DIGITALNA OSTAVŠTINA

Što s internetskim životom nakon smrti?

  • Autor: M. W.
  • Zadnja izmjena 13.02.2012 11:40
  • Objavljeno 10.02.2012 u 16:02
Smrt vrata života

Smrt vrata života

Izvor: Cropix / Autor: Tomislav Krišto/CROPIX

Bili toga svjesni ili ne, internauti dok surfaju i koriste raznorazne servise stalno stvaraju i nadograđuju svoju digitalnu ostavštinu. No, što s njom kad napuste ovaj svijet?

Kako bliske i druge zainteresirane osobe mogu doći do nje?

S ostalom imovinom procedura je uglavnom poznata i razmjerno dobro uhodana. Ostavi li pokojnik iza sebe oporuku, raspletanje pitanja nasljeđivanja i drugih imovinsko-pravnih odnosa obično je tek pitanje formalnosti.

Ako to nije slučaj, većinu problema riješit će ostavinske rasprave. Osim ako ih nasljednici ne odluče, zbog neraščišćenih međusobnih odnosa, pretvoriti u dugotrajnu mučnu trakavicu.

Bilo kako bilo, do materijalne i nematerijalne imovine bliske osobe koja je preminula moći ćete doći, manje-više, bez većih komplikacija.

Uz predočenje smrtovnice, ugasit ćete bankovne račune, otkazati pakete za televiziju, telefon i internet (ili ih prebaciti na svoje ime), dok neke usluge - poput članske iskaznice u knjižnici - jednostavno nećete obnoviti.

Tako će biti moguće riješiti i neke dijelove digitalne ostavštine. Na primjer, u Hrvatskom Telekomu su svi e-mail računi ugovorno vezani uz ADSL ili dial-up pristup. Prilikom raskida ugovornog odnosa ili raskida ugovora u slučaju smrti, račun se deaktivira te se korisnički podaci brišu.

No, što s ostalim segmentima pokojnikovog života online? Gotovo nitko ne prati detaljno kamo se sve i za što nama bliske osobe prijavljuju na internetu.

U pravilu nemamo pristup ogromnoj mreži u koju su se upleli online za života - njihovim adresama e-pošte, korisničkim računima na društvenim mrežama ili servisima poput eBaya i PayPala, forumima... I ne razmišljamo o tome što će se dogoditi jednom kad nam pristup zatreba zato što vlasnika više neće biti.

Nađete li se kod nas u takvoj situaciji, bit ćete prepušteni vlastitoj snalažljivosti i prisiljeni sami otkrivati što vam je potrebno kako biste ušli u svaki pojedini dio te mreže.

Kako to rade veliki?


Facebook nikome ne omogućava pristup podacima o korisničkim profilima. No, uklonit će pokojnikov na zahtjev obitelji, iako predlažu drugo rješenje - spomen-stranicu. Što to znači? Korisnički račun preminule osobe biva postavljen tako da samo potvrđeni prijatelji mogu vidjeti profil ili ga pronaći tražilicom. Obitelj i prijatelji mogu na njoj postati u znak sjećanja, ali nitko se ne može logirati.

Twitter vam neće dati pristup korisničkom računu bez imena i lozinke. Možete ih probati tužiti, no postoji i jednostavniji način - ako imate pristup pokojnikovoj e-pošti vezanoj uz račun na Twitteru, e-mailom zatražite da vam resetiraju lozinku. Jednom kad je dobijete, možete deaktivirati korisnički račun.

Što se Gmaila tiče, morat ćete Googleou dostaviti svoje puno ime i prezime, adresu, e-mail, fotokopiju osobne iskaznice, putovnice ili vozačke dozvole, adresu e-pošte preminule osobe, smrtovnicu s ovjerenim prijevodom na engleski te kompletan header iz jedne od e-poruka koju vam je pokojnik poslao, zajedno s njezinim sadržajem.

Kad to učinite, Google će razmotriti vaš zahtjev i obavijestiti vas e-poštom može li mu udovoljiti. Ako je odgovor potvrdan - a ne jamče da će biti - dobit ćete upute što dalje činiti.

Kako rade kod nas?


'U slučaju da korisnik/korisnica preminu, naša je praksa da urednici ne diraju njihove profile', kaže Marina Paulenka, glavna urednica fotografskog servisa online Pticica.com. 'U pravilu, sve ostaje na izboru bližnjih preminulog.'

Mnogi tako žele da fotografije preminuloga i dalje ostanu na portalu iz poštovanja prema njegovom radu i stvaralaštvu, iz želje da njegove fotografije traju i ostanu na internetu kako bi ih i drugi mogli vidjeti.

'Kako je Ptičica vrlo prijateljski nastrojen portal na kojem se mnogi korisnici i privatno poznaju, najčešće s takvim potezima nemamo problema jer većina iskazuje poštovanje prema preminulome, sućut i neki mir. Ne opterećuju njegove fotografije nepotrebnim komentarima.

U nekim pak slučajevima, bližnji preminuloga ili njegovi bliski prijatelji zatraže brisanje profila i fotografija, dok ima i slučajeva da se samo fotografije uklone, ali profil ostane prazan. Mi, naravno, postupamo prema njihovim željama', objašnjava Paulenka.

Kako bi nasljednici došli do digitalne ostavštine bliskih osoba, mogu zatražiti da im se pošalje galerija preminuloga ili sami downloadati njegove fotografije.

Bilo je nekoliko takvih slučajeva, no prilično su rijetki. Jednom su korisnici zatražili da neka od fotografija preminuloga osvane kao naslovnica toga dana, drugi bi zatražili da se takvi korisnički profili označe jednostavno križem, kako bi svi znali o čemu se radi kada posjete njegov profil. Neki su i znali staviti svijeću i križ umjesto profilne fotografije.

Specijalizirani servisi


U inozemstvu se zadnjih par godina pojavljuju tvrtke koje na sebe preuzimaju rješavanje problema vezanih uz digitalnu imovinu pokojnika. Jedna od njih je Semno, koju je prije dvije godine pokrenula Birgit Janetzky iz njemačkog grada Freiburg, piše World Crunch.

Kako Birgit radi? Zajedno sa stručnjakom za IT, kreće tako što pretrese pokojnikovo računalo, ne bi li pronašla tragove koji će ju odvesti do korisničkih računa online koje je koristio. Po završetku napiše izvješće obitelji (ili drugom naručitelju), koja potom odlučuje što će i kako će dalje.

Ta osnovna analiza košta 139 eura (oko 1.050 kuna). Tarifa za daljnji posao, poput brisanja profila i korisničkih računa online ili isplata/naplata na računima servisa poput PayPala, ovisi o količini podataka i vremenu potrebnom za njegovo obavljanje.

Uz brz rast korištenja društvenih mreža i interneta općenito, pitanja vezana uz digitalnu ostavštinu sve će više dobivati na značaju. I to ne samo kad je obitelj u pitanju.

Što ako, recimo, poslovni partner s kojim ste radili na važnom projektu iznenada umre? Kako ćete do podataka pohranjenih negdje u računalnom oblaku ako je jedini kolega koji zna pristupnu lozinku u komi?

Mogu i lozinke


Nijemci se nisu jedini dosjetili popuniti ovu poslovnu nišu. U Sjedinjenim Državama od 2010. godine postoji više tvrtki koje se time bave - recimo, među poznatijima su Legacylocker.com, Deathswitch.com i Assetlock.com. Od Europljana se razlikuju po tome što pohranjuju važne podatke koje, dođe li do smrtnog slučaja, šalju unaprijed određenoj osobi.

Slične su se tvrtke pojavile i u drugim zemljama njemačkog govornog područja. Xsen.de, recimo, omogućuje pohranu lozinki i drugih važnih podataka - enkriptiranih tako da ih nitko ne može koristiti osim onih kojima su namijenjeni - za godišnju naknadu od 12 eura (90 kuna).

Podatke u slučaju smrti također prosljeđuju relevantnim osobama, zajedno s pristupnom šifrom. Kad im se osoba javi s lozinkom, kod vlasti provjere je li do smrti doista došlo. Tek kad dobiju potvrdu, omoguće puni pristup podacima.

Ima i tvrtki koje na sličan način pohranjuju fotografije, ugovore i druge povjerljive materijale. Švicarski Securesafe.com za 1,20 eura (devet kuna) mjesečno, recimo, nudi 100 MB prostora za pohranu važnih lozinki.

Tržište je još u početnoj fazi razvoja, pa je teško procijeniti koliko su sigurne i pouzdane. Zasad ne postoje posebni sigurnosni certifikati za usluge te vrste, a udruge za zaštitu potrošača imaju vrlo malo konkretnih iskustava s njima.

Rješenje može biti - bilježnik


Ako želite da se netko pobrine za vašu digitalnu ostavštinu, možete napisati oporuku i u njoj imenovati izvršitelja. To je naročito korisno ako zbog bilo kojeg razloga ne želite da vama bliske osobe (ili bilo tko drugi) vide neke njezine dijelove.

Naravno, da bi to bilo izvedivo, treba se potruditi i popisati svoju digitalnu ostavštinu.

Oporuku možete sastaviti i pohraniti kod javnih bilježnika. Cijene variraju, ovisno o vrijednosti imovine regulirane oporukom. Ilustracije radi, za imovinu vrijednosti do 5.000 kuna platit ćete oko 250 kuna, plus PDV.

Uz dodatnih sto kuna možete osigurati i uvrštavanje u Hrvatski upisnik oporuka, kako biste nasljednicima i nadležnim službama olakšali pristup testamentu.

Javni su bilježnici zakonom obvezani na čuvanje tajnosti pohranjenih podataka, pa bar o tome nećete morati brinuti. Nedostatak tog pristupa je to što često mijenjamo korisničke račune i lozinke (ili bismo to bar trebali činiti s potonjima).

Alternativno, sve te dragocjene podatke možete čuvati na sigurnom negdje u kući ili u sefu u banci.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi