Rat ga je odveo na Kvarner te je s pet godina počeo trenirati u NK-u Opatija. U njemu je prvi put stavio kapetansku vrpcu i s 11 godina na poziv trenera Borisa Pučića prešao u morčiće NK Rijeka.

‘Vukovara se, ajmo reći, ne sjećam previše, što je i bolje jer nema baš puno toga lijepoga za sjećanje. Imao sam dvije godine kada nas je tata spremio baki i didi u Đakovo, iz kojeg smo išli u Opatiju. Stvaram si nove uspomene u gradu i uvijek razmišljam o tome kada je obljetnica sjećanja. Treba poštivati uspomenu na to vrijeme i te ljude, ali meni je uvijek sezona u punom jeku i nikad ne mogu doći', počinje za tportal Damir Kreilach i nastavlja priču o svom najdražem klubu.

‘U NK-u Rijeka proveo sam predivnih 14 godina, a bilo je svakakvih zgoda, od morčića do seniora... Profesionalno sam na Kantridi proveo pet i pol godina, a Rijeka je klub koji mi je sve dao i siguran sam da ću se vratiti. Tamo želim završiti karijeru, a sad je tamo nastao jak klub s fenomenalnom Armadom koja je uvijek uz momčad.’

>> Tužna priča prvog hrvatskog Srbina u Vukovaru '91

Ipak, s 24 godine došao je poziv iz Berlina. Vukovarac je krenuo u novu promjenu i nije zažalio. Danas je kapetan Uniona i navijači su mu na svom dosad najmasovnijem gostovanju nedavno posvetili koreografiju.

‘Da, bilo se teško rastati od kluba koji sam volio, ali profi svijet te tjera u inozemstvo. Berlin me htio i kupio i bila mi je zadnja godina da se probam otisnuti u inozemstvo i okušati se na toj razini. Teško je bilo i jer sam s Rijekom trebao igrati Europu, ali potvrđuje se da sam pogodio. Kapetan sam kluba, produljio sam nedavno ugovor do 2019. i želimo u Bundesligu. To je velik cilj, ali samo igramo jednu po jednu utakmicu. Sjajno smo počeli, pa sad na žalost izgubili dvije, ali liga je jaka i trebamo kontinuitet da ostanemo u najbolja dva ili tri pa ćemo 22. svibnja vidjeti gdje smo i što smo. Isto kao i u Rijeci, i ovdje vladaju fantastična atmosfera i pozitiva. Ponosan sam što sam igrao za dva tako tradicionalna kluba; mogu u samo ta dva i do kraja karijere. Teško je sanjati o Bayernu, a ispod tog ranga Rijeka i Berlin su mi sasvim dovoljni', govori lojalni Slavonac danas vrlo rijetke riječi.

Devet je godina profesionalac i od toga točno pola vodi svoje momčadi kao kapetan. Dosta impresivno za još uvijek (27) mladog igrača.

‘Krenulo je to s kapetanskom trakom od malih nogu. U Opatiji sam bio kapetan, pa u svim kategorijama Rijeke, tako da tu imam dosta iskustva. U Berlinu su mi dali vrpcu nakon godinu dana, a stranac sam i, iskreno, nisam baš dobro poznavao jezik. To je velika čast i priznanje.’

Osim trenera, tu njegovu žicu prepoznali su navijači. Armada ga je ispratila s dirljivom porukom sa zapada (Neka vam bude uzor svima, Kreilach - ljudina), a u kup drami u Dortmundu prije dva tjedna 13 tisuća Unionovih navijača uz skandiranje kapetanu razvilo je poruku 'Kreilach, jedan od nas' i podiglo njegovu sliku na tribini uz bakljadu. Vrlo impresivno - samo rijetki i odabrani doživljavaju takve stvari.

‘Često spominjem i sjetim se Armadine poruke, ponosan sam na to što su mi bili pripremili. To je ogroman poticaj da nastaviš s radom i uvijek se trudim biti uzor i na terenu i izvan njega. I sad u Dortmundu opet... To su mi dva najljepša trenutka karijere, kad te tvoji navijači cijene, to je nešto najljepše i vratit ćeš im koliko god možeš,’ pojašnjava Damir.

Reprezentacija je jedan od nedosanjanih nogometnih snova.

‘Da, jedan cilj koji još nisam ispunio. Ali nikad nije kasno. Uvijek se treba nadati, a ne govoriti puno o tome i gurati se preko medija i lobija. To nikako. Pa hoće li taj poziv doći ili neće, to je malo i do drugih okolnosti te sreće. Teško je ući u naš sastav, ali nada umire posljednja. Pošteno raditi i vidjeti hoće li to biti dosta, jer u konkurenciji su igrači koji vode igru Reala, Barcelone, Fiorentine, Intera... To su sve vrhunski igrači fenomenalne kvalitete', kaže najbolji hrvatski drugoligaški nogometaš. Ako s Unionom uđe u prvu ligu ovoga proljeća, izgledi će mu svakako rasti. To mu je ujedno sljedeći san...

‘Kad sam dolazio u Berlin, odmah sam zadao logičan cilj - ući u Bundesligu, pa nakon povratka na Kvarner osvojiti nešto s Rijekom. Po mogućnosti prvenstvo. Ali prije svega najveći cilj je ostati zdrav jer bez toga ne možeš ništa. To je najbitnije, pa onda rad i trud koji te približavaju najvećim ciljevima. U nogometu uspjeh dolazi kao produkt rada grupe ljudi i ako je grupa vrijedna i kompaktna, sve se može ostvariti', otkriva Kreilach svoju ‘top listu želja’.

Ove sezone kao da se specijalizirao za lijepe golove.

‘Otvorila se špina, samo neka potraje', smije se Kreilach i nastavlja: ‘Šuterski treninzi su tu uvijek ključni, pazili smo na to jako i u Rijeci i u Berlinu. Na svaki udarac na treningu treba ići sasvim koncentrirano, pa se to onda vrati i u utakmici', kaže strijelac 23 gola u 2. Bundesligi u protekle dvije i pol sezone. Od toga serije zaista spektakularnih.

Dođeš li u Borovo i Vukovar i kako se danas osjećaš u rodnom mjestu?

‘Bio sam ljetos kod dide i bake s mamine strane. Malo sam došao sa suprugom i obišli smo sve gradske punktove. Uvijek rado dođem u rodni grad. Ne znam hoću li uspjeti doći preko zime, jer samo sam desetak dana u Rijeci, a sada nam društvo pravi i kćerkica Mia, pa ne znam hoćemo li stići. Drugo ljeto sigurno dolazim. Volio bih doći i 18. studenog, ali je to nemoguće zbog prvenstva. Sigurno je lijepo vidjeti 100 tisuća ljudi na ulicama, taj naboj i emocije.’

Itekako prati uzbudljivu Rijekinu sezonu i vjeruje u povijesni trenutak na kraju prvenstva.

‘Trenirao sam pod Kekom i znam kako radi. Sigurno je da drži odličnu atmosferu u svlačionici i da ga igrači prate. Pozitiva je velika u gradu i to momčadi daje vjetar u leđa. Iz kola u kolo dokazuju da su spremni ugrabiti taj naslov i kao najveći navijač to im želim od srca. Od 20 najboljih euroliga Rijeka ima najbolji učinak od svih klubova i to nije slučajno. Gledam svaku utakmicu - igraju izvrstan nogomet s jakim presingom i jasnom idejom. Vjerujem da ćemo biti prvaci', završava kvarnerski Vukovarac. Uzor i dika gdje god se pojavi, na ponos svog rodnog mjesta.