VOĐA S DUNAVA

Kapetan i uzor: Kvarnerski Vukovarac zaludio i Berlin

  • Autor: Borut Šips
  • Zadnja izmjena 11.11.2016 10:16
  • Objavljeno 11.11.2016 u 10:16
Damir Kreilach

Damir Kreilach

Izvor: Pixsell / Autor: Nel Pavletic/PIXSELL

NK Borovo je pred kraj stare države bio stabilan drugoligaš, a u tom mjestu je tih godina prve korake radio Damir Kreilach. Sudbina ga je već na početku treće godine preusmjerila prema Jadranu i njegovom fascinantnom sportskom pričom nastavljamo feljton o vukovarskom sportu uoči 25. obljetnice vukovarske kalvarije

SPORTSKI FELJTON

Uoči 25. obljetnice vukovarske kalvarije tportal.hr vam nudi feljton sa sportskim pričama iz obnovljenog grada koji sugerira to da na krajnjem istoku Hrvatske i dalje funkcionira rasadnik vrhunskih sportaša te klubova koji preživljavaju i čekaju bolje dane. Sve priče pročitajte OVDJE.

Rat ga je odveo na Kvarner te je s pet godina počeo trenirati u NK-u Opatija. U njemu je prvi put stavio kapetansku vrpcu i s 11 godina na poziv trenera Borisa Pučića prešao u morčiće NK Rijeka.

‘Vukovara se, ajmo reći, ne sjećam previše, što je i bolje jer nema baš puno toga lijepoga za sjećanje. Imao sam dvije godine kada nas je tata spremio baki i didi u Đakovo, iz kojeg smo išli u Opatiju. Stvaram si nove uspomene u gradu i uvijek razmišljam o tome kada je obljetnica sjećanja. Treba poštivati uspomenu na to vrijeme i te ljude, ali meni je uvijek sezona u punom jeku i nikad ne mogu doći', počinje za tportal Damir Kreilach i nastavlja priču o svom najdražem klubu.

‘U NK-u Rijeka proveo sam predivnih 14 godina, a bilo je svakakvih zgoda, od morčića do seniora... Profesionalno sam na Kantridi proveo pet i pol godina, a Rijeka je klub koji mi je sve dao i siguran sam da ću se vratiti. Tamo želim završiti karijeru, a sad je tamo nastao jak klub s fenomenalnom Armadom koja je uvijek uz momčad.’

Ipak, s 24 godine došao je poziv iz Berlina. Vukovarac je krenuo u novu promjenu i nije zažalio. Danas je kapetan Uniona i navijači su mu na svom dosad najmasovnijem gostovanju nedavno posvetili koreografiju.

‘Da, bilo se teško rastati od kluba koji sam volio, ali profi svijet te tjera u inozemstvo. Berlin me htio i kupio i bila mi je zadnja godina da se probam otisnuti u inozemstvo i okušati se na toj razini. Teško je bilo i jer sam s Rijekom trebao igrati Europu, ali potvrđuje se da sam pogodio. Kapetan sam kluba, produljio sam nedavno ugovor do 2019. i želimo u Bundesligu. To je velik cilj, ali samo igramo jednu po jednu utakmicu. Sjajno smo počeli, pa sad na žalost izgubili dvije, ali liga je jaka i trebamo kontinuitet da ostanemo u najbolja dva ili tri pa ćemo 22. svibnja vidjeti gdje smo i što smo. Isto kao i u Rijeci, i ovdje vladaju fantastična atmosfera i pozitiva. Ponosan sam što sam igrao za dva tako tradicionalna kluba; mogu u samo ta dva i do kraja karijere. Teško je sanjati o Bayernu, a ispod tog ranga Rijeka i Berlin su mi sasvim dovoljni', govori lojalni Slavonac danas vrlo rijetke riječi.

Devet je godina profesionalac i od toga točno pola vodi svoje momčadi kao kapetan. Dosta impresivno za još uvijek (27) mladog igrača.

‘Krenulo je to s kapetanskom trakom od malih nogu. U Opatiji sam bio kapetan, pa u svim kategorijama Rijeke, tako da tu imam dosta iskustva. U Berlinu su mi dali vrpcu nakon godinu dana, a stranac sam i, iskreno, nisam baš dobro poznavao jezik. To je velika čast i priznanje.’

Osim trenera, tu njegovu žicu prepoznali su navijači. Armada ga je ispratila s dirljivom porukom sa zapada (Neka vam bude uzor svima, Kreilach - ljudina), a u kup drami u Dortmundu prije dva tjedna 13 tisuća Unionovih navijača uz skandiranje kapetanu razvilo je poruku 'Kreilach, jedan od nas' i podiglo njegovu sliku na tribini uz bakljadu. Vrlo impresivno - samo rijetki i odabrani doživljavaju takve stvari.


‘Često spominjem i sjetim se Armadine poruke, ponosan sam na to što su mi bili pripremili. To je ogroman poticaj da nastaviš s radom i uvijek se trudim biti uzor i na terenu i izvan njega. I sad u Dortmundu opet... To su mi dva najljepša trenutka karijere, kad te tvoji navijači cijene, to je nešto najljepše i vratit ćeš im koliko god možeš,’ pojašnjava Damir.

Reprezentacija je jedan od nedosanjanih nogometnih snova.

‘Da, jedan cilj koji još nisam ispunio. Ali nikad nije kasno. Uvijek se treba nadati, a ne govoriti puno o tome i gurati se preko medija i lobija. To nikako. Pa hoće li taj poziv doći ili neće, to je malo i do drugih okolnosti te sreće. Teško je ući u naš sastav, ali nada umire posljednja. Pošteno raditi i vidjeti hoće li to biti dosta, jer u konkurenciji su igrači koji vode igru Reala, Barcelone, Fiorentine, Intera... To su sve vrhunski igrači fenomenalne kvalitete', kaže najbolji hrvatski drugoligaški nogometaš. Ako s Unionom uđe u prvu ligu ovoga proljeća, izgledi će mu svakako rasti. To mu je ujedno sljedeći san...

‘Kad sam dolazio u Berlin, odmah sam zadao logičan cilj - ući u Bundesligu, pa nakon povratka na Kvarner osvojiti nešto s Rijekom. Po mogućnosti prvenstvo. Ali prije svega najveći cilj je ostati zdrav jer bez toga ne možeš ništa. To je najbitnije, pa onda rad i trud koji te približavaju najvećim ciljevima. U nogometu uspjeh dolazi kao produkt rada grupe ljudi i ako je grupa vrijedna i kompaktna, sve se može ostvariti', otkriva Kreilach svoju ‘top listu želja’.

Ove sezone kao da se specijalizirao za lijepe golove.

‘Otvorila se špina, samo neka potraje', smije se Kreilach i nastavlja: ‘Šuterski treninzi su tu uvijek ključni, pazili smo na to jako i u Rijeci i u Berlinu. Na svaki udarac na treningu treba ići sasvim koncentrirano, pa se to onda vrati i u utakmici', kaže strijelac 23 gola u 2. Bundesligi u protekle dvije i pol sezone. Od toga serije zaista spektakularnih.

Dođeš li u Borovo i Vukovar i kako se danas osjećaš u rodnom mjestu?

‘Bio sam ljetos kod dide i bake s mamine strane. Malo sam došao sa suprugom i obišli smo sve gradske punktove. Uvijek rado dođem u rodni grad. Ne znam hoću li uspjeti doći preko zime, jer samo sam desetak dana u Rijeci, a sada nam društvo pravi i kćerkica Mia, pa ne znam hoćemo li stići. Drugo ljeto sigurno dolazim. Volio bih doći i 18. studenog, ali je to nemoguće zbog prvenstva. Sigurno je lijepo vidjeti 100 tisuća ljudi na ulicama, taj naboj i emocije.’

Itekako prati uzbudljivu Rijekinu sezonu i vjeruje u povijesni trenutak na kraju prvenstva.

‘Trenirao sam pod Kekom i znam kako radi. Sigurno je da drži odličnu atmosferu u svlačionici i da ga igrači prate. Pozitiva je velika u gradu i to momčadi daje vjetar u leđa. Iz kola u kolo dokazuju da su spremni ugrabiti taj naslov i kao najveći navijač to im želim od srca. Od 20 najboljih euroliga Rijeka ima najbolji učinak od svih klubova i to nije slučajno. Gledam svaku utakmicu - igraju izvrstan nogomet s jakim presingom i jasnom idejom. Vjerujem da ćemo biti prvaci', završava kvarnerski Vukovarac. Uzor i dika gdje god se pojavi, na ponos svog rodnog mjesta.

Svjetsko prvenstvo u Kataru

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!