Zabrana konzumacije vode iz slavine u francuskom gradu Saint-Louis možda je tek početak. Od siječnja 2026. Europska unija počinje provoditi strože limite za razine tzv. vječnih kemikalija (skupina umjetnih kemikalija u širokoj upotrebi koje se tijekom vremena nakupljaju u ljudima i okolišu) – PFAS-a – u vodi za piće. S više od 2.300 lokacija diljem Europe koje već premašuju te granice, stručnjaci upozoravaju da je francuska kriza samo najava šireg europskog problema
'Smatram da smo tek na početku', kaže za Guardian Séverine Maistre, stanovnica Saint-Louisa koja je nekada radila na kliničkim ispitivanjima lijekova. 'Ako tražite PFAS, naći ćete ih. Trenutačno govorimo o vrhuncima ovdje i ondje... ali te će kemikalije biti posvuda: u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu – svugdje.'
Mjesec dana nakon što su stanovnicima tog francuskog grada stigla upozorenja, panika se ne smanjuje. U trgovinama se gomila flaširana voda, a redovi za kupnju podsjećaju na dane pandemije. 'Čak i ako nismo bolesni, u strahu smo', kaže 70-godišnja žena koja je željela ostati anonimna. 'Ovo je voda – bez nje nema života.'
Zaposlenik trgovine Leclerc u Saint-Louisuu, Clément Luake, kaže da u 30 godina rada nikad nije vidio ništa slično. Tjedno je dosad na police stavljao 63 palete vode – sada ih ide preko 120. 'Dolaze četiri kamiona tjedno', kaže.
vezane vijesti
Zdravstveni problemi, pogotovo hormonski poremećaji
Lokalne vlasti procjenjuju da je gotovo 3.000 ljudi u regiji Haut-Rhin u ranjivoj skupini i najavljuju jednokratnu pomoć od 80 eura po osobi. No, za stanovnice poput Wiedemann, koja je u regiju doselila 2020. i otad doživjela dva spontana pobačaja te dijagnozu endometrioze, to nije dovoljno. 'Zdravstveni problemi počeli su kad sam stigla ovamo. Pitam se postoji li poveznica s vodom, ali to ne mogu dokazati.'
PFAS – per- i polifluoralkilne tvari – čine skupinu tisuća kemikalija koje se zbog svoje postojanosti i nepropusnosti koriste u svemu; od teflonskih tava do odjeće, ambalaže, pjena za gašenje požara i elektronike. Ne razgrađuju se prirodno i mogu ostati u okolišu stoljećima. Danas se nalaze u krvi gotovo svakog čovjeka na planetu.
Unatoč tome, francuske vlasti nisu provele službena testiranja krvi lokalnog stanovništva. Udruženje ADRA, koje se protivi širenju obližnje zračne luke Basel-Mulhouse-Freiburg, organiziralo je vlastito testiranje – rezultati pokazuju da prosječan uzorak krvi sadrži 14,9 mikrograma PFAS-a po litri, dok je granica za potencijalne dugoročne zdravstvene posljedice 6,9 mcg/l. Najveća zabilježena razina bila je 22 mcg/l. 'Država je trebala zaštititi građane', poručuje predsjednik udruge Bruno Wollenschneider. 'Da su nas upozorili, mogli smo izbjeći kontaminaciju.'
Problem PFAS-a u Saint-Louisuu usko je povezan sa zračnom lukom udaljenom tek 2 km. Tamo su desetljećima korištene pjene za gašenje požara koje su sadržavale PFAS, a kemikalije su se filtrirale u podzemne vode ispod novog terminala.
Upravo ta voda, zagađena, a donedavno nesmetano konzumirana – sada je središte borbe. 'Vjerovali smo u čistoću vode. Sad je to povjerenje uništeno', kaže Wollenschneider. Optužuje vlasti za zataškavanje i traži da zračna luka snosi trošak dekontaminacije, koji se procjenjuje na 20 milijuna eura, uz dodatnih 600.000 eura godišnje za održavanje novih postrojenja za pročišćavanje.
Ekološka šteta
Ekološka šteta nije ograničena na ljude. U SAD-u su aligatori u Sjevernoj Karolini zabilježeni s nezacijeljenim lezijama, na sjeveru Tihog oceana smanjen je broj mladih kornjača, a u Wisconsinu lastavice ne uspijevaju othraniti potomstvo. Čak i u udaljenom Arktiku, tuljani pokazuju znakove hormonskih poremećaja – svi povezani s PFAS-ima.
Europska karta zagađenja, koju vodi Francuski nacionalni centar za znanstvena istraživanja (CNRS), pokazuje više od 23.000 kontaminiranih lokacija – u vodi, tlu ili organizmima. Na 2.300 njih koncentracije PFAS-a prelaze nove granice koje EU uvodi 2026. godine. U Francuskoj su 34 općine već iznad limita, a samo u regiji Lyona njih 50 – s ukupno 160.000 ljudi – pilo je zagađenu vodu.
U Italiji, u regiji Veneto, 350.000 ljudi bilo je izloženo PFAS-u iz tvornice koja je radila od 1964. do 2018. U Belgiji, gotovo polovica stanovnika u krugu od 5 km oko pogona 3M-a ima povišene razine PFAS-a u krvi.
U Saint-Louisuu dokumenti CNRS-a pokazuju da su vlasti imale pristup podacima o povišenim razinama PFAS-a već 2017. godine, no ništa nije poduzeto. Thierry Litzler, potpredsjednik aglomeracije Saint-Louis zadužen za vodoopskrbu, kaže da je o tome službeno obaviješten tek u listopadu 2023. 'Nakon toga smo brzo reagirali', tvrdi. Na pitanje zašto se nije reagiralo ranije, odgovara: 'To za mene trenutačno nije tema. Nemam pravo suditi o onome što je bilo prije osam godina.'
Protiv zračne luke zasad nema kaznenog ni građanskog postupka jer su korištene pjene tada bile certificirane. Glasnogovornica zračne luke Manuela Witzig kaže da surađuju s vlastima i da 'namjeravaju financijski pridonijeti rješavanju problema', no nije navela detalje.
Ono što se događa u Saint-Louisuu vjerojatno je uvod u znatno širu europsku borbu za čistu vodu. Kako se približava trenutak stupanja na snagu EU regulacije, raste pritisak da se PFAS u potpunosti zabrani, da se objave svi relevantni podaci i – najvažnije – da zagađivači snose odgovornost. 'Ne borimo se samo za sebe', kaže Wollenschneider. 'Ovo je problem cijele Europe.'
