Gaza se nalazi u smrtonosnoj jednadžbi iz koje gotovo da nema izlaza. Poljoprivreda je uništena ratom, ribolov je zabranjen, a ljudi ne mogu napustiti teritorij. Svaka kalorija potrebna za preživljavanje mora stići izvana – i Izrael to zna. Štoviše, zna to već godinama i precizno računa – koliko hrane pustiti, koliko ljudi mogu izdržati bez da doslovno umru od gladi
Još 2006. savjetnik tadašnjeg premijera Ehuda Olmerta izjavio je da je cilj bio ‘staviti Palestince na dijetu, ali ne dopustiti da umru od gladi’. Dvije godine kasnije, izraelski sud naložio je objavu dokumenata u kojima je izraelska vojna uprava (Cogat) točno računala da je minimalna dnevna potreba 2279 kalorija po osobi, što se prevodilo u 1,836 kg hrane dnevno, piše The Guardian.
Danas humanitarne organizacije traže i skromniji minimum – 62.000 tona konzervirane i suhe hrane mjesečno, što bi zadovoljilo osnovne potrebe za 2,1 milijun stanovnika Gaze – otprilike jedan kilogram po osobi dnevno.
Podaci koje objavljuje izraelska vlada jasno pokazuju: Gaza gladuje
Izraelske vlasti službeno opovrgavaju postojanje gladi, optužuju UN za kašnjenja u distribuciji, tvrde da Hamas krade pomoć i ističu slike paleta koje navodno čekaju na preuzimanje. No podaci Cogata govore drukčije: između ožujka i lipnja ušlo je tek 56.000 tona hrane – manje od četvrtine potrebne količine. Glad nije rezultat logističkog kaosa nego izravne političke odluke.
vezane vijesti
Neovisni stručnjaci upozoravaju da planovi distribucije američko-izraelske logističke tvrtke Gaza Humanitarian Foundation (GHF) ‘vode u masovno izgladnjivanje’ i da bi glad nastupila i da nema nasilja i kaosa na terenu.
U ožujku i travnju Gaza je bila pod potpunom opsadom – nije ušao ni gram hrane. Premijer Benjamin Netanyahu najavio je u svibnju obnovu isporuka, ali količine su bile simbolične, dovoljne tek da se agonija uspori, ne i zaustavi.
Od početka rata obavljeno je 104 leta pomoći iz zraka – što pokriva samo četiri dana prehrane za cijelu Gazu. Ti letovi, iako skupi i neučinkoviti, omogućuju Izraelu i saveznicima da glad prikažu kao logistički izazov, a ne kao rezultat državne politike.
No granice su zatvorene ne zbog prirodnih prepreka, već zbog izraelskih odluka. I dok kamioni s hranom čekaju na dozvole, ljudi umiru.
Dvije izraelske organizacije za ljudska prava ovoga su tjedna objavile da Izrael u Gazi provodi genocid. B’Tselem govori o ‘službenoj i otvoreno deklariranoj politici’ masovnog izgladnjivanja. Izraelska država zna točno koliko hrane je potrebno, zna koliko je šalje – i odlučuje da to neće biti dovoljno. Tu računicu, poručuju stručnjaci, ne može nitko preuzeti na sebe osim same izraelske vlasti – i njezinih saveznika.
