DRŽAVA BEZ PAMETI

Skupo platili školovanje 500 mladih koji idu na cestu

Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

U narednih godinu dana na zavodu za zapošljavanje ili u 'koloni izbjeglica' moglo bi se naći 500-tinjak visokoobrazovanih mladih ljudi, znanstvenih novaka u čije je školovanje država uložila oko 1,5 milijuna kuna po svakome, istaknuto je na tribini 'Budućnost mladih znanstvenika' što ju je u ponedjeljak u Rijeci organizirala Udruga za razvoj visokog školstva 'Universitas'

Predstavnik znanstvenih novaka Sveučilišta u Splitu dr. sc. Josip Lorincz smatra da je besmisleno da novaci gube posao kada je očito da za njima postoji potreba jer svi rade pod punim opterećenjem. Upozorava da će onima koji ostanu bez posla jedino rješenje biti odlazak u inozemstvo.

'Hrvatska će time izgubiti osobe koje čine najkvalitetniji dio društva', rekao je Lorincz naglasivši da je potrebno razviti strategiju koja će omogućiti financiranje istraživačkih centara i start up tvrtki kako bi se potaknulo njihovo zapošljavanje i financiranje postdoktoranata.

Nerazvijeno i oslabljeno gospodarstvo za njima ne pokazuje potrebu, a nastavni kadar koji ima uvjete za mirovine ili nema potrebne kvalifikacije drži se čvrsto svojih privilegija pa je mjesta za nove kadrove malo, izdvajanja za znanost među najmanjima su nam u Europi, a uglavnom se troše na nastavničke plaće.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja najavilo je program prema kojem bi zaposlenje trebalo dobiti 20 najboljih novaka. Prema pomoćniku ministra Saši Zeleniki, koji je sudjelovao u tribini, razvija se i model sufinanciranja, no sve to može riješiti probleme tek malog broja visokoobrazovanih.

Neprotočnost kadra

Dr. sc. Jasminka Ledić, predsjednica Universitasa i profesorica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, koja je moderirala tribinu, kaže da je MZOS najavio da bi mogao riješiti dio problema novaka kojima u skorije vrijeme istječe ugovor tako da fakulteti analiziraju svoje nastavne potrebe, a ministarstvo, umjesto financiranja vanjskih suradnika, raspiše natječaje za mjesta docenata na koje bi se oni mogli javiti.

'Plan za 20 najboljih je dobar, no to rješava problem tek manjeg broja novaka. Ovo drugo rješenje moglo bi zadovoljiti potrebe na fakultetima', rekla je i dodala: ' Jedan od uzroka nemogućnosti zapošljavanja mladih jest i činjenica da se bez kriterija znanstvene izvrsnosti do 70. godine života produžavaju radni odnosi nastavnicima koji su stekli uvjete za mirovinu.'

Profesorske gaže

Ministarstvo je također objavilo kako želi da fakulteti analiziraju svoje potrebe za vanjskim suradnicima kako bi bilo čim više novaka, a manje vanjskih suradnika koji su stalno zaposleni na jednom fakultetu, a dodatno zarađuju 'gažama' po drugima.

Za vanjsku suradnju trenutno se izdvaja nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje. Budući da pet docentskih mjesta košta oko milijun kuna, jasno je da se dio problema može riješiti smanjenjem broja vanjskih suradnika.

Zastoj u zakonskoj reformi

No dr. Ledić ističe da je sustav visokog obrazovanja zadnjih 10-ak godina neracionalno rastao bez pravog plana i usklađivanja s potrebama za novacima, a usto je ugrožen i općom gospodarskom krizom. Zbog svega toga više od 90 posto novca odlazi na plaće zaposlenika umjesto u nove znanstvene projekte. Nije se rješavao problem z-projekata koji su odavno trebali završiti, a ministarstvo nije raspisalo novi natječaj već je pustilo da stari projekti dalje životare.

'Trebalo bi pokrenuti novi ciklus projekata, a MZOS to želi učiniti kroz Hrvatsku zakladu za znanost. Međutim, te su promjene vezane uz promjene zakonske regulative koja nailazi na brojne zapreke i otpore u akademskoj zajednici. Zakona o znanosti i visokom obrazovanju nema, nema novog upravnog odbora Zaklade, nema ni zakona o Zakladi pa se živi na aparatima za održavanje života. MZOS zato i produžava postojeće ugovore jer u sve to nije moguće krenuti dok se ne riješe zakonske pretpostavke', objasnila je.



Hrvatski paradoks - znanstvenike i trebamo i ne trebamo

Dr. Ledić kaže da je rektor Riječkog sveučilišta prof. dr. Pero Lučin upozorio da Hrvatska po broju visoko obrazovanih već sada značajno zaostaje za europskim prosjekom, pa i u udjelu stanovništva s doktoratom znanosti. Njegove projekcije pokazale su da samo uz izuzetne napore možemo pratiti porast visoke obrazovanosti stanovništva potreban za funkcioniranje društva utemeljenog na znanju.

'No paradoks je da s druge strane nemamo gdje zaposliti ni one koje smo odškolovali. Potrebno je napraviti strategiju razvoja gospodarstva kako bi se hitno otvorile nove mogućnosti. Ne možemo reći da se ne trebamo obrazovati, u tom bi slučaju mlade ljude osudili na slabo plaćene i nisko rangirane poslove na koje bi jedino mogli konkurirati, no obrazovani kadrovi će nam odlaziti ako gospodarstvo ne pokrene projekte u kojima će oni raditi. Pravog poduzetništva koje bi bilo zasnovano na visokim tehnologijama kod nas nema. Našoj zemlji nedostaje vizije. Ja primjerice nemam pojma kako će se razvijati grad Rijeka u kojem živim. Još jedan problem je struktura naših studenata, odnosno pad interesa za tehničke znanosti što je jako loše. U zapadnoj Europi postoji velika potražnja za takvim inženjerima', kaže dr. Ledić.

Mobilnost da, ali ne po uzoru na druge

Riječka profesorica ističe da u budućim reformama Hrvatska ipak treba biti oprezna pri preuzimanju tuđih rješenja. 'U posljednje je vrijeme postalo popularno neizostavno zagovarati mobilnost studenata i znanstvenika, iako se primjećuje pad mobilnosti studenata u Europi. Mi se tu ne možemo uspoređivati sa zapadnim zemljama jer nemamo istu tradiciju. Mi nemamo američku navadu seljenja od Arizone do Massachusettsa i unajmljivanja stanova. Kod nas su ljudi puno češće vlasnici nekretnina i vezani su za svoja prebivališta. To su sociološke karakteristike koje često gubimo iz vida. Kratkotrajnost zapošljavanja mladih ljudi u znanosti koja je, kako se čini, i naša sudbina, može biti vrlo traumatična, o čemu mogu svjedočiti iz osobnog iskustva. Bila sam voditeljica hrvatskog projekta u okviru kolaborativnog projekta koji je trajao tri godine zajedno sa 7 drugih zemalja. Uspješno smo zadovoljavali sve zahtjeve projektantskog tima. Naš je tim bio jedini u kojemu su mladi znanstvenici od početka do kraja projekta radili u istom sastavu. U drugim su timovima znanstvenici radili samo šest mjeseci, neki godinu dana. Bili su jako nesigurni i nesretni, stalno su razmišljali gdje će biti njihovo sljedeće radno mjesto, što će učiniti sa svojom obitelji – ako su je uopće imali. Dakako da ne želim zagovarati da se možemo jednom uhljebiti do kraja života, niti je to u današnje vrijeme moguće očekivati, no trebamo dobro promisliti koliko je kratkotrajnost ugovora za mlade znanstvenike dobra', rekla je dr. Ledić.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!