Prema Međunarodnom istraživanju o poučavanju i učenju (TALIS) Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), nastavničko korištenje umjetne inteligencije značajno varira diljem Europe od 2024. godine. Među 32 države, udio nastavnika nižih srednjih škola koji koriste umjetnu inteligenciju kreće se od 14 posto u Francuskoj do 52 posto u Albaniji. To je u prosjeku 32 posto u Europskoj uniji (EU-22), dok je u OECD-u (27 država) 36 posto.

U istraživanju korištenje umjetne inteligencije uključuje predviđanja, predlaganje odluka ili generiranje teksta. Obuhvaća korištenje umjetne inteligencije u nastavi ili za olakšavanje učenja učenika u 12 mjeseci prije istraživanja. Nisu jasno uočeni snažni regionalni obrasci. Općenito, zapadnoeuropske zemlje imaju tendenciju nižeg korištenja u usporedbi sa zapadnim Balkanom i istočnom Europom.

Osim Albanije, udio nastavnika koji su barem jednom koristili umjetnu inteligenciju dosegao je dva od pet ili više u osam država: Malta (46 posto), Češka (46 posto), Rumunjska (46 posto), Poljska (45 posto), Kosovo (43 posto), Sjeverna Makedonija (42 posto), Norveška (40 posto) i flamanska regija Belgije (40 posto). U Hrvatskoj je to 36 posto.

Države koje su najmanje koristile umjetnu inteligenciju u školama bile su Bugarska (22 posto), Mađarska (23 posto), francuska regija Belgije (23 posto), Turska (24 posto), Italija (25 posto), Finska (27 posto), Crna Gora (28 posto) i Slovačka (29 posto).

Obuka je važna

U Organizaciji Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) kažu kako su su vlade usvojile različite političke stavove o umjetnoj inteligenciji u obrazovanju, što može utjecati na svijest učitelja i korištenje umjetne inteligencije u Europi.

Neke zemlje bile su proaktivnije u provođenju nacionalnih strategija umjetne inteligencije, koje uključuju obrazovni sektor, dok su druge zauzele oprezan stav prema umjetnoj inteligenciji i korištenju generativne umjetne inteligencije u učionicama, propisujući stroža pravila ovisno o dobi učenika.

Razlike među državama, prema procjeni OECD-a, mogle bi biti objašnjene infrastrukturom, tehnološkim ograničenjima poput vatrozida, društvenim stavovima prema korištenju tehnologije u školama i politikama koje bi mogle potaknuti ili obeshrabriti učitelje.

Uočena je i snažna veza između količine ponuđene obuke o korištenju umjetne inteligencije i njene upotrebe.

Rizik dekvalifikacije

Od učitelja koji su koristili umjetnu inteligenciju, u prosjeku u Europskoj uniji (EU-22) gotovo dvije trećine (65 posto) kaže kako ju koriste za učinkovito učenje i sažimanje teme, a 64 posto za generiranje planova lekcija ili aktivnosti.

Također je se koristi i za:

• pomoć učenicima da vježbaju nove vještine u stvarnim scenarijima (49 posto)
• podršku učenicima s posebnim obrazovnim potrebama (40 posto)
• automatsko prilagođavanje težine nastavnih materijala prema potrebama učenika za učenjem (39 posto)
• generiranje teksta za povratne informacije učenika ili komunikaciju s roditeljima/skrbnicima (31 posto)
• pregled podataka o sudjelovanju ili uspješnosti učenika (29 posto)
• procjenu ili ocjenjivanje učeničkog rada (26 posto).

Stručnjaci se slažu kako korištenje umjetne inteligencije u obrazovanju stalno raste i kako će se nastaviti širiti. Također upozoravaju kako odgovorna upotreba, jasne smjernice i svijest o mogućim nedostacima moraju biti dio ovog napretka. S vremenom će sustavi umjetne inteligencije vjerojatno češće izravno komunicirati s učenicima, na primjer predlaganjem personaliziranih aktivnosti ili pružanjem povratnih informacija u stvarnom vremenu.

Učitelji bi trebali ostati ključni sugovornik između učenika i tehnologije kako bi očuvali svoju ulogu agencije, etičkog nadzora i brige. No, uz porast korištenja umjetne inteligencije učiteljima i učenicima, moglo bi doći do porasta rizika od dekvalifikacije edukatora, piše Euro News.