Reći kako videoigre mogu pomoći u svakodnevnom životu zaista je neuobičajeno. Gotovo svatko će vam na samo spominjanje dobre strane videoigara u najboljem slučaju reći kako gubite vrijeme. Vrijeme koje biste mogli provesti s obitelji, prijateljima ili bilo čime osim videoigrama. Nakon što pročitate ovaj članak moći ćete im nabrojati barem pet stvari koje su suprotne njihovim konzervativnim stavovima te nam nakon toga poslati butelju vina u zahvali. Ili nešto slično.

Šalu na stranu, činjenica je da igre pomažu. Ovdje ne govorimo, naravno, o stvarima koje mogu promijeniti svijet, već o svakodnevnim vještinama koje se itekako cijene. Ne znate o čemu pričamo? Pričamo o socijalnom dijelu stvari. O koncentraciji, analitičkom razmišljanju i svim divotama koje odlikuju kvalitetnog intelektualca. Zaintrigirani? Krenimo onda na popis.

Strpljenje i upornost

Igrači roleplaying igara vrlo često će vam spominjati termin 'grajndanje' ili grinding. Ova riječ izvedenica je iz engleskog termina 'daily grind', što je posprdna referenca na repetitivnu rutinu svakodnevnog posla. Grajndanje u igrama nešto je što rezultira višim levelom, poboljšanom opremom ili završenim questom. Čak i u eri 8-bitnih arkadnih igara neprestano ste ginuli kao štakor ne biste li nabili tih par bodova više u Space Invadersima ili Pac Manu. Što ove igre razvijaju? Upornost, dragi čitatelju. Upornost i otpornost na repeticiju. Ono što razvijate igrajući RPG-ove i MMO-ove je strpljenje. Konačni rezultati koji ne moraju biti odmah iza ugla rezultat su ustrajnosti i strpljenja, a velik broj igara, pogotovo onih koje su besplatne, to u potpunosti potvrđuje.

Razmišljanje unaprijed i strateško planiranje

Slagalice, hardcore i casual strateške igre oduvijek su bile popularne. Bili to Plants vs Zombies ili Starcraft 2, ove igre neupitno pomažu u razvoju strateškog razmišljanja. Planiranje unaprijed i donošenje odluka vezano uz okolnosti stvari su koje u ovakvim igrama morate raditi strahovito brzo. Nije ni čudno kako zahvaljujući njima u svakodnevnom životu možete višestruko profitirati. Pažljivo razgledanje financijskog plana, dugoročni plan u razvoju karijere ili sagledavanje potencijalnih posljedica vaših postupaka. Sve to spada pod gore navedene pojmove, a strategije u kojima taktičke odluke donosite munjevitom brzinom samo mogu pomoći.

Vodstvo i socijalizacija

Makar ove pojmove gotovo nikada ne bi povezali s gejmingom i gejmerima koje, iskreno, mnogi smatraju iznimno nedruštvenima - potrebno je u obzir uzeti neke ključne faktore. Kao prvo, u vrijeme kada online igranje nije postojalo, gejmeri su se okupljali kako bi igrali hotseat igre. Također, današnji MMO-ovi veliki su društveni ventil. U njima se mnogi ljudi druže, zabavljaju, pa čak i stvaraju saveze. Upravo taj element može uvelike poboljšati gejmerove društvene, pa čak i menadžerske sposobnosti. Mnogi guildovi zahtijevaju strahovitu količinu posla koja uključuje, ali nije ograničena na: pomirivanje razmirica, motivaciju, usmjeravanje i koordiniranje ljudi u jedinstven dobro podmazani ratni stroj. A kao što smo pokazali u protekla dva primjera, sve ove vještine mogu se makar djelomično prenijeti u svakodnevne situacije.

Mentalna i kreativna snaga

U slučaju da ne znate, postoji čitav žanr igara kojima u principu vježbate mozak. Primjerice, Brain Age je serijal pomaže usporavanju starenja mozga. Brain Age igre poboljšavaju koncentraciju, brzinu čitanja, kao i matematičke sposobnosti. Flash Focus je vrlo sličan, no bavi se koordinacijom oka i ruke, periferalnim vidom, kao i samom oštrinom vida. Naravno, igre koje 'treniraju' mozak nisu isključivo igre napravljene upravo za to. Tetris, recimo, pomaže centrima za prepoznavanje uzoraka, dok Sudoku vježba logičko zaključivanje.

Empatija

Mnoge igre u zadnje vrijeme jako imaju veliko težište na području emocija. Zapravo, kada malo bolje razmislimo, čitava gomila pokušava kod igrača provocirati barem neki osjećaj prema likovima koje susreće. Makar su tijekom devedesetih ti osjećaji uglavnom kotirali oko područja ekscesivnog sadizma, danas su se stvari poprilično promijenile. Štoviše, rekli bismo da ovih dana igre koje zapravo ne trebaju apsolutno nikakve 'emotivne elemente' nastoje kod gejmera inducirati suosjećanje s glavnim likovima kako bi na lakši način proslijedili priču. Najbolji primjeri? Bioshock Infinte, The Walking Dead i The Last of Us. Navedene su samo neke od uspješnica čiji će vam igrači iskreno reći da su ih pogodile 'u dušu'. Usporedite ovo sa praktički drevnim stavom kako igre otupljuju ljude i susresti ćete se s poprilično drukčijom stvarnošću. Igre u posljednje vrijeme rade poprilično dobar posao u onome što knjige rade već stoljećima, a to je razvijanje empatije i suosjećanja.

Vrlo je lako zaključiti kako je upravo ova 'vještina' razvijena pomoću videoigara najvažnija od svih.

Izvor: Makeuseof