Gledatelji već godinama s posebnom radošću dočekuju svaku novu sezonu 'Vrtlarice' jer uz njezine smirene savjete i iskusnu ruku osjećaju kao da ih netko blizak vodi kroz vlastiti vrt. Provjereni trikovi, strpljiva objašnjenja i prizori raskošnog zelenila pretvaraju emisiju u mali ritual, trenutak u danu u kojem se uči nešto korisno, ali se istovremeno i diše sporije. Kornelija Benyovsky Šoštarić mnogima je upravo svojim pristupom probudila ljubav prema biljkama, pokazala da se i na najmanjem balkonu može stvoriti oaza te dokazala da vrtlarstvo nije samo hobi, nego i terapija za dušu.

U razgovoru za tportal među ostalim govori o tome kako je od svojih prvih gredica stigla do prepoznatljivog televizijskog lica, zašto i dalje vjeruje u organski uzgoj unatoč klimatskim izazovima, ali i na koji način vrt oblikuje karakter, uči nas strpljenju, poniznosti i prihvaćanju toga da u prirodi ne možemo uvijek imati zadnju riječ.

Nova sezona 'Vrtlarice' je tu. Ove sezone bavite se vrlo aktualnim problemima poput ekstremnih suša, tuče i poplava, pa ste čak napravili i 'kišni vrt' u svom dvorištu. Kad podvučete crtu ispod prošle sezone – koja vas je klimatska pojava najviše iznenadila u vrtu i natjerala da potpuno promijenite planove?

Klimatske promjene značajno su povećale učestalost i intenzitet toplinskih valova diljem svijeta i to najviše osjećamo tijekom ljeta. Toliko je neizdrživo vruće da ne možemo tijekom dana uopće boraviti u vrtu. Naravno, takvi uvjeti teški su i za biljke jer zbog vrućine odbacuju plodove i uvijaju listove. Dugo me mučilo kako pronaći rješenje koje će ohladiti biljke, a da je istodobno funkcionalno, jednostavno i bez velikih troškova. I uspjela sam: napravila sam model koji se bazira na povišenim gredicama i jednostavnim konstrukcijama koje zasjenjuju biljke tijekom najtoplijeg dijela godine. Drugi je problem prevelika količina oborina koja nas najviše pogađa u proljetnim mjesecima. Kišni vrt odlično je rješenje jer čuva kuću od eventualnih poplava.

Istaknuli ste pomalo bolnu činjenicu da mnoge naše omiljene stare sorte povrća jednostavno više ne mogu preživjeti ovakve vremenske ekstreme. S kojim ćemo se okusima iz djetinjstva, po vašem mišljenju, nažalost morati pozdraviti, a koje ćemo nove kulture morati prigrliti?

Da, to je velika šteta. I dalje je moguće uzgajati stare sorte u kontroliranim uvjetima, u stakleniku sa zasjenom, no to je za mnoge ljude teško ostvarivo. Je li u tom slučaju rješenje prekomjerno prskanje starih sorti pesticidima kako bismo dobili rod ili je bolje uzgajati nove sorte, koje su tolerantne na takve uvjete i otpornije na biljne bolesti. Budimo iskreni, bolje je ova druga opcija. Mnogi ljudi i danas, potpuno neopravdano, izbjegavaju hibride kao da je to neko vrtno zlo. No svi smo mi hibridi, odnosno križanci dva roditelja. Tako je i s biljkama. Hibridi nastaju tako da ljudi ručno uzimaju pelud s jedne sorte i prenose ga na tučak druge kako bi u sljedećoj generaciji (koja se zove F1) dobili neke željene osobine. Obično se protiv toga bune razni dušobrižnici koji istodobno bez problema na dnevnoj bazi jedu proizvode na bazi genetski modificirane soje, kukuruza ili riže. A takvih su pune police.

'Mnoge zmije su jako korisne'

Svi danas bruje o održivosti, ali to često zvuči kao floskula. Što po vama znači održivost u praksi, na razini prosječnog hrvatskog vrta od 50 kvadrata?

Održivost je mentalni stav civilizacije do kojeg tek trebamo doći. Neki su već osviješteni po tom pitanju dok su drugi tek na putu. No promjena je neminovna. Naša se kolektivna svijest mijenja unatoč tome što čelnici država koje su najveći zagađivači (SAD, Indija, Kina) koče te promjene u trci za ekonomskom prevlasti. No planet koji zatrpavamo otpadom ugušit će i nas ako se ne promijenimo. Moje razmišljanje o održivom stilu života odavno već prelazi granice vrta u kojem se kompostira biootpad i čuvaju životinje i kukci. To se odnosi na milijun sitnica u svakodnevnom životu. A stvar na koju sam posebno alergična je plastika, pogotovo kada na policama s voćem i povrćem vidim da je i krastavac zamotan u plastiku. I što možemo napraviti? Ne kupiti krastavac u plastici. Ne kupiti jaja u plastici, nego samo ona u kartonskom pakiranju itd. Kupac odlučuje. Kada svi budemo tako razmišljali, promijenit će se i tržište.

Često naglašavate važnost svih bića u vrtu – od ptica do paukova i zmija, obično stigmatiziranih. Koji je 'najomraženiji' stanovnik vrta kojeg ljudi redovito, i potpuno pogrešno, pokušavaju istrijebiti, a zapravo im radi ogromnu uslugu?

Čak su i neki puževi korisni. Naprimjer, naš domaći veliki sivi puž golać primarno se hrani gljivama, lišajevima i trulim biljnim ostacima. Može jesti i povrtne kulture, no ipak se najveći dio njegove prehrane bazira na raznim trulim organskim tvarima. Za razliku od njega, onaj narančasti, tzv. španjolski puž, invazivna je strana vrsta i doista vrlo ozbiljan štetnik. Naravno, i mnoge zmije su jako korisne. Nedavno sam spašavala bjelicu koja se zapetljala u mrežicu za krastavce u mom vrtu. Imala je vidno zadebljanje na sredini tijela, što je očit pokazatelj da je nedavno progutala nekog miša ili voluharicu. Naravno da treba biti oprezan kada su u pitanju zmije otrovnice, no kod nas ih nema puno, samo tri vrste: poskok, riđovka i planinski žutokrug, i ako ih znamo prepoznati, onda doista nema razloga da uništavamo sve ostale.

Tajna je u veličini i izboru

Rekli ste sjajnu stvar – da vrtlarska sezona ne mora stati ljeti, kad svi pobjegnu na more, već da se vrt može 'odmoriti' i ponovno aktivirati u jesen. Možete li nam otkriti tajnu tog jesenskog vrtlarenja? Što posaditi nakon povratka s godišnjeg za bogatu jesensku berbu?

Tako je. Vrtlarska sezona može se prilagoditi sezoni. Naprimjer, u proljeće možemo uzgojiti rotkvice, grašak, blitvu, salatu, mladi luk, rikulu, špinat i vrtne jagode. I sve to u samo tri proljetna mjeseca. Isto to možemo ponoviti u jesen (osim jagoda) i opet uživati u obilju, pa čak i kad nemamo vrt, već samo malo prostora na balkonu. Ove godine radim puno radionica upravo na temu proljetnog uzgoja povrća na balkonima. Postoji poseban način intenzivnog uzgoja koji omogućuje gustu sadnju i intenzivnu berbu i to na sasvim malom prostoru.

Kad smo već spomenuli 'bježanje na more', kako spasiti vrt nakon razdoblja bez duljeg zalijevanja ljeti?

Već sam spominjala zasjenjivanje, a ono je važno za povrtnjak. No biljke u posudama, na gradskim balkonima ili terasama najlakše je skloniti tijekom godišnjeg odmora od direktnog sunca i postaviti glinene čepove sa spremnicima vode koji je polako otpuštaju tijekom duljeg razdoblja. No gledamo li dugoročno, bolje je unaprijed saditi biljke koje su otpornije na ljetnu žegu i kojima takvi uvjeti neće smetati.

Smatrate da za svakog postoji način da uzgaja biljke, čak i za one u gužvi i s malo prostora. Koji je vaš ultimativni savjet za tzv. vikend vrtlare – ljude koji rade od 9 do 17?

Naravno da postoji vrt za svakoga. Tajna je u veličini i izboru. Mali vrt s pokojom tikvicom, čili paprikom, cherry rajčicom i začinskim biljem, poput peršina ili bosiljka, te možda pokojom jagodom može stvarno pružiti puno zadovoljstva uz minimum brige. Ako sve te biljke rastu na nekoj povišenoj gredici, još je i bolje jer je tada lakše i održavanje. Riječ je o biljkama koje ne treba zalijevati češće od jednom tjedno i to je taman zgodna zanimacija za vikend s biljkama.

Dobra radna etika i disciplina

U 'Vrtlarici' prikazujete stvarni život biljke – od sjemena do berbe, uključujući sve probleme. Koja je najčešća 'vrtlarska iluzija' koju razbijate gledateljima (nešto što na Instagramu izgleda savršeno, a u stvarnosti je prepuno muke)?

Najveću iluziju ljudi dobivaju putem društvenih mreža. To je sadržaj koji vam nudi instant rješenje – da uz malo muke rješavate probleme kao što su najezde smrdljivih martina ili puževa. Obično te upute dolaze od ljudi koji imaju zakorovljene vrtove i kržljave biljke. Vrtlarstvo nije jednostavno i tko ne voli raditi, bolje da se time niti ne bavi. Čak i s ukrasnim biljkama ima puno posla. Evo, već mjesec dana samo idem po vrtu sa škarama u rukama. Orezujem voćke, ukrasno grmlje, loze, penjačice, suhe trave i trajnice od prošle sezone. I naravno, bez prestanka plijevim. A sezona takoreći nije ni počela. Ljudima se ponekad čini da imam neki tajni tim ljudi koji sve to odrađuju za mene. I to je iluzija. Istina je da se stvarno moram pošteno naraditi da bi moj vrt u svako doba i iz svakog kuta bio reprezentativan.

Kad biste morali izdvojiti jednu vrtlarsku vještinu koja je zapravo životna lekcija, što biste naveli – strpljenje, disciplinu ili prilagodbu?

Disciplina. Ako nemaš volju čekati, ako nemaš volju raditi i ako nemaš volju prilagoditi se, onda je bolje da se vrtlarstvom niti ne baviš. Moraš imati dobru radnu etiku i disciplinu kako bi bio spreman odvojiti vrijeme potrebno za život vrta.

S više od 25 godina na televiziji, postali ste zaštitno lice prirode u Hrvatskoj, a prepoznaju vas (pa čak i vaše pse!) i na placu i na ulici. Koje vam je najneobičnije vrtlarsko pitanje netko postavio onako u prolazu, u redu za blagajnu?

Pitaju svašta, uglavnom kako se riješiti nekih štetnika ili bolesti. Očekuju naravno da iz rukava istresem neko čarobno i super jeftino rješenje. Tako me starija gospođa uvjeravala da je najbolje riješiti se štetnika ako dobro posoliš biljke. Pokušala sam joj objasniti da je to izrazito štetno, no nije me htjela slušati. Drugi pak pitaju mogu li staviti ljuske jaja oko biljaka zbog kalcija. Odgovor je – ne, kalcij u ljusci neće doći do biljke. Još jedna glupost je mit o cimetu koji bi trebao štititi biljke od svega i svačega, što je također besmisleno. Naslušala sam se dosta toga.

Mentalna terapija

Emisiju snimate na svom imanju sa suprugom. Kako uopće izgleda vaša dinamika na setu i dogode li se kakve kreativne nesuglasice među gredicama?

Rad na vrućini i hladnoći, u vanjskim uvjetima, može i najmirnije osobe dovesti do toga da im živci malo popuste. Tako je i s nama. Bude tu i nepotrebnih rasprava i svakakvih situacija tipičnih za ljude koji su dugo u braku. No što smo stariji, to nam manje smetaju stvari oko kojih bismo ranije pošteno izgubili živce. Vjerojatno to dolazi s godinama.

Koji je vaš stav o trendovima tipa kućne džungle, hidroponike i grow light rasvjete – je li to pomodarstvo ili stvarno korisno?

To su sve odlične stvari i način da ljudi zavole biljke čak i kada nemaju vrt. I ja sam se sa suprugom davno bavila izradom paludarija i dobro znam koliko to može biti očaravajuće.

Primjećujete li da ljudi danas pristupaju vrtlarstvu više kao hobiju, terapiji ili kao potrebi u postizanju samodostatnosti?

Mislim da je ideja o samodostatnosti još uvijek dosta privlačna, no ne kao prije. Vjerojatno zato što nije sasvim realno očekivati da sve možemo uzgojiti sami. Stoga bih rekla da je vrtlarstvo danas najvažnije kao mentalna terapija i da je to u ovom trenutku njegova najveća vrijednost. Posljedično od toga ima koristi i priroda jer vrtovi danas pomažu očuvanju bioraznolikosti. Dobar je i zato što dio prehrane može biti iz organskog uzgoja, no sve su to, čini mi se, ipak manje važne stvari od onoga kako se osjećamo: manje tjeskobni, manje depresivni, svjesniji ljepote života općenito.

Koji vas mit o vrtlarenju najviše živcira kad ga čujete, možda neki savjet koji stalno kruži internetom, a zapravo je pogrešan?

Mit da stare sorte rajčica imaju najbolji okus. To definitivno nije točno jer upravo nove sorte imaju viši udio šećera, stoga su puno slađe i ukusnije.

Ne volite izdvojiti svoju omiljenu biljku jer su vam 'sve lijepe na svoj način'. Ali idemo obrnuto – postoji li neka biljka, korov ili kultura koja vas iz sezone u sezonu uspije pošteno izbaciti iz takta?

Da. To je korov koji se zove slak. Probija se čak i ispod malča, uvija se oko biljaka i guši ih. A kada ga pokušate izvaditi iz tla, to je nemoguća misija. Njegov korijen ide i ide, kao da mu nema kraja. I ako ga negdje otkinete, iz onog malog dijela taj će se vražićak ipak oporaviti i opet izbiti baš tamo gdje ga ne želimo.