Najnoviji val nezadovoljstva izbio je krajem prosinca u srcu Teherana – na velikom bazaru. Trgovci, poznati kao bazarije, uzvikivali su parole protiv divljanja cijena i sve težih životnih uvjeta. Ubrzo su se prosvjedi proširili na brojne dijelove zemlje, a na pojedinim mjestima prerasli su i u nasilje. Organizacije za ljudska prava govore o desecima poginulih.

Iranske vlasti pokušavaju razdvojiti prosvjednike i umanjiti političku dimenziju pobune. Dok s jedne strane izražavaju razumijevanje za ekonomske teškoće građana, istodobno optužuju strane obavještajne službe za poticanje nemira. Iranski policijski čelnik Ahmad Radan tvrdi da se 'planovi destabilizacije prvo izrađuju u inozemstvu, zatim šire putem interneta, a na kraju provode na ulicama'.

Od bunta zbog inflacije do otvorene kritike režima

Iza prosvjeda stoji duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo. Ne pate samo trgovci – frustracija se osjeća u svim slojevima društva. Mladi taksist u Teheranu kaže da je obrazovan, ali bez ikakve perspektive: već tri godine vozi taksi i gleda kako ljudi štede čak i na osnovnim potrepštinama.

Kako su se prosvjedi širili, ekonomski zahtjevi sve su se češće pretvarali u političke poruke. Na sprovodu dvojice poginulih prosvjednika u zapadnom Iranu čuli su se povici 'Dolje Islamska Republika Iran', dok su drugdje okupljeni uzvikivali 'Smrt diktatoru', misleći na vrhovnog vođu Alija Hamneija.

Reza Pahlavi kao 'otac Iranaca'?

U tom kontekstu sve su glasniji pozivi upućeni sinu posljednjeg šaha. Reza Pahlavi, koji živi u egzilu u Sjedinjenim Američkim Državama, sve se aktivnije uključuje u javne rasprave o budućnosti Irana. Islamski znanstvenik Reinhard Schulze ističe da se Pahlavi pokušava profilirati kao svojevrsni 'krunski princ' i 'otac Iranaca', figura iznad političkih podjela koja bi mogla simbolički objediniti naciju i otvoriti put novom poretku.

Kako piše Tagesschau, neki analitičari smatraju da bi Pahlavi mogao odigrati ulogu svojevrsnog 'pomagača' u stvaranju novog Irana. Politologinja Gilda Sahebi ističe da je riječ o osobi koja je glasna, prisutna u javnosti i potencijalno dovoljno utjecajna da pomogne oporbi izvana. Prema njezinim riječima, mnogi Iranci, iako se ideološki ne poistovjećuju s njim, vide u Pahlaviju nekoga tko bi mogao pružiti međunarodnu potporu njihovoj borbi.

No skeptici upozoravaju da je usporedba s krajem 1970-ih i usponom ajatolaha Homeinija varljiva. Schulze naglašava da je Homeini iza sebe imao snažnu ideologiju koja je mobilizirala mase, dok se Reza Pahlavi zasad može pozivati tek na svoje prezime – što je, smatra on, nedovoljno za masovnu mobilizaciju u današnjem Iranu.

Problem dodatno produbljuje činjenica da iranska oporba nije ujedinjena. Još tijekom pokreta 'Žena, život, sloboda' prije tri godine pokazalo se da različite skupine – od regionalista i separatista do centrističkih i krajnje desnih struja – teško pronalaze zajednički jezik. Prema Schulzeu, i danas nedostaje jasno profilirana politička alternativa koja bi ponudila uvjerljivu viziju budućnosti.

Kolika je stvarna podrška promjeni režima?

Pritom dio stručnjaka upozorava da ne treba precjenjivati spremnost stanovništva na radikalni preokret. Mnogi, osobito mladi, žene i stariji, prije svega žele bolji životni standard i sigurniju budućnost, a ne nužno ideološki motivirani rušilački scenarij.

Sahebi, međutim, smatra da postoji jedan snažan zajednički nazivnik: gotovo opće odbacivanje sadašnjeg režima. Prema njezinim riječima, malo je obitelji u Iranu koje nisu izgubile nekoga ili nemaju člana u zatvoru, a ekonomske teškoće dodatno pojačavaju osjećaj beznađa.

Procjenjuje se da je posljednjih dana na ulice izašlo najmanje nekoliko desetaka tisuća ljudi. Jedna američka think-tank organizacija zabilježila je oko 160 prosvjeda u 27 iranskih provincija u samo jednoj večeri. Pritisak na vlast očito raste, no ostaje otvoreno pitanje hoće li se nezadovoljstvo uspjeti pretočiti u organiziranu političku snagu – i hoće li Reza Pahlavi u tome igrati ikakvu stvarnu ulogu.