Povratak ljudi na površinu Mjeseca ne očekuje se još koju godinu. Plan je da ljudi prvo posjećuju Mjesec u sklopu istraživačkih misija, ali i da se s vremenom izgradi trajna baza. Ta baza potom bi trebala služiti i kao početna točka za daljnje istraživanje svemira, a onda i potencijalno naseljavanje Marsa.

No, gdje bi u budućnosti bilo bolje živjeti? Na Mjesecu ili Marsu?

Mjesec je bliži i pitomiji

Mjesec ima stratešku prednost zbog blizine Zemlje. Putovanje traje samo tri dana i gotovo je uvijek moguće lansirati letjelicu, što olakšava opskrbu i omogućuje brzi povratak u hitnim slučajevima. Osim toga, Mjesečeva je gravitacija tek jedna šestina Zemljine, što bi olakšalo prilagodbu.

Mjesec je zbog nedostatka atmosfere i magnetosfere izložen svemirskoj radijaciji i zračenju solarnih čestica na razinama od oko 1000 mSv/godišnje. Bez dovoljne zaštite ova je doza radijacije smrtonosna unutar nekoliko tjedana. Jedno od rješenja za zaštitu potencijalnih lunarnih kolonizatora su pokrovi od regolita ili 2-3 metra debeli slojevi leda kakve je moguće pronaći na polovima.

I svemirski znanstvenici prioritet daju uspostavljanju lunarnih baza. Ističu kako bi stalna sunčeva svjetlost na polovima i lunarni vodeni led omogućili usavršavanje tehnika za uspostavljanje staništa, testiranje sustava za održavanje života i tehnologija iskorištavanja resursa.

Za sad znamo da na Mjesecu ima leda u trajno zasjenjenim područjima blizu južnog pola, što omogućuje proizvodnju pogonskog goriva i kisika na samoj površini, ali i održavanje života i stvaranje regolita. Stalna sunčeva svjetlost na dijelu Mjeseca osigurava pouzdanu solarnu energiju za rad.

Sve ono što bi se naučilo na Mjesecu potom bi se lakše moglo primijeniti na Marsu koji je kudikamo negostoljubiviji.

Opasni uvjeti na Crvenom planetu

Dovoljno je podsjetiti kako na Marsu vladaju puno lošiji vremenski uvjeti, a izloženost zračenju od 16-25 mSv/godišnje, iako manje nego na Mjesecu, ipak predstavlja veći rizik za ljudsko zdravlje. Ljudi bi potencijalne nastambe mogli graditi pomoću regolitnih cigli ili se smjestiti u cijevi lave koje je moguće pronaći ispod površine, što bi život na Marsu učinilo sigurnijim.

Što se resursa tiče, Mars nudi vodu u obliku permafrosta na polovima i atmosferu bogatu CO2. To bi omogućilo proizvodnju metana i kisika na samom planetu, ali bi veća gravitacija život učinila izazovnijim.

No, dodamo li tome činjenicu da je potrebno "pogoditi" pravi trenutak za lansiranje letjelice sa Zemlje, koja potom putuje između šest i devet mjeseci. Tijekom tog dugog putovanja posada će biti izložena svemirskoj radijaciji, solarnim bakljama i psihološkoj izolaciji što povećava fizičke i mentalne rizike.

Pa ipak, Mars je znanstvenicima zanimljiv upravo zbog tih svojih ekstrema. Rijetka atmosfera, polarni vodeni led i potencijalni podzemni resursi, koje bi se moglo iskoristiti za proizvodnju goriva, zvuče zanimljivo. Činjenica da na njemu vlada veća gravitacija, više razine zračenja i da je udaljeniji od Zemlje od Mjeseca, prepreke su o kojima ipak treba voditi računa prilikom planiranja budućih misija i naseljavanja.

Unatoč tome, oba planeta nude komplementarne mogućnosti - Mjesec bi se mogao koristiti za kratkoročne eksperimente niskog rizika, dok bi se na Marsu moglo testirati izdržljivost i samodostatnost u ekstremnijim uvjetima.