Maštovite igre s lijepom vizualnom tematikom oduvijek privlače više igrača nego one koje u samom startu najavljuju nedaće s pravilima, dugo vrijeme igranja i teme neprimjerene za sve uzraste. Tenby, što zbog šarenog izgleda, što zbog ideje o relativno niskoj dobnoj granici, zvuči kao idealna igra za obiteljska putovanja. Na koncu, samo njezino ime i tema vezani su uz istoimeni grad u Walesu, karakterističan po šarenim pročeljima kuća, brojnim znamenitostima te plaži za duge i ugodne ljetne šetnje.

U Tenbyju je vaš zadatak nizovima karata graditi ulice. Svaka karta koja predstavlja djelić grada, bila ona znamenitost, dućan, mol ili kuća, ima određene uvjete bodovanja. To znači da za pobjedu kombinirate šetnice i molove koji donose najveći broj bodova te, uz blagoslov posebnih karata koje predstavljaju stanovnike i pružaju dodatne bonuse, nastojite prestići ostale igrače. Slijedi striktnu strukturu poteza i, ovisno o tome igrate li prije ili kasnije, nudi više ili manje stvari koje možete obaviti tijekom desetodnevnog posjeta. Tako ćete, ako krenete prvi, imati veći izbor dostupnih akcija, ali ćete raditi manje toga, no ako idete zadnji, radit ćete više toga, ali će vam izbor biti ograničen.

Igra dobiva dodatnu razinu interakcije nakon što igrači počnu gledati što ostali sakupljaju. Tako ćete, recimo, htjeti uzeti karte koje bi drugima donijele najviše bodova ili, jednostavno, one koje sprječavaju da drugi igrači postignu svoje ciljeve ako, naravno, na početku partije odlučite da su zahtjevi građana i srodni im masni bonusi – javna informacija.

Tenby se također može igrati kao igra za jednog igrača, a maksimalan broj graditelja je pet. Meni se najviše svidjela varijanta s tri igrača, što zbog obuzdanije količine informacija o stolu, što zbog manjeg čekanja na potez. Trenutak u kojem ćete započeti s potezom iznimno je važan za izgradnju idealnih ulica, a stvari koje možete raditi diktirane su karticom s dnevnim rasporedom koju ste izabrali na početku, što opet dodaje težinu naoko jednostavnoj odluci: idete li prije ili kasnije.

Problem s Tenbyjem je to što, kao i brojne druge igre temeljene na kartama, uvelike ovisi o sreći – dok će neki igrači neprestano dobivati karte koje su im korisne, drugi će gledati prema ploči i pitati se što da rade. Također, kartice sa stanovnicima, koje donose puno bodova na kraju, nisu otvorena informacija kada ih sakupljate. Uzimate dvije i birate jednu, što znači da se i zbog toga može kukati oko faktora sreće. Konačni trn u oku je osnovna premisa koja, budimo realni, nije baš jedinstvena. Sličnih igara ima već puno, a ako tražite nešto bolje i dosljednije, tu je očigledan izbor Forest Shuffle jer, pored slične dinamike, nudi jednako zabavan, ako ne i zabavniji sustav sakupljanja karata.

Ono što hoću reći je da Tenby u svijetu u kojem ne postoji Forest Shuffle predstavlja puno privlačniju premisu, no s obzirom na to da postoji alternativa u kojoj umjesto zgrada u gradiću u Walesu slažete vukove i vjeverice oko drveća u šumi, inovacija i jedinstvenost ove igre malo su razvodnjene. S druge strane, ovo ne znači da je Tenby loš. Štoviše, mislim da je izvrstan.

Sama igra traje oko 15 minuta po igraču, što je, kao prvo, podnošljivo i, kao drugo, prilagođeno publici kojoj se ne provodi cijelo popodne za stolom. Dubina igre u odnosu na relativno jednostavna pravila također je dobra podloga za veći broj proigravanja, pogotovo zbog relativno kompaktnog formata i nenametljive dinamike, a čak i ako niste najpromišljeniji gejmer na licu Zemlje, razveselit će vas.

Osim toga, Tenby izgleda prekrasno što zbog šarmantnih drvenih figurica koje predstavljaju igrače, što zbog jako lijepog i čitkog dizajna kartica. Također se vrlo lako pohranjuje u kutiju, makar moram priznati da mi se ne sviđa to što kartonske kutijice u koje se spremaju karte nisu baš velikodušne prema štitnicima za njih. Ovo, s obzirom na to da je igra namijenjena čestom miješanju karata, znači da ćete, ako je često igrate, u nekom trenu kupiti košuljice i smišljati bolju ideju kako rasporediti karte i tokene po kutiji ili se pak pomiriti s time da ćete dogodine ili možda malo kasnije, kad se kartice potpuno pohabaju, htjeti kupiti je ponovo.

Tim rečeno, uz sve pozitivne i negativne stvari koje sam stigao sažeti u ovu recenziju, Tenbyjeva nesklonost igračima koji sve karte trpaju u košuljice – kao i sličnost s Forestom Shuffleom – ne remeti konačni dojam jer je i dalje pozitivan. Štoviše, rekao bih da je to, nakon sati i sati provedenih u sličnim naslovima, zanimljiv i svjež twist koji će skoro jednako privlačiti one kojima se igraju 'slatke' igre, kao i one koji od igara na ploči traže dubinu u koju iz partije u partiju mogu sve dublje uranjati.