Belgija, Nizozemska i Njemačka intenziviraju pregovore o reaktivaciji povijesne željezničke pruge koja povezuje luku Antwerpen s njemački okrugom Ruhr, a prema pisanju medija belgijski premijer Bart De Wever osobno je preuzeo vođenje projekta.

U Bruxellesu računaju na to da bi vojna mobilnost EU-a i NATO-a, kao odgovor na rastuću rusku prijetnju, mogla ubrzati realizaciju dijelom ugasle željezniče trase.

Dvadeset posto van funkcije

No, kako je Europska komisija poručila u odgovoru iz studenog 2024. godine, na pitanje belgijskog europarlamentarca Woutera Bekea, izgradnja pruge zahtijeva izričit pristanak Belgije, Nizozemske i Njemačke, a sama Komisija nema ovlast odlučiti o provedbi.

Iron Rhine postala je dio transeuropske prometne mreže (TEN-T) 2015. godine s ciljem da se kompletna mreža završi do 2050. godine s tim da bi željezničke veze prema sjevernomorskim lukama, navela je Komisija, trebalo ostvariti i puno prije tog roka.

Komisija je o odgovoru Bekeu navela da studije i ulaganja mogu biti prihvatljivi za sufinanciranje iz instrumenta Connecting Europe Facility (CEF). Međutim, dodali su tada, proračun za tekuće razdoblje, uključujući sredstva namijenjena projektima dvostruke – vojne i civilne – namjene, gotovo je iscrpljen.

Međutim, devet mjeseci kasnije, trasa dugačka oko 160 kilometara, od čega je dvadesetak posto van funkcije, ponovno je u fokusu.

Novac - ključ za nizozemski lokot

Iako se Belgija najviše zalaže za projekt, pregovori s Njemačkom, a posebno s Nizozemskom nisu i neće biti lagani. No ključ za tu bravu mogao bi biti novac. Naime, prema procjenama, od 2027. godine u europskom proračunu moglo bi biti dostupno 17 milijardi eura za projekte vojne mobilnosti – što bi moglo promijeniti nizozemski stav.

Luka Antwerpen ključna je za transport vojne opreme i LNG-a, a Europska unija 2022. uložila je 616 milijuna eura u infrastrukturu višestruke namjene. Uz to pruga mogla bi poslužiti i kao alternativni pravac za teret u slučajevima niskih vodostaja na Rajni, što je sve češća posljedica klimatskih promjena.

'Ovaj je projekt politički i zbog toga je premijer De Wever to osobno preuzeo na sebe', rekao je Thomas De Spiegelaere, glasnogovornik belgijskog ministarstva prometa.

Londonski ugovor

Korijeni projekta sežu u Ugovor iz Londona iz 1839., kojim je Belgiji priznato pravo da preko nizozemskog teritorija izgradi cestu ili kanal do pruske granice. To je pravo potvrđeno Ugovorom o Iron Rhineu iz 1873.. Belgija se na kraju odlučila za željeznicu, a izgradnja je započela 1868. Prvi vlakovi krenuli su 1879., a pruga je ubrzo postala ključna za industrijski promet.

Tijekom Drugog svjetskog rata bila je strateški važna za njemačku vojsku, a nakon oslobođenja Antwerpena Saveznici su je koristili za opskrbu fronta. Krajem 20. stoljeća promet je naglo opao. Od 1991. između Roermonda u Nizozemskoj i Mönchengladbacha u Njemačkoj vlakovi više ne voze, a dio trase u Nizozemskoj prolazi kroz zaštićeni nacionalni park De Meinweg, što je dodatan problem za ponovno stavljanje u funkciju.

Od koristi pruge najviše bi imali Belgijci stoga je jasno da oni na njoj najviše inzistiraju. Pokušali su je revitalizirati još 1998., ali bezuspješno pa je 2003. godine spor Belgije i Nizozemske završio na Arbitraži u Den Haagu. Ona je pak  potvrdila belgijsko pravo na obnovu pruge, ali i obvezu da sama snosi troškove, dok bi Nizozemska sudjelovala samo ako izravno profitira.

Prema riječima konzultanata koji su situaciju komentirali za Politico, 'Nizozemska sada formalno podržava projekt, ali bi ga najradije sabotirala' jer njihov dio trase je kratak, a već imaju Betuwe liniju koja povezuje Rotterdam s Njemačkom, pa projekt iz Bruxellesa vide kao prijetnju dominaciji luke Rotterdam'.

S treće pak strane Njemačka je načelno sklona ideji, iako je na njezinom teritoriju trasa najzahtjevnija.

'Vojni aspekt vratio je Iron Rhine u središte pozornosti“, rekao je Herman Welter, stručnjak za željeznicu lista Gazet van Antwerpen. Ključ, naveo je, drže Nizozemci, koji će se u priču uključiti ako ih će neće koštati ništa ili malo.