Na Malom Brijunu, usred nacionalnog parka i pod otvorenim nebom, već četvrt stoljeća živi i diše jedno od najposebnijih kazališta ovih prostora – Kazalište Ulysses. Ove godine slavi 25 godina postojanja, a njegova priča je spoj umjetnosti, strasti, upornosti, ali i tehnologije. 'Unatoč buri, kiši i internetu, koji ovisi o smjeru vjetra – mi igramo. I to već 25 godina', kaže Saša Marković iz IT podrške Kazališta Ulysses
Kazalište Ulysses utemeljili su glumac i redatelj Rade Šerbedžija te pisac Borislav Vujčić, a danas ima ogromno značenje za kulturni život Hrvatske. 'Pokreću nas vizija, entuzijazam, strast, publika. Tehnički i logistički često je to izazovno jer je kazalište na otvorenom ipak specifično, pogotovo na dislociranom Malom Brijunu, kamo ljude vodimo brodom. No ovo je jedinstvena inicijativa, doživljaj i iskustvo kojem se publika stalno vraća', kaže nam Saša Marković, voditelj informatičke i tehnološke podrške u Ulyssesu.
Od svoje prve predstave 2001. godine, legendarnog 'Kralja Leara' sa Šerbedžijom u glavnoj ulozi, do ovogodišnje glazbeno-scenske proslave u pulskoj Areni, Ulysses je prerastao okvire kulturne manifestacije i postao regionalna kazališna institucija.
vezane vijesti
Kazalište Ulysses
Kad je prije dvadeset i pet godina s Borislavom Vujčićem i Lenkom Udovički zakoračio na Mali Brijun i među trnjem i korovom otkrio staru austrougarsku utvrdu, Rade Šerbedžija nije bio u potrazi za institucijom, niti je sanjao veliku kazališnu mašineriju. U vrevi ratnih i poratnih godina želio je tek komadić svijeta još uvijek neukroćen pravilima i politikama, dovoljno daleko od kopna, ali dovoljno blizu onome što je tada mnogima nedostajalo: zajednički prostor za susret, razgovor i slobodu stvaranja. >>Pročitajte više OVDJE<<
Tako je nastalo Kazalište Ulysses. Otok, tvrđava, stijene pod zvijezdama, stari topovi i novi stihovi – prostor slobode i otpora, kako ga Rade i danas naziva. Ulysses nije samo pozornica pod vedrim nebom, on je, kako mnogi kažu, jedno od rijetkih mjesta u kulturnom prostoru regije na kojem su se, u najturbulentnijim godinama, susretali oni koji su svijet gledali 's različitih obala', ali su i dalje vjerovali da umjetnost mora biti veća od granica. Vujčić je, nažalost, 2005. umro, a Rade i Lenka nastavili su čuvati Ulysses kao otok slobode.
U ovih četvrt stoljeća Ulysses je bio dom Shakespeareu i Sofoklu, ali i generacijama glumaca i glumica, redateljicama i koreografima, glazbenicima i mladim autorima iz regije i iz svijeta koji su na Malom Brijunu učili kako stvoriti kazalište koje nije ničija 'institucija', nego živi organizam. Bio je, i ostao poligon za poetske večeri, koncerte pod mjesečinom, predstave koje se igraju i kad krene kiša, dok publika u kabanicama ostaje sjediti do zadnje replike. Lenka je svih tih godina ostala Radin ravnopravni sudrug na tom putovanju, partnerica, redateljica i glas koji je gotovo sve Ulyssesove predstave vodio od početka do kraja.
Tehnologija iza kazališne čarolije
Iako djeluje u bivšoj austrougarskoj tvrđavi Minor, gdje nekoć nije bilo ni vode ni struje, Ulysses danas u svoje predstave uključuje vrhunsku tehnologiju – od ozvučenja i rasvjete do internetske veze, ključne za logistiku i rad kazališta. Iza svake predstave stoji tim koji se brine za to da sve teče glatko, čak i po buri, u čemu im pomaže Hrvatski Telekom.
Kako ističe Marković, podrška HT-a u tom je smislu neprocjenjiva: 'HT nam omogućava stabilnu internetsku vezu, što je ključno za rad na dislociranom Malom Brijunu, gdje internet često ovisi o tome 'kako vjetar puhne', doslovno. Ako ostanemo bez signala, na raspolaganju su nam HT-ovi dodatni uređaji, uz one mobilne za skeniranje ulaznica.
Na raspolaganju nam je preko HT-a i, ako baš zagusti, Starlink. Također, od novih tehnologija Ulysses radi i video animacije koje su uključene u neke predstave. Video projekcije se puštaju na zidinama tvrđava. Predstave se titluju na engleski jezik za inozemnu publiku.'
U uvjetima koji često ovise o vremenu tehnologija postaje jedini oslonac: 'Ako prejako puše, nestane interneta. Ako padne kiša, publiku vraćamo mokru brodom. No sve je to dio iskustva koje publika voli i želi.'
Kralj Lear i brod koji polazi iz Fažane
Jedan od zaštitnih znakova Kazališta Ulysses, 'Kralj Lear', izvodi se svake godine od utemeljenja kazališta. Predstava započinje već na brodu koji kreće iz Fažane, putovanjem prema otoku koje publiku uvodi u atmosferu prije nego što stanu pred pozornicu usred nacionalnog parka. 'Predstava je svake godine rasprodana, a karte se rezerviraju mjesecima unaprijed', otkriva nam Marković.
Ulysses je od samih početaka spajao velika djela svjetske književnosti s otvorenim prostorom, ali i okupljao umjetnike iz cijele regije – od Slovenije, Crne Gore i BiH do Srbije i Italije. Tijekom zime i proljeća kazalište gostuje diljem Hrvatske i regije, donoseći svoje produkcije publici od Zagreba do Skoplja.
Središnja proslava ovog velikog jubileja održana je u pulskom Malom rimskom kazalištu, na pozornici staroj gotovo 2000 godina, a nastupili su Darko Rundek, Vlatko Stefanovski, Yvette Holzwarth, Saša Lošić, Damir Urban, Rade Šerbedžija i mnogi drugi, uz podršku Mostarske sinfoniette. Svečanosti su nazočili brojni umjetnici i javne osobe, među njima i predsjednik Zoran Milanović sa suprugom te gradonačelnik Pule Peđa Grbin.
Bio je to hommage svim projektima, predstavama i ljudima koji su oblikovali identitet Ulyssesa – i publici koja ga je 25 godina vjerno pratila.
Dok se i dalje ondje igra pod zvijezdama, često i po kiši i vjetru, Ulysses ostaje ono što je bio od početka – kazalište koje pomiče granice mogućega, u kojem i dalje, kao u Shakespeareovo doba, čovjek stoji pred publikom i postavlja pitanja koja nadilaze vrijeme.
