Međunarodna svemirska postaja (ISS) gotovo četvrt stoljeća predstavlja simbol međunarodne suradnje i tehnološkog dostignuća. Od 2000. godine u njenom je modulu boravilo gotovo 300 astronauta iz 26 zemalja, no njezin radni vijek se bliži kraju. Iako je ISS već daleko nadmašio prvotno predviđenih 15 godina operativnosti, NASA oko 2030. godine planira kontroliranu deorbitaciju postaje, točnije spektakularno okončanje najambicioznijeg međunarodnog znanstvenog projekta u povijesti – kontroliranim rušenjem u Tihi ocean.

Zadatak će povjeriti SpaceX-ovoj posebno modificiranoj kapsuli Dragon, a ona će usmjeriti ISS prema Zemlji i omogućiti da većina njezine strukture izgori u atmosferi, dok će eventualni ostaci završiti u nenaseljenom dijelu Pacifika poznatom kao Point Nemo.

SpaceX-ov Dragon, u toj misiji ojačan s 46 poboljšanih potisnika i većim spremnicima goriva, imat će ključnu ulogu u vođenju ISS-ova kontroliranog pada. To će biti najkompleksniji projekt upravljene deorbitacije u povijesti čovječanstva. Iako se ideja rušenja možda čini drastičnom, stručnjaci su jednoglasni: ISS je došao do kraja svog radnog vijeka. Iznimno skupi popravci, stalna izloženost svemirskim opasnostima i ograničenja postojećih tehnologija ne dopuštaju mu daljnji rad.

Najskuplja građevina u povijesti čovječanstva

Put do ISS-a bio je dug i neizvjestan. Nakon prvih sovjetskih svemirskih stanica Saljut i američkog Skylaba te modularnog sovjetskog Mira, svemirske sile shvatile su da ih nesuradnja ne može daleko odvesti. Nakon pada Berlinskog zida, Rusija i SAD su 1993. godine postigli povijesni dogovor o zajedničkom razvoju svemirske postaje. Ubrzo su im se pridružili Europska svemirska agencija, Japan i Kanada.

Gradnja ISS-a započela je 1998. lansiranjem ruskog modula Zarja. Uslijedili su američki Unity, ruski Zvezda, laboratoriji Destiny, Columbus i Kibo, spojeni složenom mrežom modula, prijelaza, solarnih panela, robotskih ruku i rashladnih sustava.

ISS je postao najskuplja građevina u povijesti čovječanstva – vrijedna više od 160 milijardi dolara.

Zašto ISS više nije siguran?

Osim starenja strukture, ISS je svakodnevno izložen brojnim opasnostima, a mikrometeoroidi i komadi svemirskog otpada predstavljaju stalnu prijetnju. Dovoljna je čestica boje da probije prozor, što se dogodilo 2016. godine, a 2022. oštećenje ruske kapsule Sojuz dovelo je do toga da posada nije mogla sigurno napustiti postaju sve dok nije stigla zamjenska letjelica.

Temperaturni stres također ozbiljno opterećuje konstrukciju. Postaja u 90 minuta obiđe Zemlju – što znači da 16 puta dnevno prelazi iz žarkog sunca u ledenu sjenu, uz temperaturne razlike veće od 250 Celzijevih stupnjeva. Širenje i skupljanje materijala slabi spojeve, lemljenja i spojeve cijevi.

Haven-1: Prvi privatni orbitalni modul

Kako bi osigurala kontinuitet ljudske prisutnosti u orbiti, NASA je pokrenula suradnju s privatnim sektorom. Plan je da se odabere jedan ili više partnera čiji bi projekti prvo prošli demonstracijsku misiju, uključujući tridesetodnevni boravak posade u orbiti. Potom planiraju razviti novu generaciju komercijalnih svemirskih stanica. NASA bi nakon toga postala kupcem usluge, planirajući 'najam' svemirske infrastrukture, izvještava CNN.

Među pionirima je kalifornijska kompanija Vast te je potpisala ugovor sa SpaceX-om o lansiranju prve privatne svemirske postaje Haven-1, planirane za svibanj 2026. Radi se o jednodijelnom modulu promjera 4,4 metra i volumena 45 kubičnih metara, odnosno tek osmine veličine ISS-a.

Planirano je da će Haven-1 podržavati četiri dvotjedne misije s posadom od četiri astronauta, a u orbiti bi trebao ostati tri godine. Lansiranje će obaviti raketa Falcon 9 dok će posade pristizati pomoću SpaceX-ove letjelice Crew Dragon.

Unutrašnjost uključuje kupolu s prozorom promjera 1,2 metra, zajednički sklopivi stol, privatne prostore za spavanje te internetsku povezanost putem Starlinka. 'Haven-1 nije zamišljen kao luksuzni hotel', rekao je Vastov izvršni direktor Max Haot, 'ali vjerujemo da ugodniji uvjeti znače i učinkovitiji rad posade.'

Od prototipa do lansiranja

Vast je od 2023. narastao s 200 na gotovo 950 zaposlenih i već je proizveo testni prototip Haven-1 te je on uspješno izdržao pritisne i mehaničke probe. Paralelno se gradi operativni modul, čije će integracije sustava i završna testiranja početi 2026. prije lansiranja.

Kompanija razvija i veći koncept Haven-2, potencijalnog pravog nasljednika ISS-a. Dugoročni cilj, naglašava Haot, jest postati 'pravom kompanijom za svemirske postaje', s infrastrukturom u orbiti koja podržava redovite posade i istraživanja.

Tržište istraživanja i komercijalizacije

Haven-1 neće služiti samo nacionalnim svemirskim agencijama, već i privatnim istraživačima te pojedincima spremnima financirati svoj boravak. Poseban naglasak bit će na farmaceutskoj industriji i biomedicinskim istraživanjima. Partner tvrtke, Redwire Space, već je provodio eksperimente na ISS-u sa stanicama raka i matičnim stanicama te planira nastaviti istraživanja na stanici Haven-1.

Vast nije jedini igrač. NASA surađuje i s drugim privatnim inicijativama, uključujući Starlab (Airbus i Northrop Grumman), Blue Origin Jeffa Bezosa te Axiom Space, koji je 2022. organizirao prvu potpuno privatnu misiju na ISS.

Iako stručnjaci pozdravljaju različite pristupe i naglasak na udobnosti posade, ekonomska održivost ostaje upitna. Operativni troškovi ISS-a procjenjuju se na oko 12 milijuna dolara dnevno. Prema analizi MIT-a, da bi komercijalne postaje bile isplative, godišnji trošak mora pasti između jedne i dvije milijarde dolara. Vast zasad nije otkrio projekcije, no do lansiranja planira uložiti oko milijardu dolara privatnog kapitala i partnerskih prihoda.

Premda Haven-1 dimenzijama podsjeća više na gradski autobus nego na svemirsku koloniju, njegovo značenje je simbolično: predstavlja prvi ozbiljan pokušaj prijenosa orbitalne infrastrukture iz državnog u privatni sektor. Ako projekt uspije, mogao bi otvoriti put prema održivoj komercijalizaciji svemira i nasljedniku koji će jednoga dana preuzeti ulogu ISS-a.