Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen posljednjih je tjedana izazvala pozornost izjavama u kojima se založila za uvođenje minimalne dobi za korištenje društvenih mreža na razini Europske unije. U govoru u New Yorku istaknula je kako podupire prijedlog o tzv. 'digitalnoj punoljetnosti', navodeći pritom vlastito iskustvo kao majke sedmero djece i bake petero unučadi
'Svi se slažemo da mladi trebaju doseći određenu dob prije nego što počnu pušiti, piti alkohol ili pristupati sadržajima za odrasle. Isto bi se trebalo odnositi i na društvene mreže', rekla je Von der Leyen. No, pritom je zanemarila činjenicu da EU prema važećim ugovorima nema ovlasti za donošenje jedinstvenih pravila o dobi za konzumaciju alkohola ili cigareta -odluka o tim pitanjima isključivo je u nadležnosti država članica.
'Postoji ozbiljno pitanje ima li Europska unija uopće ovlasti za zabranu društvenih mreža maloljetnicima', rekao je za Politico Peter Craddock, partner u odvjetničkoj kući Keller & Heckman u Bruxellesu, koja pruža pravne usluge tehnološkim tvrtkama.
Iako je Von der Leyen u govoru o stanju Unije najavila rad stručne skupine koja bi trebala razmotriti kako bi zabrana mogla izgledati, Komisija zasad službeno tvrdi da se takav prijedlog ne razmatra. 'Na razini EU-a zabrana nije ono što Komisija radi. To je isključiva nadležnost država članica', rekao je glasnogovornik Komisije Thomas Regnier još u lipnju.
Slično upozorava i Fabiola Bas Palomares iz organizacije Eurochild, koja kaže da 'trenutno ne postoji pravna osnova za harmoniziranu zabranu društvenih mreža za djecu na razini EU-a'.
Pokušaji kroz postojeće zakone
Europska komisija ranije je kao potencijalni okvir spominjala Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR), koja postavlja najnižu dob od 13 godina kada maloljetnici mogu dati pristanak za obradu osobnih podataka, što je temelj funkcioniranja društvenih mreža. No, države članice mogu samostalno podignuti tu granicu, pa ta uredba nije osmišljena kao instrument za uvođenje 'digitalne punoljetnosti'.
Slične mogućnosti nude i druga zakonodavna rješenja, poput revizije Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, koja se odnosi na platforme za razmjenu videa, ili smjernica u sklopu Zakona o digitalnim uslugama (DSA). Međutim, riječ je o neobvezujućim instrumentima ili zakonima koji se fokusiraju na zaštitu od sadržaja za odrasle, a ne na samu dob pristupa društvenim mrežama.
Nadolazeći Zakon o digitalnoj pravednosti, kojim se revidira potrošačko pravo EU-a, uključit će i mjere zaštite ranjivih potrošača, među kojima i maloljetnika, no pravnici smatraju da je za uvođenje zabrane već prekasno, budući da su konzultacije u tijeku.
Argumenti za i protiv
Upozorenja o štetnom utjecaju društvenih mreža na zdravlje djece posljednjih godina dolaze s najviših političkih, zdravstvenih i regulatornih razina u Europi. Ipak, stručnjaci upozoravaju da bi zabrana mogla donijeti više štete nego koristi.
'Zabrana bi predstavljala nerazmjerno ograničenje dječjih prava na zaštitu, informiranje, obrazovanje, izražavanje i igru, a upravo ta prava društvene mreže uvelike omogućuju', rekla je Bas Palomares. Dodala je da bi takva mjera mogla djecu gurnuti u rizičnije okruženje s manjom razinom nadzora.
'Prije nego što se posegne za proizvoljnim dobnim granicama, EU bi trebao iskoristiti i nadograditi alate koje već imamo', zaključila je.