U izbornoj noći, oko 23 sata, nakon što je prebrojano nešto više od 99 posto glasova, čelnici stranaka koje su sudjelovale na slovenskim parlamentarnim izborima uputili su se u parlament te su se svi, kao u nekoj školici, izredali pred mikrofonima i davali izjave za medije. Ma koliko kivni bili, ma koliko kampanja bila prljava, ma koliko pojedini (čitaj Janez Janša) sipali optužbe za krađu glasova, svi se drže tog običaja koji je u Sloveniji dio političke kulture, a u Hrvatskoj uglavnom ustupa mjesto partijanju po stožerima dok ima ića i pića.

To što su se svi u tako kasno doba nacrtali u hramu demokracije ne znači da opuštenih i razgaljenih, ali i vidno razočaranih, nema i u Sloveniji. Širok dječački osmijeh Jerneja Vrtovca, neočekivanog pobjednika donjeg ešalona utrke na slovenskim izborima s mini koalicijom desnog centra NSi-SLS-Fokus, koja je osvojila čak devet mandata, podsjećaju na izraze lica koje je u izbornoj noći posljednjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj pravio Ivan Penava iz Domovinskog pokreta.

S druge strane, razočarenje Anžea Logara, predsjednika Demokrata, stranke odcijepljene od SDS-a i široko smatrane Janšinim trojanskim konjem za zgrtanje glasova centra nakon osvojenih tek šest mandata, nisu mogli prigušiti ni burgeri poznatog dvojca Lars&Sven, koji su ih otvoreno podržali u kampanji, dok su se planirani, također brendirani šampanjci stranačkih sponzora znojili na otopljenom ledu u kiblama.

Slično razočarenje bilježimo i kod lucky losera na lijevom političkom polu: socijaldemokrati s tek šest mandata i zeleno-lijeva koalicija Levice i Vesne s tek pet zastupnika u Državnom zboru izgubili su pokoji mandat u infarktnoj završnici kampanje, a izrazi lica njihovih lidera Matjaža Hana i Luke Meseca prilikom obraćanja medijima bili su smrknuti.

Stara polarizacija – za i protiv Janše

Dio mandata na koje su manje lijeve stranke računale, naime, otišao je Pokretu Sloboda Roberta Goloba, a on je u polarizirajućem finišu osuo drvlje i kamenje po – po svemu sudeći – pokušaju Janeza Janše da uplete izraelske paraobavještajce u kampanju objavom serije tajno snimljenih razgovora ljudi iz Golobova kruga koji sugeriraju korupciju u vlasti i oko nje. Komentirajući ovaj preokret u završetku kampanje, sociolog i politički analitičar s Filozofskog fakulteta u Ljubljani Gorazd Kovačič ističe da je taj skandal dodatno radikalizirao tradicionalnu političku podjelu u Sloveniji – za i protiv Janše.

'Posljednjih deset dana izborne kampanje u Sloveniji obilježila je špijunska afera. Na internetu su se pojavile snimke utjecajnih ljudi koji na radnom ručku objašnjavaju tko ima utjecaj u Sloveniji i spominju korupciju. Nakon objave objasnili su da su ih navodni poslovni ljudi namamili u zamku, postavljali im sugestivna pitanja i lijepili dijelove snimaka na način da se gubi kontekst. U tim izjavama ima vrlo malo korisnog za kazneni postupak, a namjera onoga tko je organizirao te sastanke i objavio snimke bila je obeshrabriti liberalne i lijeve birače od sudjelovanja na izborima. Time bi pobijedila desnica, koja ima vrlo disciplinirane i motivirane birače.

Međutim nekoliko dana prije izbora civilno društvo i mediji otkrili su da je snimke napravila izraelska privatna obavještajna tvrtka Black Cube, specijalizirana za takvo diskreditiranje, te da se Janša sastao s njenim predstavnikom. Ovu informaciju kasnije je potvrdila i slovenska obavještajna služba', podsjeća Kovačič i nastavlja:

'Ovo otkriće izazvalo je preokret. Liberalni i ljevičarski birači izašli su na izbore u velikom broju dok Janšini birači žive u ideološkom balonu, pa skandal nije utjecao na njihovo glasanje. Skandal je pogoršao klasičnu slovensku polarizaciju za i protiv Janše.

U toj polarizaciji Golobova stranka isisala je dio glasova od manjih stranaka lijevog centra. Među gubitnicima su Levica, koja je svojim reformama definirala identitet lijevog centra Golobove vlade, Socijaldemokrati, koji su zaslužni za progresivnu vanjsku politiku, te Demokrati, nova desno-liberalna stranka Anžea Logara, koja se odvojila od SDS-a, vjerojatno u dogovoru s Janšom da bi tražila glasove u centru, a dobila je snažnu podršku organiziranog kapitala', zaključuje Kovačič.

Janšin 'stop the count' glasi 'pokrali me komunisti'

Golob je tako svojevrsnom kontraobavještajnom operacijom uspio galvanizirati dio neodlučnih koji su na izbore ipak izašli i odlučili se za najjaču opciju lijevog centra – jer u Sloveniji nemaju problem ni s tom razinom političke kulture – a izlaznost je opet bila blizu 70 posto. Janša se pak s jedne strane hvalio time da je u kampanji vidio domoljubni entuzijazam kakav nije viđen od nastanka slovenske države, a s druge iznosio navodna saznanja svojih stranačkih aktivista s birališta, prema kojima je SDS-u ukradeno 50 tisuća glasova. 'Stop the count', rekao bi njegov politički uzor Donald Trump, a Kovačič podsjeća da ovo nije prvi Janšin incident ovog tipa.

'Posljednje dane prije izbora, kada je Janša već znao da će izgubiti zbog špijunske afere u koju je bio upleten, i izbornu noć obilježilo je i njegovo tmurno negiranje legalnosti izbora. Govorio je o nezakonitoj provedbi prijevremenog glasanja u Ljubljani, koja je glasala protiv njega, te je nagovijestio krađu 50.000 glasova. Ovo nije prvi takav Janšin eksces. Više od 30 godina od njega slušamo da demokracija postoji samo kada je on na vlasti, a kada izgubi, vlada kontinuitet komunističkog totalitarizma, dok za izbore kaže da su ukradeni. Janša je ekstremist koji stalno hoda po rubu neustavnog i testira granice do kojih može pomaknuti taj rub', kaže analitičar.

Janša ih je stvorio – hoće li trgovati s antivakserima?

Čak i takav, polarizirajući i ekstremni Janša, koji dlaku možda mijenja, ali ćud nikad, ima matematičke šanse sastaviti vladu. S 28 osvojenih mandata u parlamentu od 90 zastupnika, za to bi morao istrgovati podršku devet zastupnika koalicije NSi/SLS/Fokus, šest Logarovih demokrata te zastupnika talijanske i mađarske manjine koji se tradicionalno priklanjaju onome tko sastavi vladu. Problem je što mu je i to malo te bi morao trgovati i s petoricom zastupnika antiestablišmentske stranke Resni.ca. Njihov lider Zoran Stevanović je još prije izbora otvoreno najavljivao da neće u koaliciju s čovjekom koji ga je u neku ruku stvorio kao politički faktor onim žestokim policijskim intervencijama na antivakserskim prosvjedima u vrijeme epidemije koronavirusa.

'Važan faktor je ulazak populističke desničarske, antivakcinacijske i proruske stranke Resni.ca u parlament. Nitko ne želi takvu stranku u vladi, a vjerojatno ni njoj nije u interesu da uđe u nju jer bi time pokazala svoj amaterizam. Njenih pet mandata smanjuje matematičke mogućnosti za formiranje drugih mogućih koalicija, stoga nema pravog pobjednika izbora. Janša ne može formirati koaliciju dok Golob ima još nekoliko opcija, ali sve bi bile vrlo zamorne i iscrpljujuće, pa će sljedeća vlada biti nestabilna', ocjenjuje Kovačič.

Hoće li Golob skrenuti prema centru?

A kako stoje stvari na lijevom polu? 29 zastupnika Pokreta Sloboda, šest Socijaldemokrata i pet Levice/Vesne, čak i uz dva manjinska zastupnika daje 42 glasa, što nije ni blizu imitaciji koalicije lijevog centra koja je izgurala prošli mandat do kraja. U parlament nije upao Vladimir Prebilič sa svojom strankom Preporod jer je ostao na jedva tri posto i u takvoj bi situaciji predstavljao jezičac na vagi, a Resni.ca, koliko je poznato, nije zainteresirana za podržavanje Golobove vlade izvan koalicije ili u nekom projektnom modelu. Podršku će stoga, ocjenjuje naš sugovornik, Golob morati potražiti među partnerima s desnog centra.

'Matematički, najelegantnija bi bila centristička vlada Golobova Pokreta Sloboda, jedne stranke lijevog centra i dvije stranke desnog centra. Između tih stranaka postoje mnoge nesuglasice, a imaju i suprotstavljena stajališta o pitanju javnog zdravstva i sustava dugotrajne skrbi koji je uvela Golobova vlada. Njegov zajednički nazivnik bio bi neoliberalizam, posebno smanjenje poreza za bogate. Ako Golob uspije održati trenutnu politiku ograničavanja neobuzdane privatizacije zdravstva i sustava dugotrajne skrbi, vlada će biti centristička. U suprotnom, rezultat će biti paradoksalan: ljudi su glasali za Goloba da formira vladu lijevog centra, ali on će voditi vladu desnog centra', ocjenjuje Kovačić i stavlja postizbornu situaciju u globalni ekonomski kontekst:

'Smanjenje poreza za bogate proturječi makroekonomskim uvjetima, u kojima se može očekivati ​​da će povećani proračunski rashodi ublažiti krizu, s obzirom na to da je proračun posljednjih godina imao značajan deficit. Budući da svijet istovremeno ide u naftnu i ekonomsku krizu, vlada, kakva god ona bila, morat će poduzeti mjere koje će utjecati na dobrobit naroda. Stoga će se, osim unutarnjih i sukoba s Janšom, koji će očito igrati vrlo snažnu i tvrdu oporbu, suočiti i sa sukobima sa stanovništvom i civilnim društvom. Stoga su prijevremeni izbori mogući, i to vrlo uskoro', zaključuje Kovačič.

Resetiranje izbornog procesa

Tako se ishod najnapetijih izbora u Europi u dugo vremena, mnogi kažu i prijelomnih za budućnost Slovenije, pa i za smjer politike u srednjoj Europi, opet svodi na onaj prljavi segment politike – vještinu trgovanja. Ma koliko polarizirani i zaraćeni bili, i u tom dijelu politički akteri u Sloveniji daleko su odgovorniji nego u Hrvatskoj, pa je realnije očekivati nove izbore nego neku trgovačku koaliciju koja može dovesti samo do ekstremno nestabilne vlade.

Jedno je sigurno – ovako prljavu kampanju nemoguće je ponoviti, što dokazuje činjenica da su se u posljednjem sučeljavanju i Golob i Janša uspjeli složiti oko jedne stvari. Obojica su se, naime, suočila s ribanjem svojih centrala u Bruxellesu jer su izraelsko uplitanje u izbore, ali i sadržaj objavljenih razgovora, evidentno nanijeli štetu demokratskom procesu. U svakom slučaju, manje polarizirani izbori, čiji su se akteri u stanju resetirati na minimalni konsenzus oko razine političke odgovornosti prema vlastitim biračima, daleko su bolje rješenje.