Ruske obrambene i sigurnosne kompanije preko indijskih posrednika dolaze do elektronike, strojeva, preciznih instrumenata, naprednih električnih dijelova i drugih proizvoda koji su izvorno proizvedeni u Europi i drugim zapadnim zemljama, tvrdi tvrtka za strateško obavještavanje Strider Technologies.

Njezini istraživači analizirali su carinske podatke i pratili kretanje proizvoda prema međunarodno standardiziranim carinskim oznakama. Prema njihovim nalazima, od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine više od 50.000 osjetljivih proizvoda ili trgovinskih stavki koje mogu imati civilnu i vojnu primjenu stiglo je preko indijskih dobavljačkih lanaca do ruskih obrambenih kompanija, piše Politico.

Među njima su optičke komponente, snažni procesori i druga tehnologija koja se može koristiti u bespilotnim letjelicama, projektilima, zrakoplovstvu i naprednim vojnim sustavima.

Takvi se proizvodi nazivaju robom dvojne namjene jer imaju legitimnu civilnu upotrebu, ali se mogu ugraditi i u vojnu opremu. Europska unija zbog toga je nakon početka invazije proširila izvozna ograničenja na poluvodiče, naprednu elektroniku, dijelove za dronove, termografske kamere, alatne strojeve, posebne metale i niz drugih proizvoda važnih ruskom vojno-industrijskom kompleksu.

Naglo porastao izvoz robe zapadnog podrijetla

U Strideru su usporedili razdoblje od 2022. do početka 2025. s tri godine koje su prethodile invaziji. Prema njihovim podacima, izvoz osjetljive robe britanskog podrijetla iz Indije u Rusiju povećao se za 180 posto, a još veći rast zabilježila je roba proizvedena u Švedskoj, čiji je izvoz preko Indije porastao za 455 posto, dok su proizvodi švicarskog podrijetla imali rast od 131 posto.

Povećao se i broj transakcija koje obuhvaćaju robu izvan Europe. Iz Stridera navode rast proizvoda australskog podrijetla od 529 posto, američkog od 459 posto, japanskog od 253 posto te kanadskog od 180 posto.

Ti podaci sami po sebi ne znače da su proizvođači znali da će njihovi proizvodi završiti u Rusiji niti da je svaka transakcija prekršila sankcije. Zapadna roba može se tako zakonito izvesti u Indiju, a zatim preprodati, ugraditi u drugi proizvod ili poslati krajnjem korisniku za kojeg izvorni proizvođač ne može znati.

Upravo ta nepreglednost globalnih lanaca opskrbe otežava provedbu sankcija i provjeru konačne namjene proizvoda.

Indija postaje sve važnije industrijsko središte

New Delhi nastoji privući globalne proizvođače i smanjiti ovisnost o uvozu provodeći politiku 'Make in India'. Zapadne tvrtke ondje šire proizvodnju, istraživanje i nabavu, ali ta država održava i dugogodišnje obrambene i industrijske odnose s Moskvom.

Rusija je desetljećima jedan od glavnih dobavljača oružja Indiji te dvije zemlje imaju i zajedničke proizvodne projekte. Ruski državni konglomerat Rostec i njegove tvrtke sudjeluju, među ostalim, u indijskoj proizvodnji jurišnih pušaka AK-203 i surađuju s indijskim partnerima na zrakoplovnim projektima.

Takvi odnosi nisu dokaz zaobilaženja sankcija, ali pokazuju koliko su ruski i indijski obrambeni i tehnološki sustavi povezani. Stoga analitičari upozoravaju da se u istim industrijskim mrežama sada susreću ruske kompanije i sve veći broj zapadnih ulagača.

'Naše istraživanje pokazuje da Rusija koristi iste proizvodne, istraživačke i tehnološke ekosustave kako bi sačuvala pristup ključnim sposobnostima i zaobišla sankcije', rekao je David Vigneault, Striderov direktor za obavještajne poslove i bivši čelnik Kanadske sigurnosno-obavještajne službe.

Naglasio je da nalazi nisu argument protiv snažnijih veza Europe i Indije, već upozorenje da se gospodarska sigurnost mora uključiti u poslovne odluke od samog početka.

Novi trgovinski sporazumi povećavaju i rizik

Upozorenje stiže u trenutku približavanja Indije Europi. Sporazum o slobodnoj trgovini između Ujedinjenog Kraljevstva i Indije stupio je na snagu 15. srpnja te su njime ukinute ili smanjene carine za 99 posto indijske robe koja ulazi na britansko tržište, kao i za 90 posto britanske robe koja se izvozi u tu zemlju.

EU i Indija zaključili su pak pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini 27. siječnja, a europske institucije ciljaju na njegovo stupanje na snagu 2027. godine, što kompanijama iz Europe otvara pristup velikom i brzorastućem tržištu, ali istodobno povećava količinu robe, tehnologije i znanja koji ulaze u složene indijske dobavljačke lance.

Kako se u Indiji bude proizvodilo sve više gotovih uređaja od dijelova iz različitih zemalja, bit će sve teže utvrditi odakle pojedina komponenta potječe i gdje će konačni proizvod završiti. Pritom je posebno osjetljivo pitanje poluvodiča, senzora, preciznih alata, optičkih sustava i elektroničkih komponenti, korištenih u širokom rasponu civilnih proizvoda, jer se oni mogu pronaći i u ruskim projektilima, dronovima i komunikacijskoj opremi.

Zapadne komponente već su više puta pronađene u ruskom oružju zarobljenom ili uništenom u Ukrajini, što ne mora značiti da su isporučene izravno iz zemlje u kojoj su proizvedene jer roba često ide kroz više kompanija i država prije nego što stigne do krajnjeg korisnika.

Kontrola je moguća, ali traži znatno više resursa

Pojačavanje nadzora neće biti jednostavno jer je proizvoda dvojne namjene sve više, dobavljački lanci obuhvaćaju velik broj posrednika, a kompanije koje pokušavaju zaobići ograničenja stalno mijenjaju način poslovanja. Katja Bego iz londonskog instituta Chatham House upozorila je da Europa želi smanjiti gospodarsku ovisnost o Kini, ali i razvijati odnose s Indijom, pa nema mnogo političke volje za zaoštravanje odnosa s New Delhijem.

Učinkovitija provedba sankcija zahtijevala bi bolju razmjenu obavještajnih podataka između vlada, banaka, proizvođača, izvoznika i prijevoznika. Tvrtke bi pritom morale pažljivije provjeravati vlasničku strukturu svojih kupaca, krajnju namjenu proizvoda i mogućnost daljnjeg izvoza u Rusiju.

Iz Stridera preporučuju veću transparentnost dobavljačkih lanaca, praćenje krajnjih korisnika te povezivanje poslovnih odluka s procjenama gospodarskih i sigurnosnih rizika.

Novi podaci ne pokazuju da je Indija jedini ili nužno najveći kanal kojim zapadna tehnologija stiže u Rusiju. Pokazuju, međutim, da se njezina uloga povećava i da trgovinski rast bez strože kontrole može otvoriti dodatne rupe u režimu sankcija. Za europske i britanske tvrtke to znači da više nije dovoljno znati kome izravno prodaju proizvod, već će morati znati i kamo on sve može otići nakon toga.