U ranu zoru iznad otoka San Juan skupina znanstvenika stajala je na palubi i pažljivo odmotavala više od 1,6 kilometara optičkog kabela u ledene vode Sališkog mora, prirodnog staništa orki. Pod svjetlom čeonih lampi, spustili su kabel s kamenite obale sve do morskog dna, u nadi da će iste vlaknaste niti koje prenose internetske signale postati golemi, neprekidni mikrofon koji će bilježiti zvižduke i pozive orki koje ondje prolaze.

Cilj je otkriti kako orke reagiraju na promet na moru, odnosno brodove, ali i na nestašicu hrane i klimatske promjene. Ako eksperiment uspije, znanstvenici bi mogli pretvoriti tisuće kilometara postojećih podmorskih kabela u globalnu mrežu 'slušalica' koje bi pomagale u očuvanju morskog života, piše Euronews.

Internetski kabeli kao oceanski senzori

Tehnologija se zove Distributed Acoustic Sensing (DAS) – distribuirano akustično osluškivanje. Prvotno je razvijena za nadzor naftovoda i detekciju problema na infrastrukturi, no sada je znanstvenici sa Sveučilišta Washington prilagođavaju za praćenje oceana.

Za razliku od tradicionalnih hidrofona, koji slušaju samo s jedne točke, DAS pretvara cijeli kabel u senzor. Time omogućuje precizno lociranje životinja i određivanje smjera njihova kretanja. 'Možemo zamisliti da imamo tisuće hidrofona duž kabela koji neprekidno snimaju podatke', objašnjava profesorica Shima Abadi sa Sveučilišta Washington Bothell i Odsjeka za oceanografiju. 'Tako možemo znatno bolje razumjeti gdje se životinje nalaze i kako migriraju.'

Znanstvenici su već dokazali da sustav funkcionira kod kitova usana, a tijekom testa uz obalu Oregona uspješno su snimili niskofrekventne zvukove plavih i kitova perajara koristeći postojeće telekomunikacijske kabele. Orke - najveći članovi porodice delfina - predstavljaju veći izazov jer njihove komunikacije uključuju mnogo više frekvencije, na kojima tehnologija još nije testirana.

Zašto su orke u Sališkom moru presudne

U Sališkom moru je položeno oko 1,6 kilometara optičkih kabela kako bi se provjerilo može li se ova tehnologija koristiti za praćenje ugroženih orki. Ako test uspije, oko 1,4 milijuna kilometara postojećih podmorskih kabela diljem svijeta moglo bi se pretvoriti u globalnu mrežu za praćenje oceana.

Ulog je velik. Orke s juga regije Salish smatraju se ugroženom vrstom, a njihova populacija broji tek oko 75 jedinki. Suočavaju se s trostrukom prijetnjom: bukom pod vodom, toksičnim zagađenjem i nedostatkom hrane. 'Imamo ugroženu orku koja pokušava pojesti ugroženu vrstu lososa', kaže Scott Veirs, predsjednik organizacije Beam Reach Marine Science and Sustainability, koja razvija otvorene akustične sustave za očuvanje kitova, ali i orki.

Njihova glavna hrana, kraljevski losos, drastično je smanjena – od 1984. godine populacija je pala za 60 posto zbog gubitka staništa, prevelikog lova, brana i klimatskih promjena. Orke koriste eholokaciju, odnosno serije brzih kliktaja koji se odbijaju od predmeta kako bi pronašle plijen u mutnoj vodi, no buka brodova može zatomiti te zvukove, što lov čini gotovo nemogućim.

Potencijal za zaštitu u stvarnom vremenu

Ako se DAS pokaže uspješnim, mogao bi omogućiti prikupljanje podataka u stvarnom vremenu te bi oni pomogli u zaštiti orki. Primjerice, ako sustav otkrije njihovu skupinu kako se kreće prema jugu, prema Seattleu, i izračuna njihovu brzinu, znanstvenici bi mogli upozoriti trajektne linije da odgode plovidbu ili uspore dok životinje ne prođu.

'To bi zasigurno pomoglo u dinamičkom upravljanju prometom i dugoročnim politikama koje bi imale stvarne koristi za orke', rekao je Veirs.

Nova tehnologija također bi mogla pružiti odgovore na osnovna pitanja o njihovu ponašanju, primjerice mijenjaju li način komunikacije ovisno o situaciji ili kako koordiniraju lov. U budućnosti bi čak mogla omogućiti identifikaciju pojedinih životinja po zvuku kao svojevrsni 'digitalni otisak pod morem'.

Posljedice eksperimenta sežu daleko izvan granica Sališkog mora. S gotovo 1,4 milijuna kilometara podmorskih optičkih kabela već instaliranih diljem svijeta, infrastruktura za globalno praćenje oceana već postoji, samo je treba iskoristiti.

'Jedan od najvećih izazova u zaštiti prirode i borbi protiv klimatskih promjena je nedostatak podataka', kaže Yuta Masuda, direktor znanosti u zakladi Allen Family Philanthropies, koja financira projekt. 'Ova tehnologija ima ogroman potencijal da popuni te ključne praznine.'

Vrijeme za djelovanje je presudno. Ugovor o otvorenom moru (High Seas Treaty) stupa na snagu u siječnju, otvarajući mogućnost stvaranja novih zaštićenih morskih područja u međunarodnim vodama. No znanstvenici još uvijek ne razumiju u potpunosti kako ljudske aktivnosti utječu na većinu morskih vrsta ni gdje su zaštitne zone najpotrebnije. Podaci koje bi pružila globalna mreža podmorskih kabela mogli bi stoga pomoći u određivanju prioriteta za zaštitu oceana.

Tim istraživača suočio se s delikatnim zadatkom na barži na Sališkom moru – spajanjem dvaju vlakana kabela iznad nemirnog mora. Uređaj za fuzijsko spajanje morao je precizno poravnati i rastaliti vlakna električnom strujom, no brod se ljuljao, ruke su drhtale i stalno su ponavljali proces sve dok spoj napokon nije uspio.

Nekoliko trenutaka kasnije podaci su počeli pristizati na računalo na obali, prikazani u obliku tzv. waterfall grafova, vizualizacija koje prikazuju zvučne frekvencije kroz vrijeme. U blizini su kamere bile spremne kako bi, ako se zabilježi orkin poziv, istraživači mogli povezati zvuk s određenim ponašanjem. Sve što je preostalo bilo je čekati ih.