Princ i princeza od Walesa angažirali su dadilju iz Norlanda, Mariju Teresu Turrion Borrallo, 2014. godine nakon rođenja princa Georgea. Obveze su joj brojne – od čuvanja djece dok su William i Kate na putovanjima do pripreme obroka za cijelu obitelj
Dadilja princa i princeze od Walesa, Maria Teresa Turrion Borrallo, cijenjena je članica njihovog osoblja već više od 10 godina i za svoj je rad prepoznata na novogodišnjoj listi odlikovanja Kraljevskom viktorijanskom medaljom. Ova španjolska stručnjakinja koja radi s princom Williamom i Kate Middleton od 2014., nakon rođenja princa Georgea 2013., ima niz dužnosti, od brige za djecu kada su im roditelji na kraljevskim putovanjima u inozemstvu do pripreme zdravih, hranjivih obroka za njih.
Postoje određena pravila o hrani i jedenju o kojima je Maria vjerojatno učila dok je studirala na prestižnom Norland Collegeu u Bathu. Ta je institucija najstarija na svijetu za brigu o djeci i poznata je po praktičnom obrazovanju profesionalnih dadilja poput Marije.
Dadilja iz Norlanda, Louenna Hood, dala je 2020. za HELLO! pregled pravila o hrani koja je naučila - i vrlo je vjerojatno da Maria na ovaj način pristupa hranjenju 12-godišnjeg princa Georgea, 10-godišnje princeze Charlotte i 7-godišnjeg princa Louisa kako se ne bi razvili u ono što mnogi nazivaju 'izbirljivima'.
- Jedite zajedno – to je jako važno. Ako samo sjedite i gledate dijete kako jede, a vi ne jedete, to može stvoriti pritisak na dijete i povećati vašu tjeskobu. Kad dijete vidi odrasle oko sebe kako jedu istu hranu, veća je šansa da će i samo poželjeti isprobati nešto novo.
- Uključite dijete u pripremu obroka. Djeca često rado jedu hranu koju su sama pomogla napraviti, pogotovo ako je svježe pripremljena.
- Poslužujte male, jednostavne porcije koje dijete može lako 'savladati'. Prevelik tanjur može djelovati obeshrabrujuće i stvoriti osjećaj preopterećenosti još prije prvog zalogaja.
- Nemojte dopustiti da obroci postanu bitka. Ako dijete osjeti vašu frustraciju, otpor se obično pojačava. Zadržite miran ton i recite mu da pokuša pojesti onoliko koliko može.
- Uvedite nekoliko jasnih, jednostavnih pravila. Primjerice: dijete treba sve barem probati (čak i ako je to samo jedan zalogaj). Ako nakon toga kaže da mu se ne sviđa, bez rasprave i 'drame', hrana ostaje na tanjuru, samo se pomakne sa strane, a dijete nastavlja s ostatkom obroka.
- Ako dijete uporno odbija povrće, pokušajte ga 'neprimjetno' ubaciti u jelo. Kuhano povrće na pari možete izmiksati i dodati u umake, npr. u makarone sa sirom (sa skrivenom cvjetačom) ili u umak od rajčice za tjesteninu s dodatkom povrća. Možete ga ubaciti i u domaće hamburgere: naribana jabuka, mrkva, tikvica, crvena paprika, luk (i slično) često se dobro 'sakriju', a okus ostane poznat.
William i Kate već se sami pridržavaju ovih pravila, na primjer, znamo da Kate kuha pizzu i tjesteninu s djecom, a prethodno je otkrila da George i Charlotte vole praviti domaće tijesto za pizzu.
To je pravilo dadilje iz Norlanda o zajedničkom jedenju koje dr. Sasha Hall, registrirana psihologinja za odrasle i djecu pri HCPC-u, smatra posebno korisnim. Djeca uče promatranjem, pa zajedničko jedenje kao obitelj pruža pozitivan uzor i smanjuje pritisak na dijete, ističe Hall. Kada odrasli jedu odvojeno ili svu pažnju usmjere na promatranje djeteta dok jede, to može nenamjerno povećati tjeskobu i smanjiti uživanje u obroku, dodaje.
Miran, kontroliran način
Također dodaje da djeca (poput Georgea, Charlotte i Louisa) mogu imati koristi od pravila koje potiče isprobavanje nove hrane na miran, kontroliran način. 'Djeca su motiviranija kada osjećaju kontrolu, pa strukturirani izbori – primjerice jedan ili pet zalogaja – mogu potaknuti sudjelovanje bez stvaranja borbe za moć', objašnjava dječja psihologinja. 'Važno je da se jedenje doživi kao izbor, a ne kao test.'
Smiren pristup sigurno je bio dio Marijine obuke prije nego što su je angažirali William i Kate, a dr. Sasha Hall naglašava da je upravo to ključno. 'Pritisak, podmićivanje ili vidljiva frustracija mogu pojačati tjeskobu i smanjiti apetit', kaže. 'Smirena i dosljedna reakcija odraslih pomaže djeci da se osjećaju sigurno i podržano, čak i kada pojedu vrlo malo.'