Prema istraživanju objavljenom 2. listopada u časopisu Journal of Archaeological Science, istraživači su pronašli ključne spolne hormone – estrogen, progesteron i testosteron – u tvrdim tkivima poput kostiju i zubi, starih i do tisuću godina.

'Otkrili smo svojevrsni 'hormonski arhiv' u kostima i zubima', izjavila je voditeljica istraživanja Aimee Barlow, arheologinja sa Sveučilišta u Sheffieldu. 'Nitko do sada nije detektirao ove specifične hormone u zubima ili zubnom kamencu, niti je progesteron ikada prije uspješno izmjeren u ljudskom koštanom tkivu.'

Jedan od uzoraka potjecao je od žene pronađene kako u naručju drži novorođenče, prenosi CNN.

Hormoni u tvrdim tkivima

Trudnoću je dosad bilo gotovo nemoguće otkriti u drevnim ostacima jer su se tvrda tkiva smatrala previše anorganskima da bi sačuvala takve biološke tragove. No Barlow i njezin tim odlučili su testirati uzorke sedam ženskih i triju muških skeleta iz razdoblja od 1. do 19. stoljeća koristeći ELISA test (enzyme-linked immunosorbent assay) – metodu koja se danas rutinski koristi za mjerenje peptida i proteina, uključujući progesteron, ključan za trudnoću, a čija razina dramatično raste u prvom tromjesečju.

Analize su pokazale da se estrogen, progesteron i testosteron mogu pouzdano detektirati u koštanom tkivu te u zubnim uzorcima poput dentina, cakline i zubnog kamenca. 'Visoke razine progesterona u zubnim strukturama i kamencu, prisutnost estrogena u kostima te nedostatak testosterona u tvrdim tkivima bili su u skladu s trudnoćom u trenutku smrti', naveli su autori studije.

Rezultati, dodaju, potvrđuju 'izvodljivost i izniman potencijal ELISA metode za otkrivanje spolnih hormona u ljudskim ostacima', što bi omogućilo proučavanje reproduktivne povijesti starih populacija.

Otvaranje novih mogućnosti

Ako se metoda potvrdi, mogla bi omogućiti istraživačima da utvrde u kojoj je dobi žena prvi put zatrudnjela, je li imala spontani pobačaj i koliki je razmak bio između poroda, a te informacije dosad su bile izgubljene u vremenu.

'Ovo će biti posebno korisno za povijesna razdoblja bez pisanih zapisa', kaže Barlow. No upozorava da će trebati mnogo više istraživanja kako bi se postavili referentni standardi, uključujući ispitivanja na živim osobama s poznatim medicinskim podacima.

'Moramo razumjeti osnovnu znanost – kako se hormoni ugrađuju i pohranjuju u različita tkiva te kako se razgrađuju tijekom vremena u različitim uvjetima ukopa', objašnjava.

'Pionirski, ali još početni korak'

Profesor Nikolas Lemos s Londonskog sveučilišta Queen Mary, koji nije sudjelovao u istraživanju, ističe da je riječ o 'pionirskoj studiji koja je postigla svjetski presedan'. No upozorava da je uzorak bio malen – samo dvije žene od deset analiziranih kostura bile su trudne u trenutku smrti – te da ELISA metoda zahtijeva daljnju validaciju.

'Iako su nalazi revolucionarni, treba ih promatrati kao dokaz koncepta, a ne kao rutinsku dijagnostičku metodu', rekao je Lemos.

Profesor endokrinologije Alexander Comninos s Imperial Collegea u Londonu dodaje da je istraživanje 'fascinantno' jer može pružiti uvid u to kako su se reproduktivni obrasci ljudi mijenjali kroz povijest – i možda što nas čeka u budućnosti.

'Mogućnost otkrivanja ključnih hormona u kostima mogla bi potaknuti i nova suvremena istraživanja u području endokrinologije i forenzike', zaključio je Comninos.