Očekuje se da će čelnici država članica koji se ovoga tjedna sastaju u Bruxellesu označiti zaštitu maloljetnika na internetu kao 'posebno važnu', stoji u nacrtu zaključaka koji je objavio Politico.

O tome se raspravlja nakon što je 25 zemalja članica, uz Norvešku i Island, ranije ovog mjeseca potpisalo deklaraciju kojom pozivaju na jaču zaštitu djece online i uvođenje tzv. digitalne punoljetnosti – zakonom propisane minimalne dobi za pristup društvenim mrežama.

Inicijativu je pokrenula danska ministrica za digitalizaciju Caroline Stage Olsen, čija zemlja trenutačno predsjeda Vijećem Europske unije. Istaknula je da deklaracija 'šalje jasan signal Europskoj komisiji' da započne pripremu novih propisa koji bi konkretno zaštitili djecu na internetu.

No istraživanje Politica pokazalo je da su razlike među državama i dalje velike, osobito oko tri pitanja: treba li zabraniti pristup društvenim mrežama djeci, tko odlučuje o primjerenoj dobi za to i gdje bi granica trebala biti postavljena.

1. Zabrana ili roditeljski pristanak?

Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je na potpunu zabranu pristupa društvenim mrežama za djecu ispod određene dobi. Sličan stav ima i Slovačka, čiji ministar digitalnih poslova Radoslav Štefanek smatra da bi 'jasna dobna ograničenja' bila učinkovitija od modela koji ovisi o roditeljskom pristanku.

Norveška planira postaviti čvrstu granicu na 15 godina, a njezina ministrica Karianne Oldernes Tung potaknula je i druge zemlje EU-a da slijede taj primjer.

S druge strane, Grčka, Nizozemska i Španjolska smatraju da bi djeca mlađa od propisane dobi mogla pristupati društvenim mrežama uz verificirani pristanak roditelja. 'Vjerujemo da je na roditeljima odgovornost da vode svoju djecu, a država treba pružiti smjernice', rekao je nizozemski ministar digitalizacije Eddie van Marum.

2. Bruxelles ili nacionalne vlade?

Europska komisija zasad se ne zalaže za jedinstvenu zabranu društvenih mreža na razini Unije niti za definiranje dobi u kojoj se može pristupiti digitalnim platformama. Ipak, čini se da je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen posljednjih tjedana sve otvorenija za tu ideju.

Većina članica, među kojima su Njemačka, Danska i Grčka, smatra da svaka država treba sama određivati granicu, uzimajući u obzir svoje kulturne i društvene okolnosti. Latvija predlaže tzv. hibridni pristup, kojim bi EU postavio minimalnu dob na razini cijele Unije, dok bi zemlje mogle propisati nižu granicu ako žele, a taj je model sličan onome koji već postoji u Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR).

No različita dobna ograničenja mogla bi stvoriti praktične probleme, osobito kad tinejdžeri putuju zemljama s različitim pravilima.

3. Koliko godina je dovoljno?

Najviše se raspravlja o tome treba li dobna granica biti 15 ili 16 godina. Danska, Francuska i Grčka zalažu se za granicu od 15 godina, a danska premijerka Mette Frederiksen već je najavila planove za obvezne roditeljske kontrole za djecu mlađu od te dobi. Španjolska i Slovačka podupiru granicu od 16 godina, što je isto ograničenje kakvo je postavila i Australija, jedna od rijetkih zemalja koja je već uvela slične propise.

Njemačka je u rujnu osnovala stručno povjerenstvo koje će analizirati postojeće modele i predložiti optimalnu dobnu granicu.

Dvije zemlje – Estonija i Belgija – jedine su odbile potpisati deklaraciju. Estonija se, prema riječima ministrice pravosuđa i digitalnih poslova Liise-Ly Pakoste, zalaže za provedbu postojećih propisa poput GDPR-a i ulaganje u obrazovanje umjesto novih ograničenja. Belgija se pak suočava s unutarnjim neslaganjima – flamanska regija blokirala je potpisivanje, no belgijska ministrica Vanessa Matz naglasila je da postoji 'jasna odlučnost da se nastavi borba za sigurniji internet'.