Ugroženi kupci energenata, njih oko 125 tisuća, dobit će naknadu za troškove energije od 70 eura, a nastavlja se s potporama za studentsku prehranu te poljoprivrednicima za ratarske kulture, voće i povrće.

'Donosimo paket za poticanje ulaganja kućanstva u obnovljive izvore energije tako što ćemo sufinancirati 50 do 70 posto ukupne vrijednosti investicije', rekao je između ostalog Plenković na današnjoj sjednici Vlade.

'Iduća dva tjedna pratit ćemo zbivanja na tržištu, ovo je kriza strukturnog poremećaja na globalnoj razini, cijela Europa uvozi 97 posto svojih potreba za naftom i plinom, 67 posto potreba za ugljenom. Zbog tako velike ovisnosti o fosilnim gorivima, mjere energetske tranzicije trebale bi biti dugoročna strategija otpornosti', dodao je premijer.

Vlada je, kako je rečeno, primijetila da je u proteklim danima primijećena 'puno veća potrošnja goriva na crpkama u odnosu na susjedne zemlje', a ministar gospodarstva Ante Šušnjar spomenuo je da su se u susjedstvu čak mogli čuti pozivi građanima da kupuju gorivo u Hrvatskoj - pa je odlučeno da mjere ograničenja cijena neće vrijediti na benzinskim crpkama na autocestama.

Bivši ministar gospodarstva i predsjednik Nadzornog odbora Ine, danas naftni konzultant, Davor Štern, smatra da su predstavljene Vladine mjere 'maksimalno korektne i potpuno dobre i primjerene za trenutnu situaciju', premda ipak primjećuje 'malu u cijeni plavog dizela'.

'Solomonski rješenje za autoceste '

Činjenicu da cijene goriva nisu ograničene na autocestama on označava kao solomonsko rješenje kako bi se izbjegle različite cijene za domaće ljude i strance, odnosno turiste, što je skandalozna praksa kojoj su pribjegle neke susjedne zemlje. Pored toga, po njegovom mišljenju, cijene goriva na autocestama ionako bi trebale biti nešto više zbog povećanih transportnih, distributivnih i radnih troškova.

'Ukupno, predstavljeni potezi čine mi se efektni i pravovremeni', kaže Štern za tportal, ne predviđajući da bi se Hrvatska mogla naći u problemima s opskrbom energentima, između ostalog, zbog geografskog položaja i strateški dobro postavljene infrastrukture. Na pitanje je li 450 milijuna eura maksimum s kojim se može opteretiti državni proračun, odnosno postoje li 'rezerve' ili drugi alati za intervencije u slučaju da se kriza na Bliskom istoku produlji i produbi, on iznosi jednu od opcija:

'Ukoliko doista dođe do značajne eskalacije, Hrvatska ima još puno toga na raspolaganju - u prvom redu mogućnost redefiniranja odnosa s MOL-om i preuzimanja kontrole nad rafinerijom u Rijeci. Ondje postoji terminal, kratki naftovod i rafinerija koja prerađuje sve vrste nafte, tako da Hrvatskoj u svakom slučaju ne prijeti nikakva nestašica, niti 'par-nepar' scenariji o kojima se spekulira u dijelu javnosti', kaže Štern, podsjećajući da nestašice roba i energenata nisu vladale čak ni u jeku rata u Hrvatskoj, kada je sisačka rafinerija radila pod kišom granata.

Sasvim druga stvar jest cijena, on priznaje da će energenti možda biti skuplji - no i tomu se donekle može doskočiti 'drugačijim pristupom tržišnoj utakmici'.

Da nam nafta pristiže naftovodom Družba iz Rusije, bili bismo 'na petom katu'  

Na zamolbu da pojasni spomenuto 'redefiniranje odnosa s MOL-om i moguće preuzimanje kontrolom nad rafinerijom u Rijeci', Štern odgovara tvrdnjom da se taj kompleks nalazi na teritoriju Hrvatske i da stoga Hrvatska mora prva uživati njegove blagodati.

'Pojednostavljeno rečeno: da nam nafta pristiže naftovodom Družba iz Rusije, bili bismo 'na petom katu' - a svi znamo da u slučaju redukcija ondje najprije nestaje vode. Hrvatska je trenutno, što se tiče opskrbe, 'u prizemlju'', kaže Štern.

'U ratno doba Ina je bilježila gubitke na radu svojih rafinerija, ali stanovništvo to nije osjetilo na svojoj koži. Vlada bi jednaku stvar teoretski mogla učiniti i danas puštanjem u pogon svih kapaciteta rafinerije i preuzimanjem kontrole nad cijenama derivata na sebe, kao i tereta eventualnih gubitaka u sustavu proizvodnje i prerade, dok građani ne bi bili opterećeni cijenama koje su pod utjecajem ove lude geopolitičke situacije', objašnjava sugovornik tportala.

Nije vrijeme za paniku

Komentirajući vijest da je američki predsjednik Donald Trump objavio odgodu planiranih vojnih napada na iransku energetsku infrastrukturu na idućih pet dana, navodno zato što trenutno traju 'produktivni razgovori' dviju zemalja, Štern kaže da nije uvjeren u skori prekid neprijateljstava.

'I ranije su trajali pregovori, i ranije je bilo sličnih najava, pa se ništa nije ostvarilo. Trump vjerojatno zaista želi zaustaviti rat, no pitanje je kako bi Izrael to prihvatio jer se ovdje radi o uvjetima za opstanak te države. Dugoročno najkonstruktivnije, optimalno rješenje bilo bi da Iran prizna pravo Izraela na postojanje', smatra on.

Štern nije sklon trenutnu situaciju proglašavati 'potencijalno najvećom energetskom krizom u povijesti' - kaže da se sjeća i onih većih, primjerice iz 1973. godine.

'One su doduše bile kratkotrajnije, a postojala je i učinkovita diplomacija kroz Ujedinjene narode koji su još uvijek funkcionirali, dok su europske pojedinačno bile jače, pa i bolje koordinirane nego danas. No nije vrijeme za paniku, sve će biti dobo', uvjeren je Štern.