Je li Svjetsko prvenstvo 2026. pokazalo da tehnologija čini nogomet pravednijim ili je otvorila više kontroverzi nego ikad prije? Koliko su opravdane kritike i ljutnja navijača, ali i umirovljenih sudaca? Treba li vjerovati tehnologiji?

SP 2026. pokazuje i jedno i drugo. Tehnologija ne uništava nogomet i trebala bi biti tu kako bi se smanjio broj sudačkih pogrešaka, međutim sama po sebi ne može riješiti problem dosljednosti suđenja. Primjerice, tehnologija gol-linije i poluautomatsko zaleđe su potpuno pouzdani, a s druge strane VAR ne bi trebao biti robot koji presuđuje, već pomoć sucu. Problem nastaje kada se prečesto javlja pa se aktivira u situacijama koje nitko na terenu ne bi smatrao upitnima. Isto tako, posljedica je to što uzima autoritet glavnom sucu. Tehnologiji treba vjerovati kada se radi o spomenutim pouzdanim tehnologijama, a nepovjerenje nastaje zbog načina na koje ljudi tumače dobivene podatke u skladu s pravilima nogometne igre.

Ljutnja je djelomice i opravdana jer se pokazalo da nije upitno to je li kamera pogriješila, već način njene primjene i nedosljednosti VAR-a u tumačenju različitih situacija.

Kako ste doživjeli poništeni pogodak Hrvatske protiv Portugala zbog gotovo neprimjetnog dodira koji je registrirao čip u lopti? Smatrate li da je odluka bila u duhu nogometa?

Situaciju protiv Portugala doživjela sam vjerojatno kao svaki naš čovjek – zbunjeno, na trenutke ljuto, pa tužno, ali i ponosno zbog načina na koji su naši prihvatili poraz. Kad se odmaknem i pogledam trenutak sučeve odluke, zbog senzora Connected ball, koji je registrirao dodir, možemo reći da je odluka bila u skladu s pravilima igre. No upravo je to siva zona o kojoj cijelo vrijeme razgovaramo i prostor najveće mogućnosti napretka u smislu interpretacije podataka u skladu s duhom naše igre. Žalosno je da sudac na takvoj razini i u isto tako kritičnom trenutku utakmice više vjeruje grafu nego samom sebi. Rekli bismo: 'Slijep pored zdravih očiju!'

Osjećate li da tehnologija danas pomaže nogometu ili ponekad narušava ritam i emociju utakmice? Gdje biste povukli granicu? Treba li tehnologija intervenirati kod svakog, pa i najmanjeg detalja, ili bi suci trebali imati više prostora za vlastitu procjenu?

Tehnologija je iznimno vrijedna kada odgovara na pitanja kojima je potrebna objektivnost: je li lopta prešla gol-liniju, je li igrač bio u zaleđu itd. Tada je ona velika prednost jer smanjuje broj očitih pogrešaka. No ipak, nogomet je prepun situacija koje nisu crno-bijele: kakav je intenzitet kontakta, je li kontakt na podlozi ili u zraku, kakva je namjera pri igranju rukom... Upravo tu stoji granica. Tehnologija treba pružiti objektivnu informaciju, ali samo onda kada je ona potrebna i direktno utječe na promjenu odnosa između ekipa, ali ne smije i ne može zamijeniti ljudsko prosuđivanje.

Mislite li da će umjetna inteligencija i napredna analitika u budućnosti još više utjecati na taktiku, pripremu utakmica i donošenje odluka?

Izglednije je da će budućnost nogometa (morati) biti suradnja ljudi i tehnologije, a ne zamjena jednog drugim.

Primjerice, sigurno će se povećati njena uloga u taktičkoj pripremi ekipa prije, pa i u samoj utakmici, zatim individualnoj pripremi te skautiranju i razvijanju talenata. Međutim, kad razmišljam o ulasku trenera u svlačionicu, pristupu i načinu motiviranja igrača, govoru u poluvremenu prije nekog važnog susreta ili na kraju utakmice koju pobijediš ili izgubiš – tu umjetna inteligencija nema nikakve šanse. Ljudsku emociju i upravljanje grupom ljudi ništa ne može zamijeniti, a upravo to često donese najveću prevagu.

Kako zamišljate nogomet za deset godina? Hoće li tehnologija biti još prisutnija ili će FIFA morati postaviti određene granice?

Pretpostavljam, na osnovi dosad viđenog, da će tehnologija biti izrazito prisutna, ali možda efikasnije korištena. Da će znati prepoznati kada se uključuje, a kada odluka ostaje na sucu. 'Živih' će podataka biti jako puno: boljih, kvalitetnijih, preciznijih... Nadam se da će tehnologija biti mudrije implementirana u cjelokupan sustav. FIFA će morati biti jako oprezna da nogomet ne bi postao 'robotiziran' na način da se svaka dvojbena situacija analizira do zadnjeg detalja jer prijeti opasnost da utakmice izgube tempo, spontanost i emociju koju toliko volimo.

Ovo Svjetsko prvenstvo mnogi vide kao pobjedu kolektiva nad pojedincem. Pokazuje li ono da je era u kojoj Messi, Mbappe ili Haaland mogu sami osvojiti naslov završila ili vrhunski individualci samo moraju igrati u drukčijem sustavu nego prije?

Mišljenja sam da ovo prvenstvo ne pokazuje kraj ere vrhunskih pojedinaca, već kraj ideje da je dovoljno imati jednog genijalca kako bi se napravile velike stvari. Naime moderni nogomet postao je izuzetno fizički, a uz to se pojavila potreba za tehničko-taktičkom superiornosti, pa je puno lakše neutralizirati vrhunskog pojedinca uz dobar sustav. Vidjeli smo neke ekipe koje su daleko došle zbog vrhunski organizirane obrane, dobrog kolektivnog presinga i analiza koje idu toliko duboko da se utakmice pripremaju do najsitnijih detalja.

Stoga pojedinac ne može riješiti utakmicu sam, već iza sebe mora imati vojsku koja radi cijelo vrijeme i provocira najbolji trenutak da on dođe do izražaja dobivajući loptu u pravom trenutku i u pravom prostoru. Dobar je primjer za to Messi jer iza sebe ima dobro uravnoteženu momčad (Alvarez, Enzo, Mac Allister, Emiliano Martinez...), što ih je i dovelo do još jednog finala. S druge strane imamo primjer Mbappea, koji može odlučiti utakmicu jednim sprintom, ali do tog sprinta nije došlo jer su u polufinalu sustavno gubili kontrolu drugih dijelova terena, uz skupe obrambene pogreške.

Gledamo li kraj 'romantičnog' nogometa? Nestaju li odlaskom Modrića, Ronalda i padom Brazila kreativci koji su odlučivali utakmice, a zamjenjuju ih fizička priprema, intenzitet i gotovo savršena taktika?

Ne bih rekla da su romantika i kreativnost nestale, samo su promijenile svoj oblik. Dobar su primjer igrači na pozicijama desetke (Zizou, Ronaldinho…) koji su nekada mogli hodati između linija i čekati loptu, a danas moraju sudjelovati u presingu, vraćati se u obranu i biti disciplinirani. Umjetnost nije nestala, samo više nije dovoljna. Kreativci trebaju biti i vrhunski atlete. Brazilci su simbol slobode i improvizacije, no kako danas vrlo rano odlaze u Europu, gdje je naglasak ipak na disciplini, organizaciji i kolektivu, i dio njihove spontanosti se izgubio, ali su zato kompletniji igrači. Zbog veće kompleksnosti igre, ako netko i napravi potez – morao ga je napraviti u vrlo malom prostoru, s malo vremena za razmišljanje i maksimalno brzo, stoga bi taj potez danas mogao biti još više vrijedan.

FIFA posljednjih godina stalno uvodi nova pravila i prilagodbe – od prekida za osvježenje do raznih interpretacija suđenja. Jesu li takve promjene doista unaprijedile nogomet ili se previše zadire u njegov prirodni ritam?

Ako je ideja novih pravila pravednija i sigurnija igra, onda su neke promjene korisne. Primjer su prekidi za osvježenje koji u utakmicama na visokim temperaturama (uz još intenzivniji tempo igre) zaista predstavljaju zdravstvenu mjeru.

Ako nam je cilj sačuvati kontinuitet ritma i emocija prilikom postignutog gola, onda je dio spontanosti kojoj smo se nekada toliko veselili zasigurno izgubljen. I tu imamo drugu stranu, a primjer je VAR. Koliko je zgoditaka u povijesti postignuto, a da su bila očita zaleđa ili neregularnosti? Želimo li se zaista vratiti tome? Opet, prilikom interpretacije ruke ili kaznenih udaraca, uvijek se nadamo da je sudac odlučio u duhu nogometne igre, što znači da bi ti suci trebali biti oni koji su igrali nogomet i razumiju njegovu bit. Najveći je izazov pronaći ravnotežu: ispraviti očite nepravde i štititi igrače, a opet dozvoliti onaj 'kaos' koji najčešće dovodi do najljepših trenutaka.

Nakon ovog prvenstva ponovno su se pojavile tvrdnje da su favoriti imali povlašten tretman kod sudaca. Koliko u tome ima istine, a koliko navijačkog dojma? Može li FIFA uopće izbjeći percepciju da štiti najveće reprezentacije?

FIFA tu percepciju ne može izbjeći, ali može učiniti nekoliko stvari da smanji nepovjerenje boljom transparentnošću: češćim objavljivanjem obrazloženja ključnih sudačkih odluka, komunikacijom između suca i VAR-a ili detaljnije analize nakon utakmica.

Što se tiče povlaštenog statusa velikih reprezentacija, možemo razgovarati o psihološkom aspektu. Naime istraživanja iz različitih sportova pokazala su da na donošenje odluka djeluje atmosfera na stadionu, reputacija igrača i intenzitet pritiska. To ne znači da postoji namjera pogodovanja, već nesvjesna pristranost, kao i u mnogim drugim područjima ljudskog djelovanja. Nadalje, 'velike' reprezentacije zbog svoje kvalitete više napadaju i više vremena provode u kaznenom prostoru protivničke momčadi. Stoga će izboriti više kaznenih i slobodnih udaraca i situacija koje zahtijevaju provjeru VAR-a. Uz to, upravo te reprezentacije dobivaju najviše medijske pozornosti, pa će se tako sporna odluka u utakmicama Argentine, Španjolske, Francuske ili Engleske danima analizirati.

Žene danas više nisu samo gledateljice nogometa – sve ih je više među sutkinjama, stručnim komentatoricama, sportskim direktoricama i u drugim važnim ulogama. Koliko se nogomet u posljednjih desetak godina doista promijenio i gdje još uvijek postoje najveće prepreke ravnopravnosti?

Nogomet se u tom pogledu u posljednjih desetak godina promijenio više nego što se čini na prvi pogled. Promjena nije samo u broju žena u navedenim ulogama, nego i u tome što su danas vidljivije u ulogama koje su donedavno bile gotovo isključivo rezervirane za muškarce.

Izazove najviše vidim u samim uvjetima rada: razlikama u financiranju, medicinskoj skrbi te odnosu i percepciji javnosti. Žene su i dalje izloženije komentarima koji nemaju veze s njihovim znanjem i postignućima. Jasno je da postoji i društveno i kulturno uvjetovanje, ali i to se polagano mijenja. Moram priznati da je za mene osobno najbolji pokazatelj napretka upravo to da se sve češće govori o stručnosti žena u nogometu, a ne samo o činjenici da su žene.

Kada biste iz ovog Svjetskog prvenstva morali izdvojiti jednu promjenu koja će dugoročno obilježiti nogomet i jednu stvar koju bi FIFA trebala prestati raditi već od sljedećeg velikog natjecanja, što biste odabrali i zašto?

Nogomet će zasigurno obilježiti važnost kolektiva ispred pojedinca koji je nekada nosio teret i svu slavu. Danas pobjeđuju ekipe koje imaju veću ravnotežu i više funkcionalnosti u rješenjima.

Što se tiče FIFA-e, smatram da ne treba nužno uvoditi nova pravila, ali treba svakako prestati raditi šum u komunikaciji tijekom sudačkih odluka, što dovodi do potrebe za njihovom većom transparentnošću. Navijačima treba razumijevanje zašto se neka odluka donosi, a u protivnom dolazi do nepovjerenja.