Evolucija nema milosti. Moderni ljudi, odnosno mi, jedini su preživjeli članovi šire obitelji hominina, dok su naši rođaci, uključujući neandertalce i denisovce - izumrli. Novo istraživanje sugerira da je u toj evolucijskoj utrci prednost mogla pružiti mala, ali značajna promjena u našem mozgu. Riječ je o varijanti enzima ADSL, prisutna isključivo kod Homo sapiensa.

Mala promjena s velikim posljedicama

Prije otprilike 600.000 godina, linija koja je vodila do modernih ljudi odvojila se od one koja je proizvela neandertalce i denisovance. U tom razdoblju enzim adenilosukcinat-liaza (ADSL), ključan za sintezu purina, sastavnih dijelova DNK i RNK, doživio je promjenu. Na poziciji 429 u lancu od 484 aminokiseline, alanin je zamijenjen valinom. Iako se radi o sitnoj promjeni, stvorena je verzija ADSL-a jedinstvena za Homo sapiensa. Kod ljudi koji nemaju ovaj enzim, uočavaju se poremećaji ponašanja poput hiperaktivnosti i agresivnosti, što je potaknulo znanstvenike da istraže njegovu ulogu u oblikovanju ljudskog ponašanja.

Eksperimenti na 'humaniziranim' miševima

Prijašnja istraživanja pokazala su da ljudska verzija ADSL-a proizvodi manje stabilan i manje učinkovit enzim od onoga koji su imali neandertalci i denisovanci.

Određene molekule kod Homo sapiensa nakupljaju se u organima, posebno u mozgu. Kako bi proučili učinak, znanstvenici su koristili genetski modificirane miševe koji nose ljudsku verziju ADSL-a. Kada im je postupno ograničen pristup vodi, a potom im je dostupnost vode signalizirana svjetlom i zvukom, ženke s ljudskim enzimom češće su tražile vodu od kontrolne skupine.

Na temelju tih rezultata istraživači su pretpostavili da je manje učinkovita varijanta ADSL-a mogla našim precima povećati motivaciju i uspješnost u traženju vode, resursa presudnog za preživljavanje u nestabilnim i sušnim okruženjima.

Genetski tragovi u suvremenom čovjeku

Daljnja analiza ljudskog genoma otkrila je da više od 97 posto današnjih ljudi nosi dodatne varijante u genu za ADSL koje ga čine još manje učinkovitim u izražavanju RNK. To ukazuje na evolucijsku selekciju. Promjena je očito bila korisna i nastavila se prenositi kroz generacije. Znanstvenici smatraju da upravo ova kombinacija mogla objasniti zašto je ADSL imao toliko važnu ulogu u oblikovanju ljudskog ponašanja i prilagodljivosti.

Sekvenciranjem genoma neandertalaca 2010. i denisovanaca dvije godine kasnije, omogućeno je izravno uspoređivanje s Homo sapiensom. Takva istraživanja otkrivaju koje su genetske razlike mogle pomoći modernim ljudima da opstanu dok su druge vrste izumrle. Nova otkrića uklapaju se u širu sliku prema kojoj su mnoge promjene u modernom čovjeku povezane s razvojem i funkcioniranjem mozga.

Ograničenja i otvorena pitanja

Stručnjaci ipak upozoravaju da se ne smije precjenjivati utjecaj samo jedne genetske promjene. Ukupno postoji oko 80 razlika u aminokiselinama između Homo sapiensa i neandertalaca. Kako ističe dr. Ingrida Domarkienė s Vilnius Universityja, vjerojatno je kombinacija genetike, okoliša, društvene strukture, otpornosti na bolesti i slučajnosti odredila zašto su moderni ljudi jedina preživjela linija hominina, piše CNN.

Iako je istraživanje pokazalo promjene u ponašanju 'humaniziranih' miševa, ostaje nejasno zašto su one bile izražene samo kod ženki, kao i kakve bi točno posljedice mogle imati kod ljudi. Znanstvenici planiraju daljnja istraživanja kako bi razjasnili kako ADSL utječe na moždane procese i ponašanje te jesu li i drugi oblici ponašanja oblikovani istom promjenom.