Pravila i smjernice za Facebookove administratore i moderatore, koje je britanski Guardian nedavno objavio, mogli bi odigrati veliku ulogu u sprječavanju samoubojstava. 

Facebook, kažu njegovi kritičari, ima malo poticaja za uklanjanje sadržaja sa svojih stranica, pa bio on i kontroverzan, zato što bi stigmu cenzora mogao skupo platiti odlaskom velikog broja korisnika. Taj rezon drži vodu kad je u pitanju govor mržnje, ali ne nužno i kad je riječ o prijenosima pokušaja samoubojstava i drugih oblika samoozljeđivanja uživo.

U takvim situacijama Facebook treba pažljivo balansirati između potrebe za pružanjem pomoći korisnicima i zaštite promatrača od traume. Njegove smjernice kako se odnositi prema situacijama prijenosa uživo samoozljeđivanja i samoubojstva, predstavljaju napredak, ali Facebook može učiniti više, piše Mashable. 

Ako bi prihvatili prikupljanje podataka, istraživanje i transparentnost, mogli bi unaprijediti učinkovite načine sprječavanja samoubojstava. Ta mogućnost motivira Daniela J. Reidenberga, izvršnog direktora neprofitne udruge za prevenciju samoubojstava SAVE.

Alat za pomoć

Redienberg zadnjih deset godina savjetuje Facebook vezano uz probleme mentalnog zdravlja i sprječavanje samoubojstava. 'Kad bi netko do koga vam je doista stalo trpio bol, ako bi mu bilo teško, biste li htjeli da se za njih učini sve što je moguće? Ja bih iskoristio svaki moment prilike da im se pomogne', prenosi Mashable Reindenbergove riječi.

Facebookove smjernice odražavaju njegov stav. Omogućavaju moderatorima zadržavanje uznemirujućeg sadržaja sve dok ne nestane i zadnja mogućnost pružanja pomoći korisniku. Tek tada biva uklonjen. Također i dozvoljavaju procjenu je li video informativan na bilo koji način. 

Reidenberg priznaje kako takva strategija nema čvrst temelj u znanstvenim istraživanjima, ali ističe kako je takvih istraživanja malo, a i nema onih koji bi pouzdano ukazali na to kakva je vrsta intervencije najučinkovitija općenito, kamoli što funkcionira na društvenim medijima.  

Može pomoći podrška obitelji ili bliskih prijatelja, ali i riječi ohrabrenja prijatelja iz srednje škole s kojim se korisnik u problemima dugo nije vidio, tvrdi Reidenberg.

Sve dok ne dobijemo dokaz kako je drukčiji pristup bolji, Facebook bi trebao djelovati pod pretpostavkom da bilo tko može biti ta osoba koja će prevagnuti u korist života, dodaje. 

Nužan kompromis

Problem s tom tezom jest to što istraživanja pokazuju kako osobe sklone suicidalnim mislima i ponašanjima zoran sadržaj te vrste može potaknuti da i same pokušaju dići ruku na sebe. 

Zato Facebookovi moderatori dobiju uputu prema kojoj video treba ukloniti kad više nije moguće intervenirati, kako ne bi kružio po mreži bez jasne svrhe i cilja - nastojanja da se pomogne u spriječavanju nekoga tko si želi nauditi.  

Nema jamstva, naravno, da suicidu sklone osobe neće naletjeti na takav prijenos uživo. No to je kompromis na koji je nužno pristati kako bi proaktivan pristup bio moguć. 

Stvaranjem smjernica, praćenjem njihovog funkcioniranja u praksi te promjenama i prilagodbama, Facebook može priskrbiti iznimno važne informacije o tome kako ljudi reagiraju na intervencije u slučajevima pokušaja samoubojstva, kao i kako to pogađa promatrače. 

Stručnjaci se nadaju da će Facebook prikupljati, analizirati i objavljivati podatke, kako bi na njihovim iskustvima mogli učiti i istraživači te znanstvenici.