VUKOVARSKE SPORTSKE PRIČE

Sandra Paović o putu do vrha, bijegu iz rodnog grada i kobnoj nesreći

  • Autor: Borut Šips
  • Zadnja izmjena 31.10.2016 15:28
  • Objavljeno 31.10.2016 u 15:28
  • +14
  • +11

Sandra Paović - stolnotenisačica koja je pomakla granice

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: HINA /Damir SENČAR

Većina Vukovaraca najveće traume života proživljavala je u isto vrijeme. Sandru Paović njena je na žalost još čekala. Ponosita Borovčanka prolazi trnovitom životnom stazom, no nije se dala slomiti i danas je na sjajnom ‘prolaznom vremenu’, te sa sportskom pričom koja izaziva respekt

SPORTSKI FELJTON

Uoči 25. obljetnice vukovarske kalvarije tportal.hr vam nudi feljton sa sportskim pričama iz obnovljenog grada koji sugerira to da na krajnjem istoku Hrvatske i dalje funkcionira rasadnik vrhunskih sportaša te klubova koji preživljavaju i čekaju bolje dane. Sve priče pročitajte OVDJE.

Prije 33 proljeća u Vukovaru je rođena Sandra Paović. Već uoči osnovne škole bila je predana stolnotenisačica, pa je u drugom razredu ‘šišala’ tri, četiri godine starije igrače.

‘Nikad stolnom tenisu nisam pristupala olako. Odmah ozbiljan pristup i to mi je ostalo cijeli život. Tata je, iako je bio nogometaš, obožavao stolni tenis i uskoro je vidio da možemo daleko dogurati. Ja sam prihvatila i nisam stajala. I kad je došao rat i sva sra*** uz njega ni u jednom trenutku reket i loptica nisu dolazili u pitanje.’

Ratni vihor odnio ju je u Vojvodinu, pa 97. u Čakovec. Tada je otišla na kadetsko EP i odradila ga ‘Janičinim stilom’. Uzela je sva tri zlata i kasnije im dodala još dva juniorska.

‘Od 17. godine sam bila u repki, ali seniorsko okruženje mi je bila ogromna promjena. Bilo je jako puno skeptičnih ljudi i komentara. Doma sam, imam osjećaj, uvijek bila najmanje priznata i cijenjena. Baš je bilo i godina patnje. S 23 godine sam otišla u Bundesligu i tamo u drugoj sezoni otvorila s 12 pobjeda u nizu. To se baš ne događa svake godine u toj ligi...’

2008. je igrala (i upisala pobjedu) na Igrama u Pekingu, domovini svoga sporta. Nastavila je rasti do svog preranog zenita samo četiri mjeseca kasnije. Nakon odlaska u francuski Mondeville uhvatila je korak s najboljima, no tada je došla prometna nesreća koja ju je privremeno vezala za invalidska kolica. U Danskoj je na Pro Touru tjedan dana ranije odigrala egal meč s tadašnjom svjetskom prvakinjom i nakon ispadanja okrenula se polufinalu Lige prvakinja kao 43. igračica svijeta.

‘Išle smo prema Poljskoj i imale smo realne izglede za proći u finale Lige prvaka. Ja sam postala dovoljno dobra za ulazak među 30 na svijetu, ali menadžer je, kada smo se vozili na aerodrom, na tren zaspao za volanom i stradala sam. Ne zamjeram mu. Sreća u cijelom tom užasu je bila što smo se sudarili toliko blizu elitne pariške bolnice i već tri sata kasnije operirao me top francuski kirurg. Samo zbog toga ja danas mogu hodati. Identičnu dijagnozu ima i Danijel (njezin suprug i kolega), ali on nije imao tu mogućnost i ostao je u kolicima. A imamo identične ozljede,’ zatvara Sandra prvi dio svoje sportske priče.
Srećom, tu je i druga (objavit ćemo je sutra), s puno više znoja, ludom voljom, preprekama, Danijelom, paraolimpijskim trijumfom u Riju i novim velikim planom.

Sandra Paović (lijevo)  u hrvatskoj reprezentaciji za OI 2008. Ankica Vrdoljak / CROPIX

Sandra Paović (lijevo) u hrvatskoj reprezentaciji za OI 2008. Ankica Vrdoljak / CROPIX

Izvor: Cropix / Autor: Ankica Vrdoljak / CROPIX

Svjetsko prvenstvo u Kataru

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!