U srcu švicarskih Alpa, na 2000 metara nadmorske visine, u bivšoj vojnoj tvrđavi Sasso San Gottardo održana je misija Asclepios V, najveća međunarodna studentska inicijativa koja simulira misije u svemiru. Projekt okuplja oko 60 studenata iz više zemalja, a cilj mu je omogućiti mladima da iskuse proces sličan obuci astronauta Europske svemirske agencije (ESA) i NASA-e.

Jedna od voditeljica projekta je Katie Mulry, 24-godišnja studentica diplomskog studija zrakoplovnog inženjerstva na Institutu Supaero u Toulouseu. Mulry je sudjelovala u misiji i ranijih godina, a sada koordinira organizaciju i obuku novih 'analognih astronauta'. Tijekom misije Asclepios V, devetero međunarodnih studenata provelo je više od dva tjedna u potpunoj izolaciji na planini, simulirajući život i rad u lunarnoj bazi.

>>Martina Dimoska je prva žena analogna astronautkinja s Balkana: Otkrila nam je kako izgledaju njihove misije<<

Utvrda Sasso San Gottardo, izgrađena tijekom Drugog svjetskog rata, prostire se kroz mrežu od 3,5 kilometara podzemnih tunela. Temperatura se ondje tijekom cijele godine kreće oko šest Celzijevih stupnjeva, a okoliš je taman, hladan i skučen, što je savršeno okruženje za testiranje psihološke i fizičke izdržljivosti posade. Simulacija je zamišljena kao baza smještena u tunelima od lave na Mjesecu, a tijekom misije članovi posade izlazili su iz baze isključivo noću da bi se proučavao utjecaj nedostatka prirodnog svjetla.

Jedan od glavnih znanstvenih eksperimenata nosi naziv Kronoespazio te istražuje kako konstantna tama utječe na spavanje, raspoloženje, cirkadijalni ritam i zdravlje. Projekt vodi dr. Maria Comas Soberats, istraživačica sna i kronobiologije iz Sveučilišne bolnice u Vitoria-Gasteizu (Španjolska), uz suradnju znanstvenika iz Australije i Švicarske. Sudionici tijekom misije nose uređaje koji prate tjelesnu temperaturu i san te daju biološke uzorke za analizu melatonina i gena povezanih s ritmom spavanja. Rezultati će biti objavljeni u znanstvenim časopisima i mogu doprinijeti boljem razumijevanju zdravlja astronauta, ali i ljudi koji rade u smjenama ili ekstremnim uvjetima na Zemlji.

Zapovjednik misije Mateus Magalhaes, 27-godišnji doktorand zrakoplovnog inženjerstva iz Brazila, naglašava da Asclepios nudi studentima rijetku priliku za besplatno sudjelovanje u ovakvom projektu. 'Većina sličnih simulacija je komercijalna i vrlo skupa. Asclepios je neprofitna inicijativa, što ga čini dostupnim mladim istraživačima', kaže Magalhaes. Organizacija se financira isključivo donacijama, crowdfundingom i sponzorstvima.

Osim istraživanja, sudionici tijekom godine prolaze zahtjevnu obuku u ekstremnim uvjetima: planinarenje u zimskim Alpama, ronjenje pod ledom i parabolične letove bez gravitacije. Uz to, pohađaju predavanja o svemirskoj psihologiji te vježbaju timski rad, komunikaciju i krizno odlučivanje.

Vrijedno iskustvo

Britanski doktorand Matthew Acevski, znanstveni časnik u misiji i istraživač na Imperial Collegeu u Londonu, kaže da mu je sudjelovanje pomoglo u razumijevanju praktične strane svemirskih istraživanja. 'Moje dosadašnje iskustvo bilo je uglavnom teorijsko. Ovdje prvi put primjenjujem znanje u stvarnim uvjetima i ovo iskustvo bilo je jedno od najvrjednijih u mom životu', kaže Acevski.

S njim u timu bila je i Lauren Victoria Paulson, 22-godišnja studentica s Georgia Institute of Technology, a u misiji je bila zadužena za održavanje sustava baze. Paulson ističe da istraživanja u svemiru imaju izravnu korist za Zemlju: 'Tehnologije razvijene za svemirske misije mogu pomoći u očuvanju resursa, smanjenju potrošnje vode i prilagodbi klimatskim promjenama.'

Projekt Asclepios simbolično nosi ime po Asclepiusu, sinu Apolona, kao nastavak tradicije programa Apollo, onog koji je ljude prvi put odveo na Mjesec. Danas on okuplja novu generaciju budućih inženjera, znanstvenika i astronauta, piše BBC. Kako kaže Mulry: 'Naš cilj je pomoći studentima da zakorače u svemirsku industriju i da možda jednog dana postanu astronauti.'