Eileen Collins ušla je u povijest kao prva žena koja je pilotirala i zapovijedala svemirskim letjelicama, probijajući granice i mijenjajući sliku astronautike. Iako je riječ o jednoj od najvažnijih figura u povijesti NASA-e, njezino ime nije uvijek bilo široko poznato. Novi dokumentarni film Spacewoman nastoji to promijeniti, donoseći priču o njezinu iznimnom putu.

Collins se u Londonu, u Znanstvenom muzeju, prisjeća trenutka kada je kao djevojčica odlučila da želi postati astronautkinja. Čitajući članak o programu Gemini, već je s devet godina znala čime se želi baviti. Tada nije bilo žena astronautkinja, no ona je jednostavno zaključila da će postati 'gospođa astronaut'. Od samog početka cilj joj je bio biti na mjestu pilota, što je zahtijevalo vojnu karijeru i status probne pilotkinje.

U američkom Ratnom zrakoplovstvu brzo se istaknula i bila odabrana za NASA-in program astronauta. Godine 1995. postala je prvom ženom koja je pilotirala Space Shuttleom, NASA-inim višekratno upotrebljivim 'svemirskim avionom'. Zbog simbolike svoje uloge osjećala je veliku odgovornost, svjesna da svaki njezin potez utječe na percepciju budućih pilotkinja. Kasnije je postala i prva žena zapovjednica svemirske misije, čime je ponovno pomaknula granice u profesiji kojom su dotad dominirali muškarci, piše BBC.

Istodobno je bila i majka dvoje djece, što su mediji u to vrijeme često naglašavali s iznenađenjem. Sama Collins naglašava kako su roditeljstvo i zapovijedanje bila 'dva najbolja posla na svijetu', ali i priznaje da je uloga roditelja teža. 'Najbolja priprema za zapovijedanje bila mi je upravo roditeljstvo - jer moraš naučiti reći ne', rekla je.

Njezina karijera odvijala se u vrijeme velikih trijumfa i tragedija svemirskog programa. Nakon katastrofa Challenger (1986.) i Columbia (2003.), Collins je kao zapovjednica preuzela sljedeću misiju, svjesna rizika i emocionalnog tereta. Odlazak nije bio opcija, kaže, jer bi to bilo suprotno hrabrosti koju je željela pokazati svojoj posadi i kolegama.

Tijekom njezina posljednjeg leta 2005. ponovno se dogodio sličan problem - komad izolacijske pjene odlomio se s raketnog spremnika. Ovaj put, posada je imala plan: Collins je izvela zahtjevan manevar okretanja shuttlea od 360 stupnjeva ispod Međunarodne svemirske postaje (ISS), kako bi astronauti na ISS-u mogli fotografirati donji dio letjelice i provjeriti eventualna oštećenja. Iako su mnogi taj manevar smatrali preopasnim, Collins je odlučno procijenila da ga je moguće izvesti. Zahvaljujući toj odluci, posada je mogla sigurno sletjeti na Zemlju.

Nakon četvrte misije, Collins se povukla iz aktivne službe, smatrajući da je vrijeme da drugi dobiju priliku. I dalje prati nove generacije astronauta i rado im daje savjete, ističući važnost znatiželje, obrazovanja i predanosti. S ponosom se osvrće na svoju karijeru, bez žaljenja zbog odluke o odlasku. No, kad joj se postavi pitanje bi li ponovno poletjela kad bi joj se pružila prilika, osmjehne se i kaže da bi voljela jednog dana, kao starija žena, još jednom otići u svemir.