Vikinzi, zastrašujući skandinavski ratnici i pomorci koji su između 800. i 1050. godine napadali i naseljavali, pa i trgovali na područjima diljem sjeverne Europe, Islanda, Grenlanda, pa čak i Sjeverne Amerike, velika su povijesna enigma. Arheolozi i povjesničari najviše znaju o početnim i završnim točkama njihovih putovanja, no njihove rute su do danas većinom - nepoznate. U želji da popuni ovu prazninu, arheolog Greer Jarrett sa sveučilišta Lund odlučio je doslovno zaploviti rutama Vikinga.

Kako bi rekonstruirao moguće pomorske itinerare iz doba Vikinga, Jarrett je uzduž norveške obale zaplovio funkcionalnim replikama vikinških brodova u nizu eksperimentalnih putovanja. Cilj mu je bio osobno iskusiti pomorski put i identificirati lokacije na kojima bi Vikinzi mogli potražiti zaklon i odmor tijekom dugih plovidbi. Tako je otkrio četiri prirodne luke koje su, prema njegovoj hipotezi, nekad davno mogle služiti kao postaje.

'Većinom znamo samo početne i završne točke trgovine u doba Vikinga, velika središta poput Bergena i Trondheima u Norveškoj, Ribe u Danskoj te Dublina u Irskoj. Ono što mene zanima je što se događalo na putovanjima između tih trgovačkih centara,' rekao je Jarrett u izjavi. 'Moja hipoteza je da je upravo ta decentralizirana mreža luka, smještena na manjim otocima i poluotocima, bila ključna za učinkovitost vikinške trgovine.'

Između rujna 2021. i srpnja 2022., Jarrett i njegova posada odradili su 15 plovidbenih proba i dva putovanja u trajanju od po tri tjedna koristeći sedam različitih nordijskih klinker brodova, tradicionalnih, malih, otvorenih drvenih jedrilica koje se u nordijskim krajevima koriste već gotovo 2000 godina. Nije uvijek bilo lako: jednom je prilikom jarbol puknuo 25 kilometara od obale, pa su jedro morali poduprijeti vezivanjem dviju vesala. Ukupno su preplovili 1.494 nautičke milje.ž

Jarrett je postavio jasne kriterije za ono što čini pogodnu 'luku spasa': pristup pitkoj vodi, zaklon od vjetra i valova, dobar pogled na more, dostupnost u lošim vremenskim uvjetima, prostor za više brodova i mogućnost prilaza iz različitih smjerova. Osim toga, takva mjesta trebala su se nalaziti u 'prijelaznim zonama' između izloženih vanjskih obala i zaštićenijih unutarnjih voda.

U svojem istraživanju kombinirao je vlastita opažanja s digitalnim rekonstrukcijama razine mora iz vikinškog doba, povijesnim podacima o već poznatim trgovačkim središtima, te informacijama o rutama koje su koristili mornari i ribari u 19. i početkom 20. stoljeća. Istaknuo je kako se njegova studija odnosi na trgovinske rute, a ne na vojne pohode Vikinga.

'Ova studija koja se oslanja na praktična pomorska znanja i iskustva, ima za cilj nadopuniti akademski fokus koji je često previše usmjeren na kopnene i tekstualne izvore,' napisao je Jarrett u radu objavljenom u časopisu Journal of Archaeological Method and Theory.

Na taj je način identificirao četiri moguće vikinške luke. Svaka od njih nalazi se na udaljenim dijelovima norveške obale i pokazuje određene arheološke tragove prošlog ljudskog boravka. Jarrett je vjerojatno prvi koji ih predlaže kao moguće postaje na dugim pomorskim rutama Vikinga.

'Popis mogućih luka iz vikinškog doba,' objasnio je pokazujući dijagram iz studije, 'namijenjen je kao radni dokument koji može usmjeriti buduća arheološka istraživanja.'

Iako ni digitalne rekonstrukcije ni eksperimentalna plovidba ne mogu poslužiti kao dokaz vikinške prisutnosti na razini izravnih arheoloških nalaza, ovakvi kreativni i praktični pristupi podsjećaju da rješenja ponekad zahtijevaju promjenu perspektive, zaključuje Gizmodo.