancipaciji, politička i povijesna veza s Moskvom i dalje je snažna. 'Naše zemlje su dugo bile kolonije Moskve, a mnogi čelnici odrasli su u uvjerenju da je Rusija broj jedan+, kaže politolog Nariman Alijev. +Taj postkolonijalni sindrom neće nestati preko noći – trebat će barem jedna nova generacija.'
