U ulici koja se, gotovo proročanski, zove Gaza živi izraelski premijer Benjamin Netanyahu, u stanu na zadnjem katu, nedaleko od restorana u kojem se može pojesti sushi, piše NPR u velikoj reportaži.

Nedavno je ispred te zgrade stajao otac s megafonom u ruci. 'Bibi i Sara!' dozivao je premijera i njegovu suprugu, koristeći njegov nadimak, vičući: 'Ovdje je Romov tata!' Sin Ofira Braslavskog, Rom, tek 21-godišnjak, još je uvijek talac u Gazi, dvije godine nakon što je Hamas 7. listopada 2023. godine pokrenuo napad na južni Izrael, čime je započeo razoran rat u Pojasu Gaze.

Njegova obitelj je među onima koje su platile najtežu i najmučniju osobnu cijenu iscrpljujućeg dvogodišnjeg sukoba. 'Neću dopustiti da ubijete moga sina i vratite ga u vreći za mrtvace!' vikao je Braslavsky.

Cijena neviđene nacionalne podjele

Ispred Netanyahuove kuće kampira Mor Goddard s drugim obiteljima talaca. Preživjela je napad Hamasa na svoj kibuc na granici s Gazom, ali je u njemu izgubila roditelje – i ne samo njih.

'Izgubila sam povjerenje u zemlju. Izgubila sam povjerenje u vojsku. Teroristi su ušli u moju kuću, pokušali otvoriti vrata sigurne sobe, a kad nisu uspjeli – zapalili su kuću. I nitko nije došao', kaže Goddard. 'Znam kakav je osjećaj biti napušten. Sati i sati prolaze, a nitko ne dolazi. Sati u kojima čujem kako ubijaju moje prijatelje i roditelje.'

Od tada svakodnevno oplakuje put kojim je njezina zemlja krenula – put osvete u ratu protiv Hamasa – dok pokušava vratiti tijelo svog oca, kojeg palestinski militanti u Gazi drže kao pregovarački adut s ostalim taocima. 'Mislim da od 8. listopada do danas Izrael djeluje iz osvete, a ne iz vrijednosti', kaže. 'To je kao gruda snijega koja se samo kotrlja i kotrlja i više je ne možete zaustaviti.'

Ne vjeruju više svi Izraelci u smisao ovog rata

To je još jedna cijena dugotrajnog rata: ne vjeruju više svi Izraelci u njegov smisao. Nedavna anketa Izraelskog instituta za demokraciju pokazala je da oko 66 posto građana želi njegovo okončanje.

'Konsenzus koji je započeo ovaj rat znatno se smanjio tijekom vremena', kaže Oren Tene, psiholog i voditelj Instituta za javno mentalno zdravlje u Medicinskom centru u Tel Avivu. 'Kada nacija odlazi u rat, a nije ujedinjena u uvjerenju da radi pravu stvar, sklonost patnji postaje mnogo veća.'

U posljednje dvije godine izraelska je vojska slomila mnoge neprijatelje i preoblikovala regiju: njezine su trupe prodrle u dijelove Libanona i Sirije, napale Jemen i Iran, a istodobno su vodile smrtonosnu kampanju u Pojasu Gaze.

Tene je pratio porast upotrebe lijekova protiv anksioznosti, poput Valiuma i Klonopina. Dvanaestodnevni rat s Iranom u lipnju bio je osobito traumatičan: iranske su rakete padale po izraelskim gradovima, a obitelji su provodile noći u skloništima. Broj pacijenata naglo je porastao. 'Ne spavaju dobro. Ne mogu se koncentrirati, stalno su zabrinuti. Ne znaju imaju li ovdje budućnost', kaže Tene.

Izrael dijeli oružje civilima

Nakon napada 7. listopada Izrael je ublažio pravila za izdavanje dozvola i počeo dijeliti tisuće komada vatrenog oružja dnevno civilima potresenima napadom. Prema vlastima, to je dovelo do porasta slučajeva obiteljskog nasilja.

Tene je liječio i mlade vojnike koji su se vraćali iz Gaze, traumatizirani krivnjom preživjelog, gledajući kako njihovi prijatelji umiru pored njih. Ukupno je 466 izraelskih vojnika poginulo u Gazi, a čak 15 posto smrti uzrokovano je prijateljskom vatrom, prema vojnim podacima.

Liječio je i one koji su priznali da su pucali na palestinske civile, noseći dubok osjećaj onoga što stručnjaci nazivaju 'moralnom povredom', odnosno ranom na savjesti. 'Mnogi ljudi opisuju osjećaj da su izdali vlastite vrijednosti', kaže Tene. 'Ako upucate dijete - to dijete će hodati s vama do kraja života.'

Cijena apatije prema palestinskoj patnji

Ono što vojnici vide u Gazi većina Izraelaca nikada ne vidi jer njihovi mediji uglavnom štite publiku od takvih prizora. To je još jedna cijena rata: gubitak empatije prema palestinskoj patnji.

Keren Gill, ekonomistica koja redovito sudjeluje na prosvjedima za okončanje rata i oslobađanje izraelskih talaca, priznaje da ju je šokiralo to koliko su se promijenili njezini osjećaji prema stanovnicima Gaze. 'Prije 7. listopada mislila sam da su tamo obitelji, ljudi koji žele mirno živjeti i voditi normalan život', kaže. 'Ali danas ne mislim da je itko u Gazi nevin.'

Zgrožena je svjedočanstvima izraelskih talaca, od kojih su neki tvrdili da su ih držali zatočenima u domovima obitelji. Vojska navodi da su neki bili zatvoreni i u kući liječnika iz Gaze. 'Je li razumno da liječnik u Gazi uzme taoce u svoj dom? Ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Dakle, što se mene tiče, nije me briga za ljude u Gazi', kaže.

Pokušaji vraćanja empatije

Jedan od izraelskih istraživača bliskoistočne politike pokušava upravo to – vratiti empatiju. Assaf David stekao je veliku online publiku prevodeći na hebrejski objave običnih Palestinaca iz Gaze na Facebooku.

Jedna od njih, koja je izazvala golemu pažnju, potječe od oca iz Gaze, Saeda Abua Eite. U grubom prijevodu, on piše: 'Ovo je moja slika s kćeri Mirom prije rata. Jako je volim. Izgubio sam je. Nisam se stigao oprostiti od nje i ne znam tko ju je pokopao.'

Dana 11. kolovoza šestogodišnja Kenzi Madhun iz Gaze pozirala je za portret ispred Medicinskog centra Američkog sveučilišta u Bejrutu. Došla je s ocem Adamom Madhunom na liječenje nakon što je ranjena u Gazi 21. listopada 2023. godine, a nalazi se među 35 djece koju je Dječji fond Ghassan Abu-Sittah doveo u Libanon, s njihovim skrbnicima, radi kirurške i psihološke pomoći.

'To je izazvalo brojne reakcije Izraelaca, što me iskreno iznenadilo, jer nisam mislio da ih previše zanima patnja Gaze', kaže David.

Vjeruje da takve objave pomažu Izraelcima da osvijeste i palestinsku cijenu ovog rata. 'Prestrašen sam razmišljanjem o dugoročnim posljedicama ovog gubitka empatije jer se on sam hrani sobom', kaže. 'Psihološki, mentalni i etički troškovi utječu na samu dušu – i to će biti najteže nadoknaditi.'

Cijena globalnog bijesa prema Izraelu

Prosvjedi protiv izraelskog rata postali su svakodnevica diljem Europe, a vlasti bilježe napade na Židove i Izraelce u inozemstvu. Međunarodna sportska i glazbena natjecanja razmatraju zabranu izraelskog sudjelovanja, a pojedine zemlje, među njima i Njemačka, dugogodišnji saveznik Izraela, uvele su mu embargo na oružje.

Od globalne simpatije u danima nakon napada 7. listopada Izrael se danas suočava s optužbama za genocid i ratne zločine na međunarodnim sudovima. Zato je vlada savjetovala Izraelcima da u inozemstvu smanje vidljivost i brišu objave o svojoj vojnoj službi. Neke su zemlje čak pokrenule kaznene postupke protiv izraelskih vojnika zbog ratnih zločina.

No to ih nije spriječilo da putuju.

Cijena putovanja svijetom kao Izraelac

Međunarodna zračna luka u Tel Avivu ostaje glavni izlaz za one koji žele nakratko pobjeći od intenziteta ratnog života. No ni taj bijeg više nije zajamčen jer se međunarodni letovi često otkazuju zbog raketne paljbe iz Jemena i Irana.

U odlaznoj dvorani stoji 25-godišnji Oshri Avata, na putu prema Gruziji. Nakon brojnih misija u Gazi i Libanonu, gdje je služio u elitnoj tajnoj jedinici, odlučio je pobjeći od uspomena na front. 'Pobjegao sam od svega toga. Ne želim ići na terapiju s ostatkom jedinice. Želim letjeti. Želim vidjeti svijet... to je moja vrsta liječenja', kaže.

U redu za ukrcaj stoji i 30-godišnja Aviv Hajaj. Trebala je letjeti u Pariz da bi ovog ljeta vidjela Beyoncé, ali je rat s Iranom otkazao njezin let. Sada nervozno čeka let za Atenu. 'Vjerojatno neću govoriti hebrejski na ulicama, u metrou ili bilo gdje. To je grozno', kaže. 'Činjenica da se moramo bojati putovati svijetom... Samo želim da sve ovo završi.'

Cijena će biti golema

Zidovi parkirališta zračne luke prekriveni su naljepnicama s nasmijanim licima mladih izraelskih vojnika poginulih u ratu. Na jednoj od njih istaknut je citat iz poruke majke svom sinu, poginulom u Gazi: 'Naša priča će imati sretan kraj.'

Kada rat napokon završi, Izraelci će se morati suočiti s računom: s golemom cijenom koju su platili u posljednje dvije godine.