TAKTIČKA ANALIZA

Kako će igrati Štimčeva Hrvatska?

  • Autor: Aleksandar Holiga
  • Zadnja izmjena 13.07.2012 12:46
  • Objavljeno 13.07.2012 u 12:46
Bokšić i Štimac (Hajduk - Zenit)

Bokšić i Štimac (Hajduk - Zenit)

Izvor: Pixsell / Autor: PIXSELL

'Moramo stajati bliže suparničkim igračima' i 'treba nam kvalitetni okomiti pas'... Možemo li iz televizijskih komentara novog izbornika naslutiti koja je njegova trenerska filozofija?

Mnogi će reći da je dolaskom Igora Štimca za novog izbornika stigla i nova era za hrvatsku reprezentaciju, no je li doista tako? Već i letimični pogled na popis igrača koji su nastupili na Europskom prvenstvu otkriva da bi gotovo svi trebali biti u kadru i tijekom predstojeće dvije godine, odnosno u kvalifikacijama za SP u Brazilu te na tom turniru – naravno, ako se uspijemo plasirati. Moguće je da će iskočiti netko novi, ali izvjesno je da prema 2014. krećemo s više-manje istom skupinom igrača, sličnim snagama i nedostacima kao i dosad.

Mislite li da će Štimac inzistirati na igri kakvu je propagirao s komentatorskog mjesta? Treba li Hrvatska igrati na taj način? Koji bi igrači trebali više doći do izražaja? Mogu li se s Eura izvući kakve pouke i napraviti korekcije? Uključite se u raspravu na Tribina.hr.

S druge strane, Štimac o nogometu priča znatno drukčije od Bilića. Iz njegova skromnog trenerskog iskustva nismo još možda stigli dobiti dojam kako razmišlja i čemu daje prednost u taktici, ali po onome što smo od Igora čuli na mjestu televizijskog sukomentatora, nije sklon razglabanju o formacijama i stilu igre. Njegova filozofija doima se vrlo jednostavnom i gotovo da bi se mogla sažeti u dvije najčešće ponovljene fraze 'moramo stajati bliže suparničkim igračima' i 'treba nam (kvalitetan) okomiti pas'. Nemojmo to spominjati u kontekstu bilo kakvog pokušaja diskreditiranja izbornika prije nego što je uopće imao prilike pokazati što može. Radije pogledajmo možemo li iz tih izjava odgonetnuti kakvoj igri će težiti Štimčeva Hrvatska?

Možda su ovo samo nagađanja, ali 'bliže igračima' vjerojatno znači da će izbornik težiti presingu na igrače, a ne na loptu – pokušavati prisiliti suparnike na greške u predaji. Jednom kad to urodi plodom, momčad bi se trebala brzo i transformirati u protunapad te bez puno kompliciranja gledati kako će uputiti taj kvalitetni okomiti pas prema napadačima. To ne znači da mora igrati 'long ball' u tradicionalnom engleskom stilu, ali bi trebalo značiti da će igra koju će Štimac forsirati biti prilično izravna. Drugim riječima, neće se ići na dominaciju u posjedu lopte, nego na dolaženje u suparnički šesnaesterac bez puno okolišanja.

Koja je formacija najpogodnija za takvu igru? Svaki dobar taktičar prilagodit će igru igračima koje ima na raspolaganju, a ne obrnuto. Nijedna taktika nije bolja ili lošija sama po sebi, pa zato ovom pitanju mora prethoditi ono važnije – kako smo ekipirani? Iako nemamo široki izbor kvalitetnih igrača, dobar dio njih je prilagodljiv i iskoristiv ne samo na jednoj poziciji. Vjerojatno se neće svi složiti s time, ali trenutačno imamo samo četiri ili pet igrača koji su apsolutno nezamjenjivi, a nesumnjivo najvažniji i najkvalitetniji od njih je Luka Modrić. Ne znači da se naša igra mora vrtjeti oko njega, ali pronalaženje najbolje uloge za Modrića ključno je pitanje za igru Hrvatske.

Može li reprezentacija igrati s trojicom u obrani? 


Sve raširenija je tendencija prema prelasku na trojicu u obrambenoj liniji. Takav sustav ima očite prednosti – protiv momčadi koje igraju s jednim napadačem, jedan je središnji branič zapravo višak koji se može učinkovitije iskoristiti drugdje na terenu, no teško da ćemo takvo što uskoro vidjeti u hrvatskoj reprezentaciji. Da bi se igralo s trojicom u zadnjoj liniji, jedan od njih treba biti moderni libero – igrač poput Mascherana, Javija Martineza ili De Rossija koji je po prirodi više veznjak te odlično barata loptom, ali može i kvalitetno obavljati strogo defenzivne zadaće. U Hrvatskoj takvog igrača jednostavno nema na vidiku. Osim toga, sredina obrane nam je ionako jako tanka te će Štimac pod hitno morati 'izmisliti' barem još jednog ili dvojicu stopera kao alternativu. Za očekivati je da će Darijo Srna, koji je već navršio 30 godina, definitivno ostati na poziciji desnog braniča, Ćorluka (uz Lovrena ili Schildenfelda) u sredini, a lijevo se Strinić uspio dokazati.

 Treba li se Modrića pomaknuti prema protivničkom golu?


Defenzivni dio veznog reda godinama je bio najveći problem reprezentacije – točnije, otkako se povukao Niko Kovač, koji je ogromnom trkom, disciplinom i borbenošću mogao sam štititi obranu – koja je također prije nekoliko godina bila individualno kvalitetnija. Slaven Bilić godinama je tražio način da kompenzira njegov odlazak te je taj mukotrpni proces bio možda i najveći razlog zašto su rezultati (a još više igra) u prošlom kvalifikacijskom ciklusu bili ispod očekivanja. Kovačeva prisutnost davalo je veću slobodu i više prostora za Modrića kao playmakera.

No u nedostatku drugih rješenja Bilić je Luku povukao gotovo u liniju s defenzivnim veznjakom (Vukojevićem ili Dujmovićem) – da to nije učinio, obrana bi imala puno problema, a bokovi (i krila) ne bi dobili toliko prostora. No nogometna taktika funkcionira na holistički način – sve što se na jednoj strani pomakne, odražava se na drugoj. Zbog Modrića kao povučenog playmakera često je izostajao upravo kvalitetni zadnji pas prema napadačima. Lopta je sporo dolazila u fazu napada, većinu golova Hrvatska je postizala preko bokova i mnogi su (uglavnom nepravedno) kritizirali i podcjenjivali Modrićev doprinos.

Upravo o rješavanju pitanja zadnjeg veznog ponajviše ovisi kako će Hrvatska igrati. Pod pretpostavkom da želimo Modrića pomaknuti prema naprijed, što bi sigurno donijelo više okomitih pasova, postoji nekoliko rješenja – koja su, naravno, u međuzavisnom odnosu s brojem igrača koje želimo u vrhu napada.

 Sustavi koji iz više razloga nisu dobri…

Ako se Štimac odluči za jednog defenzivnog veznog (po svemu sudeći Vukojevića, koji je imao vrlo dobar Euro), to bi značilo jednu od dvije varijacije sustava 4-4-2: takozvani 'dijamant' (4-1-2-1-2) ili 4-1-3-2, kojom je u recentno doba često igrala Ukrajina. U oba slučaja je to vrlo riskantno, jer radi se o 'uskim' formacijama koje su ranjive preko bokova i nedovoljno fluidne. U današnje je vrijeme vrlo teško tako igrati: Italija je bila uspješna s 'dijamantom', jer je na poziciji povučenog playmakera imala Pirla, a ispred njega su dvojica igrača više pružala zaštitu nego kreativu; u drugom slučaju opet trebate nekoga poput Nike Kovača (ili Timoščuka), inače će suparnik prelako dolaziti do vašeg šesnaesterca.

Forma 4-3-3 nije rješenje iz više razloga – za taj biste sustav trebali imati strašne krilne napadače (Ronaldo, Nani), što Hrvatska nema, a i Modrić bi tada nužno ostao malo povučeniji (poput Moutinha). Problem s drugim oblikom ovog sustava, formacijom 4-5-1, ne bio bio to što je (na papiru) previše defenzivna, nego upravo suprotno: s obzirom na karakteristike igrača s kojima raspolažemo, to bi vjerojatno značilo da bi iza isturenog napadača (npr. Jelavića) igrale dvije polušpice (npr. Mandžukić i Perišić, Olić ili Kranjčar),što bi zahtijevalo ogromnu defenzivnu disciplinu od njih i umaralo ih.

 Na kraju; što ostaje?


Bilić je uvijek govorio da je Hrvatska opasnija kad igra s dva napadača, a na tim pozicijama imamo i najbolje igrače. Međutim, ako želimo igrati s dvojicom u napadu, tada oni moraju odrađivati i veliki obrambeni posao – kao Olić i Mandžukić protiv Turske u Istanbulu. Ako pak želimo dobiti Modrićev 'okomiti pas', najizglednijom se čini neka od varijacija sustava 4-2-3-1, kojom bi jedan od napadača bio premješten na krilo, a Luka iz dubine veznog reda na poziciju pravog playmakera, gotovo klasične 'desetke'.

U tom slučaju moramo imati dva defenzivna vezna, od kojih bi jedan mogao biti kreativac. Rakitić nije to loše igrao na Euru, ali on nam je (uz Modrića) trenutno i jedino rješenje za tu poziciju. Uparivanje Vukojevića i Dujmovića (ili nekog igrača sličnih karakteristika) značilo bi smanjeni kreativni potencijal i vjerojatno rezultiralo formacijom 'razbijenom' na napad i obranu, bez prave fluidnosti. Nešto slično onome što je prikazala Nizozemska...

Uzevši sve u obzir, ovoj bi skupini igrača možda najbolje odgovarala neka prilagođena verzija sustava 4-2-3-1 sličnog onome kojim igra Njemačka. Vukojević bi bio 'Khedira', Rakitić 'Schweinsteiger', a Modrić 'Özil'. Ovisno o tome tko bi igrao u vrhu napada, jedno bi krilo moglo biti ofenzivnije i u fazi posjeda lopte poprimati ulogu druge špice, dok bi se drugo tada trebalo suzdržavati i ograničiti više na veznjačke zadatke. To što bismo igrali slično Njemačkoj ne bi, naravno, značilo da bismo postizali slične rezultate niti nužno imali iste probleme. No bila bi to atraktivna i nadasve fleksibilna taktika, čija bi glavna obilježja mogla biti upravo 'stajanje blizu suparničkim igračima', odnosno presing na njih te brza transformacija u protunapade i 'kvalitetan okomiti pas'.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi