Feđa Klarić

'A di ćeš ovo danas vidit?' - razgovarali smo s legendarnim splitskim fotografom. On ne upada u zamku nostalgije, ali vi sigurno hoćete

  • Autor: Damir Petranović
  • Zadnja izmjena 07.12.2019 11:12
  • Objavljeno 07.12.2019 u 11:12
Feđa Klarić na otvaranju svoje izložbe fotografija na Trgu Gaje Bulata 2. prosinca 2019.

Feđa Klarić na otvaranju svoje izložbe fotografija na Trgu Gaje Bulata 2. prosinca 2019.

Izvor: Cropix / Autor: Joško Šupić / CROPIX

Prekrasan, ali zapušten trg ispred splitskog Hrvatskog narodnog kazališta živnuo je, barem za adventsko vrijeme. Tko će u Splitu, ako neće Feđa

Legendarni fotoreporter Feđa Klarić, punim imenom Fjodor, proizvodi izložbe po istom principu kao i fotografije - iz rukava, brzo i gotovo refleksno. Nanizao ih je desetke, što samostalnih, što skupnih, a samo u 2019. godini ovo mu je treća. I svaka se odvija po istom obrascu: čim se pojave prvi posjetitelji, odmah krenu kuckati po staklu i prepoznavati sebe, pokojnu mater, susjeda ili prijatelja. U ovom slučaju riječ je o prizorima i licima s gradskih ulica iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Sa samim Feđom ne treba se puno dogovarati za razgovor: em nije kompliciran, em je Split ionako njegov dnevni boravak. Formalni dom mu je tu, na korak do Marmontove ulice, pa nema dana da ga nećete sresti na tom potezu od kazališta preko Rive do Peristila, a koji put protegne noge i do Slobodne. Vespica je uvijek u pričuvi, za hitne intervencije, a fotoaparat vječito oko vrata. Slikat će vas a da toga niste svjesni, a i kada ugledate objektiv, sve se to odvija nekako ležerno i nehajno, spontano. On kao pravi novinar bilježi momente i prava ljepota njegovih fotografija između ostalog upravo je u njihovoj nesavršenosti. Životnosti.

I tako punih, evo, pedesetak godina. Još otkako je u redakciju Slobodne Dalmacije ušetao na poziv današnjeg akademika Davorina Rudolfa, pa potom godinama imao privilegij raditi u reporterskom tandemu s Miljenkom Smojom, a bogme i nakon što se 2011. godine formalno umirovio. Vječiti mladić - brz, živahan i spretan - još davno postao je splitska institucija, vrlo pokretno kulturno dobro.

'Ajde, ne zajebaji', govori nam Feđa dok se šećemo trgom ispred kazališta, na kojem je na nekoliko desetaka panoa postavljeno isto toliko njegovih ukradenih trenutaka iz sedamdesetih i osamdesetih godina. Prilazi jedna žena, pruža mu ruku taman ispred fotografije vesele dječje igre na Prokurativama. Naravno da je ona na njoj, eno je - pružila se koliko je duga i široka kako bi uhvatila Duju u spustu niza skale. U kašeti umjesto na sanjkama, na suncu umjesto po snijegu.

Za dječju radost i kašeta je ponekad dovoljan alat (1984.)

Za dječju radost i kašeta je ponekad dovoljan alat (1984.)

Izvor: Fjodor Feđa Klarić / Autor: Fjodor Feđa Klarić

'Ajde čas, da te uhvatim ispred slike', predlaže Feđa i za tren obavlja sav posao. Nema kod njega velike pripreme, pa ni nervoze ili treme kod modela. Korak dalje prilazi glumica Snježana Sinovčić Šiškov, prvakinja Drame: ona čestita na izložbi, a brzo pada dogovor oko njegova posjeta hit-predstavi 'Lepurica'. Ona mu nudi glumačku ložu, on sve to komotno može gledati i s nogu. Vječiti mladić, kažemo.

'A vidiš ovu, znaš li koja je ova?' pita i prstom upire na grupicu pjevača i plesača snimljenih 1985. godine. Znamo da se radi o Severini i krećemo dalje, primjećujući da nas prati stariji gospodin. On nije prepoznao pjevačicu i razrogačio je oči kad je shvatio o čemu ovaj priča, pa onda refleksno krenuo za Feđom kao kakvim vodičem.

Mozaik je uvijek bio rasadnik splitskih plesača i pjevača. Možete li prepoznati curu sasvim lijevo? (1985.)

Mozaik je uvijek bio rasadnik splitskih plesača i pjevača. Možete li prepoznati curu sasvim lijevo? (1985.)

Izvor: Fjodor Feđa Klarić / Autor: Fjodor Feđa Klarić

'E, a znaš zašto su onda govorili za ženske da 'vrte guzice ka Slatinke'? Evo zašto', objašnjava pokazujući na fotografiju dviju žena koje na glavama nose kašete prepune salate. Upravo su se iskrcale s broda iz Slatina na Čiovu i trebalo je prevaliti put do pazara s tim teretom na glavi. A balansirati je najlakše, eto, znalačkim pokretima stražnjice.

'A di ćeš ovo danas vidit?' smije se naš sugovornik nad prizorom masovne čitaonice novina na Rivi osamdesetih, na legendarnog Špacu Poklepovića kako kao Napoleon pozira sa svojim trupama Hajduka, ili na Juricu Jerkovića i Olivera Dragojevića u mangupskoj vožnji motorom tamo negdje na Lokvama, valjda. Ali neće Feđa upasti u zamku nostalgije, dapače vrlo je svjestan toga da se u svim ovim slučajevima prije svega radi o uspomenama. Osobnim i kolektivnim.

Jure i Oliver, dvojica splitskih velikana kojih više nema. I kakvih više nema (1977.)

Jure i Oliver, dvojica splitskih velikana kojih više nema. I kakvih više nema (1977.)

Izvor: Fjodor Feđa Klarić / Autor: Fjodor Feđa Klarić

'Split je jedan veliki pučki teatar i ja sam guštao snimati njegove ljude kako punim plućima žive svoj grad. I danas je on jako inspirativan, kreativan i potentan, pa svima poručujem: snimajte! S ovim mobitelima i njihovim kamerama to nikad nije bilo lakše. Snimajte, čuvajte uspomene', savjetuje Feđa na kraju našeg kratkog đira. Slično je zborio i na samom otvorenju izložbe prije nekoliko dana, kad se skupila svita znanih i neznanih. Dobar je on govornik, samo ga emocije u tim prilikama često svladaju - preciznije, svaki put kad pokuša objasniti što mu znači Split.

Čovjek je dobio sve moguće nagrade koje može dobiti: prvi je fotoreporter dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo, počasni je član Kuće slavnih fotonovinarstva, ima Nagradu grada Splita, Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Zlatno pero, nagradu Slobodne za životno djelo u novinarstvu, svašta nešto. 'A vidiš, od svega toga najveća nagrada mi je živjeti u Splitu', kaže pa mu opet malo zadrhti glas.

Ajde kvragu, Feđa.

  • +5
  • +2

Split kroz objektiv Feđe Klarića

Izvor: Fjodor Feđa Klarić / Autor: Fjodor Feđa Klarić

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!