Taj koncept, nazvan internet (ljudskih) bića (Internet of beings), mogao bi predstavljati treću i možda konačnu fazu evolucije interneta. Nakon što je prvo povezala računala, a zatim svakodnevne predmete, globalna digitalna mreža sada bi se mogla spojiti izravno - na naše organe. Prema znanstvenicima, koji su se nedavno okupili u Dubaiju na konferenciji Prototypes for Humanity, takav scenarij postaje tehnički izvediv, a posljedice za pojedince, industriju i društvo mogle bi biti goleme, piše The Conversation.

Digitalizacija ljudskog tijela potiče jednako snažne snove i strahove. Dok milijarderi iz Silicijske doline maštaju o besmrtnosti, stručnjaci za sigurnost upozoravaju da bi 'hakiranje tijela' moglo predstavljati rizike daleko veće od današnje kibernetičke sigurnosti. U knjizi 'Internet of Beings', autor Francesco Grillo, profesor na Sveučilištu Bocconi, analizira tehnologiju koja bi mogla donijeti barem tri radikalne posljedice.

Tri faze

Prva je rano otkrivanje bolesti i personalizirana prevencija.

Stalni nadzor vitalnih funkcija mogao bi omogućiti otkrivanje bolesti mnogo prije nego što se razviju. Prevencija je daleko jeftinija od liječenja, a sofisticirano praćenje zamijenilo bi neke terapije jednostavnijim intervencijama, primjerice prilagodbom prehrane ili personaliziranim režimima vježbanja.

Potencijal je golem. Primjerice, u SAD-u svake godine oko 170.000 od 805.000 srčanih udara ostane neprepoznato te bi sustavi ranog upozorenja mogli drastično smanjiti broj tih izgubljenih života.

Druga su senzori koji ne samo prate, već i liječe. Ti uređaji – najvjerojatnije gelaste strukture, više bioroboti nego senzori – mogli bi imati i aktivnu terapijsku ulogu. Detektiraju li krvni ugrušak, mogli bi otpustiti malu dozu aspirina. Ako registriraju ulazak virusa, aktivirali bi cjepivo ili imunološki odgovor.

Tehnologija mRNA otvorila je put ovoj vrsti medicinskih inovacija, a napredak u genskom uređivanju mogao bi voditi do biorobota sposobnih za mikrokirurgiju, koristeći proteinske 'škare' koje popravljaju oštećenu DNA.

Treća je revolucija u medicinskim istraživanjima.

Današnji proces razvoja lijekova počinje hipotezom i nastavlja se mukotrpnim i skupim kliničkim ispitivanjima. U eri 'interneta bića' taj bi proces bio obrnut: goleme baze podataka identificirale bi obrasce koji pokazuju što djeluje, a znanstvenici bi tek onda istraživali zašto. Rezultat bi bilo brže, jeftinije i preciznije otkrivanje terapija.

Što sve to znači za medicinu?

Masovna personalizacija zdravstvene skrbi već je započela, ali internet bića doveo bi je na sasvim novu razinu. Terapije bi se prilagođavale iz dana u dan, uzimajući u obzir i najmanje promjene, od temperature tijela do kvalitete sna.

Znatno će se promijeniti i organizacija medicinskih istraživanja. Ogromne količine podataka mogle bi, primjerice, otkriti da određene vrste glavobolja proizlaze iz načina hoda ili da mozak i stopala međusobno utječu na neočekivane načine.

Umjesto proučavanja pojedinačnih bolesti i organa, istraživači će se sve više oslanjati na digitalne blizance, virtualne modele ljudske biologije koji se ažuriraju u realnom vremenu. Ti simulirani organizmi mogli bi testirati terapije, predvidjeti reakcije i istražiti bolesti prije nego što se pojave. Takva promjena redefinirala bi samo značenje pojma 'biomedicina'.

Velika obećanja i velika opasnost

Cilj nije potencijalno zaustavljanje starenja, već dostupnija zdravstvena skrb, pobjeda nad rakom, pomoć siromašnijim zemljama i dulji život bez bolesti, piše The Conversation.

No postoji i tamna strana toga: opasnost da izgubimo dio svoje ljudskosti u procesu digitalizacije vlastitog tijela. 'Internet bića jedna je od najfascinantnijih mogućnosti koje tehnologija otvara, ali moramo ga pažljivo istražiti. Nastavljamo putovanje kojim je čovječanstvo putovalo u tim optimističnim godinama 1960-ih, kada smo prvi put sletjeli na strani planet. Samo što smo sada mi sami strani teritorij koji istražujemo', piše The Conversation.