Prije dvije godine svijet je šokirao brutalan napad Hamasa i drugih palestinskih militantnih grupa na Izrael. U roku od 20 minuta to jutro na židovski blagdan Simhat Torah više od pet tisuća raketa zasulo je izraelske gradove, a istovremeno je oko šest tisuća palestinskih militanata i boraca Hamasa upalo na izraelski teritorij i probilo granicu na 119 mjesta. U napadu je pobijeno 1200 ljudi na izraelskoj strani, od čega više od 700 civila. Najveći broj žrtava odnio je masakr na glazbenom festivalu Nova, gdje je ubijeno 364 ljudi. Hamas je u povlačenju s izraelskog teritorija uzeo i taoce, točnije njih 251. Oko 150 ih se vratilo u Izrael, a više od 50 ih je poginulo. U Pojasu Gaze se u rukama Hamasa nalazi još 48 talaca, no Izraelci vjeruju da ih je još samo 20 živo.

Izrael nije dugo sjedio skrštenih ruku i pokrenuo je protunapad koji, zapravo, traje i danas. Izraelski dužnosnici zavjetovali su se uništiti Hamas i poručili da će 'Izrael pobijediti'. No dvije godine kasnije Hamas je i dalje prisutan, Pojas Gaze je u potpunosti uništen u izraelskim napadima, a prema podacima ministarstva zdravstva, kojim upravlja Hamas, u tim napadima ubijeno je najmanje 66.225 ljudi.

'Taj 7. listopada bio je šok. Na obljetnicu 50 godina od početka Jomkipurskog rata Hamas je izveo napad kojim je zadao udarac Izraelu, kakav on doista nije dobio u zadnjih 50 godina. Dakle zadnji put se nešto slično dogodilo Izraelu na Jom Kipur 1973. godine, kada su Egipat i Sirija iznenada napali Izrael i zapravo ga u jednom trenutku doveli na rub poraza. Izrael se tada iz toga uspio izvući, između ostalog, pregrupiranjem snaga i golemom američkom vojnom pomoći, ali taj strateški šok ponovio se prije dvije godine. Tada je Hamas iz Gaze, područja veličine otoka Krka, koje je nadzirano 24 sata na dan i potpuno je okruženo s dvije strane izraelskom vojskom i sigurnosnim službama te s treće strane egipatskom vojskom i Sredozemnim morem, uspio pripremiti napad u kojem je, nemojte zaboraviti, prvi put nakon dugo, dugo desetljeća, barem kratkotrajno, neka arapska sila zauzela dio izraelskog teritorija i nanijela žestok udarac ne samo izraelskim snagama, nego su tu bili i pokolji nad civilnim stanovništvom, otimanje talaca i slično. Samo po sebi, to je strateški šok nakon kojeg ništa više nije bilo isto', kaže za tportal povjesničar i stručnjak za Bliski istok Dario Špelić.

Izrael je, podsjeća, reagirao de facto objavom rata i operacijom čiji je cilj bilo uništenje Hamasa.

'Sad znamo što to znači. To znači praktički razaranje gotovo cijele Gaze s ciljem uništenja Hamasa, pa možda čak i njezina okupacija. U ove dvije godine dogodilo se puno stvari za koje se smatralo da se neće dogoditi. Ponovno su zaratili Izrael i Hezbolah, zaratili su Izrael i Iran. U sukob su se uključili tako daleki akteri kao što je milicija jemenskih hutista, koja je pokušavala gađati Izrael, a onda i blokirati promet Crvenim morem. I kao da sve to nije dovoljno, u zadnje vrijeme imali smo događaj koji je izazvao dvije stvari o kojima se baš ne govori, a trebalo bi. Izrael je napao Katar, a u odgovoru na napad na Katar, Saudijska Arabija sklopila je formalno savezništvo s Pakistanom, koji je nuklearna sila. A prije nekoliko dana američki predsjednik Donald Trump je na Katar de facto proširio zaštitu koju imaju zemlje NATO-a u Europi. Dakle šok 7. listopada učinio je Bliski istok još nasilnijim i nestabilnijim mjestom, na kojem pogibaju gomile ljudi. Činjenica je da to već traje dvije godine i ulazi u treću, što je samo po sebi iznenađenje jer ništa nije tako dugo trajalo u Gazi, osim, naravno, izraelske okupacije, ali to je druga stvar. Cijeli taj svijet je, pogotovo Bliski istok, postao nestabilniji, ali ono što je nevjerojatno je da se ta nestabilnost ponavlja, zapravo traje dvije godine i ulazi u treću. Zapravo ne znamo kada će to završiti i kako će završiti. To je najgora stvar. Ono što je dodatno veliki problem je što se sve ovo događa dok svakodnevno u Gazi pogibaju deseci ljudi, a ako je vjerovati bivšem načelniku stožera Izraelskih obrambenih snaga, do sada je 10 posto stanovništva Gaze stradalo, što ubijeno, što ranjeno. To je golema brojka za Bliski istok', smatra Špelić.

Izrael se zakleo uništiti Hamas i iako je u nekoliko navrata obezglavio vodstvo te organizacije, Hamasovi borci i dalje sudjeluju u sukobu. Pokušaj njihova uništenja samo je doveo do strašnog razaranja Pojasa Gaze, ubijanja stotina civila, izgladnjivanja stanovništva, što je na kraju izazvalo i žestoke reakcije svijeta, pa i izvlačenje optužbi za genocid. Postavlja se stoga pitanje je li Izrael pogriješio u svom odgovoru na napad i masakr koji je prije dvije godine izveo Hamas.

'Problem je u tome što je taj napad pokazao da su Izraelske obrambene snage i cijeli taj sigurnosni sustav, koji su smatrani najboljima na svijetu, katastrofalno zakazali. Taj strateški šok koji je Hamas priredio Izraelu zadnji put se dogodio prije 50 godina, s time da su tada takav šok Izraelu nanijele dvije države, iza kojih je stajao Sovjetski Savez i cijeli istočni blok koji ih je naoružavao. Ovdje se radi o miliciji/terorističkoj skupini/pokretu koji vlada područjem veličine otoka Krka i oni su uspjeli nanijeti Izraelu taj udarac. Taj je udarac bio toliko silovit da Izrael nije znao što drugo napraviti nego odgovoriti svom silinom. To je staro pravilo koje je formulirala premijerka Golda Meir još početkom 70-ih – 'Ako oni udare nas (uglavnom se mislilo na palestinske skupine), mi njih moramo udariti još jače. Ako to ne napravimo, mislit će da se bojimo.' Odgovor Izraela je jednostavno bio rat. Ima li smisla rat u kojem ste poslali tri divizije u Gazu, a četvrta je bila u pričuvi, kad se borite protiv milicije ili terorističkog pokreta? To je prvo veliko pitanje. Ubijate li čekićem muhu? Drugo, ovo se pretvorilo u rat kojem se ne vidi kraj. Jer ako kažete da ćete uništiti Hamas, što to točno znači? Dok postoji jedan Hamasov borac koji će na vas otvoriti vatru, vi ga niste uništili. Morali biste razoriti cijelu Gazu i sravniti je sa zemljom da biste istrijebili i iskorijenili Hamas. Ako vam to uspije, cijena za to bit će golema. Kao prvo, cijena je prestiž, i to je ono što smo vidjeli: da dvorana Ujedinjenih naroda ostane gotovo prazna kada se obrati izraelski premijer Benjamin Netanyahu. I drugo, u procesu razaranja Gaze, da biste iz nje izbacili Hamas, stvorit ćete desetke i desetke tisuća ljutih ljudi koji će se, ako se ne pridruže Hamasu, pridružiti nekoj drugoj skupini koja će ponovno objaviti rat protiv Izraela. Dakle u istrebljenju jedne skupine koja se bori protiv Izraela regrutirate vojnike za neku drugu skupinu. Izrael je morao odgovoriti jer je taj šok, taj udar Hamasa bio strašan, težak i, mora se reći, ponižavajući za državu. A kad su krenuli u odgovor, pitanje je jesu li točno znali što rade i pitanje je može li se ovakvim načinom postići cilj, a to je da uništite jedan teroristički pokret/miliciju/politički pokret', kaže Špelić.

Uz to ne treba zanemariti i to da se Hamasovo vodstvo ne nalazi u potpunosti u Gazi. Dio je u Turskoj dok je dio, na koji je Izrael nedavno pokušao izvršiti atentat, u Dohi. U Gazi se pak nalazi šef vojnog krila Hamasa.

'To je staro pravilo koje je postavio Mao Ce Tung. Gerila je riba koja živi u moru naroda i što morate napraviti? Morate je izvaditi iz tog naroda. Dakle ili ćete uništiti narod ili ćete napraviti nešto drugo da se taj narod okrene od te skupine. Zasad je očigledno uništenje prioritet. Koliko će ono biti efikasno, to je veliko pitanje. Ponavljam, puno su efikasnija neka druga sredstva, a ta sredstva očito nisu na raspolaganju Izraelu jer on hoće isključivo vojnom silom riješiti to. Pitanje je može li se primjenom vojne sile to riješiti – postojanje jednog terorističkog pokreta čiji je cilj ostvarenje palestinske države i uništenje Izraela', napominje Špelić.

Hamas je u ove dvije godine u nekoliko navrata ostao obezglavljen, no ni to ga nije uništilo. Pitanje je ima li snage ponoviti napad kao u listopadu 2023. godine.

'Hamas je sad dobio žestok udarac. Sva ta sila koju je Izrael poslao na Gazu melje taj dio Bliskog istoka i ako je vjerovati izvještajima, od starog vodstva Hamasa, onog prije 7. listopada, samo je jedna osoba na životu. Pretrpjeli su teške gubitke, neki izraelski izvori kažu minimalno 10.000 mrtvih pripadnika Hamasa. Dakle novi veliki napad nije moguć zato što su dvije godine rata, koji sad ulazi u treću, ostavile teške posljedice za Hamas. Oni više nisu ni izbliza toliko jaki. Hamasovo oružje je nešto drugo – 'dok god mi nismo uništeni, nismo pobijeđeni'. Dok god nas vi ne uništite, dok god je i jedan naš pripadnik u stanju nešto napraviti, vi nas niste pobijedili. I to je zapravo taj problem koji ima Izrael. Sva ta sila koju su koristili dvije godine rata, a opet im se svaki tjedan dogodi neki napad Hamasa na izraelske snage u Pojasu Gaze. Iako Izrael praktički drži tri četvrtine Gaze pod kontrolom, a ovo što je ostalo je u obruču nadzire se 24 sata na dan, stalno se nalazi pod udarom izraelskog zrakoplovstva, topništva, upada izraelskih jedinica, i svejedno ne mogu uništiti Hamas. Sama ta činjenica više vrijedi Hamasu nego ikakav napad na Izrael. To je stara priča, gerila pobjeđuje dok ne gubi. Oni su pretrpjeli teške gubitke, činjenica je da je u postupku uništenja Hamasa Gaza pretvorena u ruševinu, ali svejedno Izrael ne može reći da je pobijedio Hamas. Nanio mu je teške gubitke, a on još uvijek postoji', kaže Špelić.

Nakon dvije godine, i rundi pregovora u Dohi, na stol je stigao dosad najozbiljniji mirovni plan, ali pitanje je koliko je provediv. Prijedlog u 20 točaka američkog predsjednika Donalda Trumpa dobio je podršku Benjamina Netanyahua, arapskih država, a s jednom od točaka, vraćanjem taoca, složio se i Hamas.

Može li Trumpov plan upaliti, pitamo našeg sugovornika. Problem je, odgovara nam, i u samom Trumpu i načinu na koji vodi politiku u svom drugom mandatu s toliko inicijativa da smo neke već zaboravili. Daje nam do znanja i da se Trump našao pod pritiskom da krene u akciju.

'Ovu inicijativu izdvaja to što je do nje, kako mi se čini, došlo zato što su se, nakon izraelskog napada na Katar, zemlje Zaljeva, prije svega Kraljevina Saudijska Arabija, Kuvajt i Arapski Emirati, ali i Katar, obratili administraciji predsjednika Trumpa i rekli da je sad dosta. Stalno to ponavljam. Savezništvo SAD-a i države Izrael je dugo, višedesetljetno. No postoji jedno savezništvo koje je starije i od Države Izrael, a to je savezništvo SAD-a i Saudijske Arabije. Onog trena u kojem je Izrael napao Katar i kada je rekao da će to ako treba i ponoviti, u tom trenutku prijestolonasljednik Saudijske Arabije i svi ti emiri tih zemalja, koji su basnoslovno bogate, rekli su da je sad dosta. Vrlo vjerojatno je to bio povod da Trump krene u akciju', kazao nam je Špelić.

Pitanje je može li taj sporazum i zaživjeti, jer i Špelić vidi nekoliko stvari koje bi itekako mogle biti problem, bilo za izraelsku stranu, bilo za Hamas.

'Imate dva ključna problema. Od Hamasa se očekuje da se razoruža i preda vlast nad Pojasom Gaze. Borba protiv Izraela je razlog postojanja Hamasa. Dakle što je Hamas bez borbe protiv Izraela? Temelj njegove moći je vlast nad Pojasom Gaze. Pitanje je hoćete li natjerati Hamas da pristane na to. S druge strane, od vlade premijera Netanyahua očekuje se povlačenje iz Pojasa Gaze. Kako možete sačuvati svoju većinu u Knessetu, koja ovisi o radikalnim strankama, i kako ćete njima prodati to da se nakon dvije godine rata i teških gubitaka, koje je Izrael podnio u životima, i cijene rata, koja se kreće oko 100 milijardi dolara, nakon svega toga, morate povući iz Gaze? A vama ministri u vladi sanjaju o okupaciji Gaze, o istjerivanju Palestinaca iz tog pojasa itd. Sad se očito nešto počelo kotrljati, ali imate pitanje što će napraviti Hamas i hoće li Izrael pristati na ključan uvjet. A ako se i sve to dogodi, pitanje je kako će se upravljati Gazom i tko će upravljati Gazom? I drugo, ako uistinu namjeravate tamo rasporediti mirovne trupe arapskih zemalja, znači li to da će Pakistan poslati svoju vojsku u Gazu? Znači li to da će Turska poslati svoju vojsku u Gazu? To su sve otvorena pitanja. Zasad je samo jasno to da je Trump odlučio, vrlo vjerojatno na poticaj zemalja Zaljeva, zaustaviti to da Izrael radi što hoće na Srednjem i Bliskom istoku. Jer to je očigledno postalo neprihvatljivo. Razlog zbog kojeg je došlo do ovog mirovnog sporazuma je prije svega zato što zemlje Zaljeva, na čelu sa Saudijskom Arabijom, misle da je vrijeme da se nešto napravi. Hoće li to donijeti mir u Gazi? Sumnjam, ali, ako ništa drugo, bar se reklo Izraelu da se drži dalje od zaljevskih zemalja', zaključuje Špelić.