Priča o neobičnim pojavama na Jadranu počela je sasvim slučajno, u razgovoru s ribarom iz zadarskog akvatorija. Prošlog ljeta, tijekom noćnog izlaska na more, kaže, čuo je zvuk koji nije mogao povezati ni s čim poznatim – duboko, pulsirajuće brujanje koje se pojavilo iznenada i nakon nekoliko minuta nestalo.
Nije bio jedini koji je to doživio. Slična iskustva, tvrdi, povremeno spominju i njegovi kolege – ljudi koji more poznaju godinama i navikli su na njegove uobičajene zvukove, od udaljenih motora do kretanja ribe ispod površine. Upravo zato, takve pojave ostaju zabilježene kao nešto što odudara od svakodnevice na moru.
Odgovori postoje, ali...
Takva svjedočanstva rijetko izlaze iz tog kruga, no otvaraju pitanje postoji li za njih objašnjenje. Pregled dostupnih istraživanja pokazuje da odgovori postoje, ali nisu uvijek jednoznačni.
vezane vijesti
U moru se naime zvuk širi znatno brže i na većim udaljenostima nego u zraku, zbog čega se izvor često doživljava bliže nego što uistinu jest. Istraživanja morskog zvučnog okoliša, u kojima sudjeluju i hrvatske znanstvene institucije poput Instituta Ruđer Bošković upućuju na to da takve pojave mogu biti posljedica komunikacije morskih organizama, ali i brodskog prometa ili podmorskih procesa.
Plimni val 1978. u Veloj Luci
No zvukovi su tek jedan dio šire slike. Jadransko more, iako se često doživljava kao mirno i predvidljivo, bilježi niz pojava koje su u trenutku kada su se dogodile djelovale neobično. Jedan od najpoznatijih primjera dolazi iz Vele Luke na Korčuli, gdje se 21. lipnja 1978. godine more počelo naglo dizati i povlačiti bez vidljivog razloga.
Nije bilo oluje ni jakog vjetra, no razina mora oscilirala je dovoljno snažno da prouzroči štetu na obali i plovilima. Kasnije analize pokazale su da je riječ o meteotsunamiju – pojavi povezanoj s naglim promjenama atmosferskog tlaka i oblikom obale, kakve i danas prati Državni hidrometeorološki zavod.
Skupina hrvatskih znanstvenika s PMF-a u Zagrebu i Instituta "Ruđer Bošković" nakon tri desetljeća riješila je "velolučku enigmu" i rezultate objavila u jednom od najprestižnijih časopisa iz geofizike, Journal of Geophysical Research.
'Potvrdili smo da su tu veliku poplavu u Veloj Luci izazvali atmosferski procesi. Odmah nakon što se pojava dogodila postavljene su četiri različite hipoteze, od kojih su je dvije dovele u vezu s pomacima u podmorju, tj. ustvrdile su da je u pitanju tsunami, a dvije s poremećajima u atmosferi. Time je potvrđeno da je relativno mali poremećaj atmosferskog tlaka, od samo nekoliko milibara, koji u uobičajenim uvjetima ne bi mogao izazvati kolebanje morske razine veće od nekoliko centimetara, mogao izazvati višemetarsko kolebanje morske razine, zbog pojave rezonancije, ali i zbog specifičnog, ljevkastog oblika Zaljeva Vela Luka, rekao je voditelj istraživanja prof. Mirko Orlić s Geofizičkog odsjeka PMF-a novinarki Tanji Rudež za Jutarnji list.
S druge strane, neke pojave na Jadranu djeluju gotovo nestvarno, ali imaju jasno objašnjenje. Tijekom toplih ljetnih noći more ponekad zasvijetli pod rukama plivača ili uz trup broda. Riječ je o bioluminiscenciji, svjetlucanju koje uzrokuju mikroskopski organizmi poput planktona. Takve pojave redovito bilježe i objašnjavaju stručnjaci Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu ističući da njihova vidljivost ovisi o temperaturi mora i drugim okolišnim uvjetima.
Dojam neobičnog katkada stvaraju i optičke pojave na horizontu. U određenim atmosferskim uvjetima dolazi do loma svjetlosti u slojevima zraka različite temperature, što može promijeniti izgled udaljenih objekata. Otoci i brodovi tada mogu djelovati izduženo, pomaknuto ili kao da lebde iznad mora. Iako je riječ o poznatoj pojavi, takvi prizori često iznenade i iskusne pomorce.
Dodatnu složenost Jadranu daje i njegov podmorski reljef. Najdublji dijelovi, poput Jabučke kotline koja se spušta više od tisuću metara, predstavljaju specifične ekosustave koji se i dalje istražuju. Istodobno, more skriva i velik broj olupina različitih razdoblja, od antičkih do novijih, što doprinosi dojmu prostora bogatog slojevima koje nije uvijek lako u potpunosti sagledati.
Kada se sve to uzme u obzir, pokazuje se da većina pojava koje se doživljavaju kao neobične ima svoje uporište u prirodnim procesima. Jadran je dinamičan sustav u kojem se isprepliću meteorološki uvjeti, morske struje i obilježja podmorja. Nagla promjena vremena, koja nije rijetkost osobito ljeti, može u kratkom vremenu stvoriti uvjete koji iznenade i one koji more dobro poznaju.
Upravo ta kombinacija čimbenika objašnjava zašto pojedina iskustva ostavljaju dojam misterija. Ne zato što nužno upućuju na nešto nepoznato, nego zato što se događaju iznenada i izvan uobičajenog konteksta.
Priče poput one s početka tako ostaju zanimljiv podsjetnik da Jadran, iako blizak i poznat, i dalje može iznenaditi – ponajprije svojom složenošću.
