Riječ je o lubanji staroj 146.000 godina koju je 1933. pronašao jedan radnik u kineskom gradu Harbinu, na sjeveru zemlje. Uplašen ili svjestan vrijednosti nalaza, muškarac je fosil sakrio na dnu bunara, gdje je ostao skriven sve do 2018. godine, kada su ga članovi njegove obitelji otkrili i predali znanstvenicima.

Iako je lubanja odmah privukla pozornost zbog svojih specifičnih i robusnih obilježja, znanstvenici u početku nisu uspjeli uskladiti njezine značajke s ijednom poznatom vrstom iz prapovijesti. Godine 2021., istraživači su fosilu dali naziv Homo longi, što u prijevodu znači 'Čovjek zmaj' – ime koje se referira na Heilongjiang ili Crnu zmajsku rijeku, pokrajinu u kojoj je lubanja pronađena, piše Euronews.

Prvi denisovski fosil ovakve vrste

Sada su znanstvenici, koristeći inovativnu tehniku – struganje zubnog plaka – uspjeli izdvojiti genetski materijal i proteinske tragove iz usta fosila. Ova neuobičajena metoda pokazala se iznenađujuće uspješnom.

Mitohondrijska DNK (mtDNA) dobivena iz dentalnog kamenca - a ne iz gustih kostiju poput sljepoočne kosti - omogućila je usporedbu s ranije identificiranim ostacima denisovaca. Rezultati su objavljeni u prestižnim znanstvenim časopisima Cell i Science. Analiza je potvrdila da lubanja doista pripada denisovcima – izumrloj vrsti drevnih ljudi koji su naseljavali prostore Azije prije više od 100.000 godina. Denisovci su, zajedno s neandertalcima, najbliži izumrli rođaci modernih ljudi.

Ova vrsta prvi je put otkrivena 2010. godine, kada je DNK analizom malih fosiliziranih kostiju u Sibiru identificirana kao poseban ljudski rod. No, do danas nikada nije pronađena potpuna Denisovska lubanja – sve do sada.

Otvoreni put za nova otkrića

Otkriće iz Harbina označava veliki napredak u razumijevanju izgleda i evolucijskog položaja denisovaca, te bi moglo pomoći u identificiranju drugih fosila ove vrste diljem Azije. Istraživači očekuju da će se sada napokon moći odrediti službeni znanstveni naziv za ovu vrstu.

Lubanja, poznata po velikim dimenzijama, niskim i snažnim nadočnim lukovima, pokazuje određene sličnosti i s neandertalcima i s anatomijom suvremenog čovjeka. Voditeljica istraživanja, profesorica Qiaomei Fu s Instituta za paleontologiju i paleoantropologiju u Pekingu, napisala je:

'Otkrili smo da se DNK iz uzorka Harbinske lubanje bolje očuvala u zubnom plaku nego u gustim kostima, uključujući sljepoočnu kost. To ukazuje da dentalni plak može biti iznimno vrijedan izvor za istraživanje DNK kod hominina iz srednjeg pleistocena.'