Nakon što je talijanski brod Moby Drea, unatoč protivljenju velikog dijela javnosti, danas dotegljen na vez u splitsko brodogradilište Brodosplit, u kojem će u iduća dva mjeseca s njega biti uklonjeno oko 350 tona metalnih panela, unutar kojih je stiješnjen sloj s oko 100 tona azbesta, tportal doznaje da uskoro slijedi dolazak u Split još jednog broda na kojemu će se obaviti isti ovaj posao
Radi se o brodu u vlasništvu iste talijanske kompanije i sličnih karakteristika. U splitskom škveru neslužbeno su objasnili da se radi o poslovima koji su za njih značajni u situaciji u kojoj su golemi kapaciteti nekadašnjeg giganta gotovo u potpunosti neiskorišteni.
Vrijednost ovog zahvata, neobičnog za nekoć moćno i sofisticirano brodogradilište, nije poznata, ali procjenjuje se da se kreće oko pola milijuna eura po brodu.
Nezadovoljstvo zbog broda s azbestom
Pojava 'broda s azbestom' u Splitu je proteklih dana izazvala golemo nezadovoljstvo, pa i manji prosvjed. Bilo je najavljeno i da će se njegovo današnje tegljenje pokušati spriječiti pomorskom blokadom pomoću velikog broja brodica, no od toga se odustalo jer je takav oblik prosvjeda trebalo prijaviti policiji, a službeni organizator nije bio poznat, ili nije htio biti poznat.
Glasnogovornik Brodosplita Josip Jurišić pred novinarima je bio na teškim mukama pokušavajući objasniti kako će teći proces uklanjanja brodskih panela koji sadrže azbest. Objasnio je da će se oni 'odvidati' (skinut će im se vijci, op. a.) te će ih se uredno zamotati u foliju, posložiti u kontejner i staviti na kamione tvrtke CIAK, ovlaštene za zbrinjavanje i ove vrste otpada.
Paneli se, dakle, u splitskom škveru neće ni rezati ni mrviti, a čak i rupe za vijke bit će polijevane vodom i deterdžentom, pa se opasnost od širenja azbestnih čestica zrakom doista čini gotovo nepostojećom. Problem je nastao kada su novinari Jurišića upitali gdje će skinute ploče na koncu doista završiti.
'U nepoznatom smjeru' i 'nije me briga', glasio je njegov odgovor.
Jurišić je zapravo nespretno pokušao objasniti da je za zbrinjavanje zadužena zagrebačka tvrtka CIAK, ovlašteni koncesionar za ovakve poslove.
Po zakonu bi se azbestni otpad trebao deponirati u zatvorene betonske sarkofage, tzv. kazete, no neslužbeno se može doznati da su svi ovakvi kapaciteti u Hrvatskoj popunjeni i da vjerojatno slijedi prevoženje skinutih panela u Italiju. Tportal je tvrtki CIAK uputio niz pitanja na ovu temu, a odgovore ćemo objaviti kada ih dobijemo.
Inspektorat nije posjetio Brodosplit
U Brodosplitu su danas potvrdili da još uvijek nisu imali posjet Državnog inspektorata, koji je javno objavio da će to učiniti, no kažu da su otvoreni za sve institucije i da nemaju nikakvih nejasnoća oko dozvola za obavljanje ove vrste poslova.
'Registrirani smo za remont', rekao je glasnogovornik Jurišić.
Upravo ovaj detalj zapravo je bio glavni uzrok nezadovoljstva i bijesa prokuljalog na površinu najavom uplovljavanja broda Moby Drea u Split: objavljeno je, naime, da ovo plovilo, kojemu su prethodno skinuti svi motori i koje nema posadu te ga cijelo vrijeme zapravo vuku tegljači, u Hrvatskoj ostavlja samo azbestni otpad, a potom mu slijedi putovanje u rezalište u Tursku, gdje ga s takvim teretom nisu htjeli primiti. Dakle teško da bi se posao u Splitu doista mogao nazvati 'remontom'.
vezane vijesti
Kako je tportal doznao, ove informacije redom su točne: Turska ima ograničenje primanja najviše 50 tona azbesta, a očekuje se da će ga na ovom brodu biti najmanje 100 tona, odnosno ukupno 350 tona s teškim metalnim panelima. Hrvatska nema takvih ograničenja, što djeluje nevjerojatno zato što je već odavno zatrpana i vlastitim, bez ovog 'uvoznog' azbesta.
Ovaj materijal, naime, intenzivno se koristio sve do 2000. godine za izolaciju na brodovima kao što je Moby Drea, ali i za pokrove kuća i pomoćnih objekata, za vodovodne cijevi, pa čak i fasade velikih zgrada, a one su i danas na svome mjestu.
Materijal koji se pokazao kao kancerogen i smrtonosan - katkad je dovoljna doslovno samo jedna čestica koja uđe u pluća - danas se tako može naći na bolnicama, školama, sportskim centrima, kazalištima i hotelima, pa i privatnim kućama, šupama i kokošinjcima.
Split i okolica posebno su senzibilizirani na azbest jer se upravo ovdje, na malom poluotoku Vranjic, od dvadesetih godina prošlog stoljeća nalazila tvornica Salonit, koja ga je proizvodila. Početkom dvijetisućitih ona je nakon žestokih prosvjeda aktivista napokon zatvorena, no uslijedila je polovična i nestručna sanacija u kojoj su pored toga, barem kako je pisalo u optužnici, ukradeni deseci milijuna tadašnjih kuna.
Sve optuženike spasila je zastara ili smrt, a azbest i dalje lebdi i Splitom i Hrvatskom. U tonama.
