Povezivanjem DNK tragova s gotovo potpunom lubanjom iz Kine, Denisovci su prvi put izašli iz apstraktnog svijeta genetike i dobili stvarno, prepoznatljivo lice.

Otkriće koje je promijenilo sve – ali ostavilo previše pitanja

Denisovci su ušli u znanost 2010. godine, kada je analiza DNK iz male kosti prsta stare oko 60.000 godina pokazala da se radi o dotad nepoznatoj ljudskoj skupini. Ime su dobili po Denisovoj špilji u Altaju, no tu je znanje praktički stalo.

Znanstvenici su vrlo brzo utvrdili da su se Denisovci križali s ranim modernim ljudima i neandertalcima te da njihov genetski trag danas nose milijuni ljudi, osobito u Aziji i Oceaniji. Ipak, nisu znali kako su izgledali, gdje su točno živjeli niti kada su nestali. Denisovci su postali jedna od rijetkih ljudskih populacija poznatih gotovo isključivo – kroz DNK.

Zagonetna lubanja iz Harbina i rođenje “Zmajevog čovjeka”

Preokret je došao s lubanjom pronađenom u kineskom gradu Harbinu, koja je desetljećima bila skrivena na dnu bunara. Kada je napokon znanstveno analizirana, procijenjena je na oko 146.000 godina starosti i pokazala je niz neobičnih karakteristika: masivne nadluke, veliko lice, snažne zube i nisko čelo, piše CNN.

Zbog tih obilježja istraživači su predložili novu vrstu – Homo longi, poznat i kao “Dragon Man”. No od samog početka postojala je sumnja da bi se moglo raditi upravo o Denisovcu, s obzirom na to da je istočna Azija regija u kojoj se njihov genetski trag najjasnije očituje kod današnje populacije.

DNK iz mjesta s kojeg ga nitko nije očekivao

Ključni problem bio je – DNK. Pokušaji vađenja drevnog DNK iz kosti lubanje i zuba nisu dali rezultate. Proboj je uslijedio kada su znanstvenici uspjeli izvući mitohondrijski DNK iz zubnog kamenca, materijala koji se rijetko smatra izvorom genetskih informacija, ali može sačuvati biološke tragove tisućama godina.

Dobiveni DNK nije pružio potpunu genetsku sliku, no jasno je pokazao povezanost s Denisovcima. Dodatno, analiza proteinskih ostataka iz unutarnje strukture lubanje potvrdila je da se radi o istoj populaciji. Dva neovisna dokaza bila su dovoljna za zaključak koji se godinama izbjegavao: Harbinska lubanja pripada Denisovcu.

Prvi Denisovac s licem – i što nam ono govori

Po prvi put znanstvenici sada mogu rekonstruirati kako je Denisovac izgledao. Prema anatomiji lubanje, radilo se o robusnom čovjeku s izraženim nadlucima, velikim zubima i snažnim licem, ali bez visokog čela karakterističnog za modernog čovjeka.

Zanimljivo je da, prema mišljenju paleoantropologa i paleoartistâ, takva osoba u suvremenoj odjeći ne bi nužno privlačila pozornost u javnom prostoru. Razlike postoje, ali nisu karikaturalne – što dodatno potvrđuje koliko su se različite ljudske populacije u prošlosti preklapale.

Šire implikacije: Denisovci kao ključ azijske evolucije

Povezivanje lubanje s Denisovcima snažno upućuje na to da je istočna Azija bila njihovo glavno područje rasprostranjenosti. Time se mijenja eurocentrična slika ljudske evolucije i dodatno naglašava važnost azijskih fosilnih nalazišta, koja su desetljećima bila teško uklopiva u postojeće klasifikacije.

Sve je izglednije da će naziv Homo longi postati službeno ime za Denisovce u fosilnom zapisu, iako će popularni naziv vjerojatno ostati u upotrebi, slično kao što se i danas koristi naziv neandertalci.

Novi genomi i “duhovi” ljudske prošlosti

Paralelno s ovim otkrićem, znanstvenici su analizirali i zub pronađen u Denisovoj špilji 2020. godine, iz kojeg je dobiven tek drugi potpuno sekvencirani Denisovski genom. Riječ je o muškarcu koji je živio prije oko 200.000 godina i čiji genetski zapis otkriva složenu povijest križanja – ne samo s neandertalcima, nego i s još nepoznatom, izrazito starom ljudskom populacijom.

Te tzv. “linije duhova” zasad nemaju fosilni identitet. Moguće je da se radi o skupinama poput Homo erectusa, ali jednako tako i o populacijama koje tek trebaju biti otkrivene u fosilnom zapisu.