Kad Zagreb pogodi jak olujni vjetar, gotovo je postalo očekivano da će uz njega stići i iste slike: iščupana stabla, blokirane ulice, automobili pod granama i drvoredi koji u nekoliko minuta izgledaju kao da ih je netko počupao iz zemlje. To nije slučajnost, a nije ni stvar samo jednog lošeg dana. Riječ je o spoju tla, vrste drveća, načina sadnje i održavanja te sve ekstremnijih vremenskih prilika.

Problematično tlo

Prvi važan razlog krije se u samom tlu. Zagreb je velikim dijelom izgrađen na dubokim, mekim i vlažnim nanosnim tlima, osobito u savskoj ravnici. Kad se takvo tlo natopi nakon obilnih oborina, ono gubi nosivost i čvrstoću pa korijen, koliko god bio razvijen, jednostavno ima slabije uporište.

U takvim uvjetima snažan vjetar ne mora slomiti stablo da bi ga srušio; dovoljno je da ga zaljulja kao polugu i zajedno s korijenom izvuče iz omekšane podloge.

Sadnja drveća široke, teške krošnje

Drugi veliki razlog je vrsta drveća koje dominira urbanim drvoredima. U Zagrebu se godinama sade vrste koje daju gust hlad, lijepo izgledaju i dobro podnose gradske uvjete, ali dio njih razvija razgranat, a relativno plitak korijenski sustav.

Kad takva stabla narastu visoko i razviju široku, tešku krošnju, ona postaju osjetljivija na snažne udare vjetra jer krošnja stvara velik otpor, a korijen nema dovoljno dubok i širok oslonac. U praksi to znači da stablo može izgledati potpuno zdravo, a da je zapravo vrlo ranjivo na kombinaciju natopljenog tla i jakog vjetra.

'Da bi se izbjegle greške koje mogu u budućnosti dovesti do čupanja stabala tijekom ljetnog nevremena tj. da se ne bi dogodile vjetroizvale i lomovi stabala potrebno voditi brigu o selekciji vrsta i njihovoj anatomskoj građi i nadzemnih i podzemnih organa. Posebno je važno u blizini objekta ili druge imovine izbjegavati sadnju stabala plitkog korijena npr. smreka, bukva, breza i brijest i dr.', rekao je Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće u Hrvatskoj, za ZgExpress.

Gradski uvjeti u kojima stabla rastu

Treći razlog je ono što se stablima događa u gradu. U Zagrebu brojna stabla rastu u vrlo ograničenom prostoru, stiješnjena između asfalta, betona, rinzola, instalacija i podzemne infrastrukture. Takvo okruženje korijenu ne daje prostor da se prirodno razvije ni u širinu ni u dubinu. Korijenje tada traži slobodan prostor ondje gdje može, često plitko ispod površine, što dodatno smanjuje stabilnost cijelog stabla.

Problem se dodatno pogoršava kada se u blizini stabala kopaju kanali za cijevi, kablove ili druge komunalne zahvate. Čak i kada oštećenje nije vidljivo izvana, presijecanje ili slabljenje dijela korijenskog sustava može dugoročno narušiti mehaničku stabilnost stabla.

Ono i dalje može imati punu krošnju i doimati se vitalnim, ali mu je nosivi sustav već kompromitiran. Kad potom dođe oluja, posljedice postanu vidljive odjednom.

Vremenski ekstremi

Tu je i četvrti faktor, a to su sve izraženiji vremenski ekstremi. Duga sušna razdoblja iscrpljuju stablo i oslabljuju njegovu otpornost, a zatim nagle obilne kiše natapaju tlo i dodatno smanjuju njegovu stabilnost.

Kad se na to nadoveže olujni vjetar, kao u aktualnom nevremenu, dobiva se najgora moguća kombinacija: oslabljeno stablo, natopljena podloga i snažan udar na veliku krošnju.

Zato se u Zagrebu stabla ne ruše 'niotkuda' i ne padaju samo zato što je zapuhao vjetar. Ruše se zato što se u jednom trenutku spoje svi rizici koji se godinama nakupljaju: meko tlo, ograničen prostor za korijen, urbana oštećenja i vremenski ekstrem. A kad se to dogodi u gradu punom drvoreda, posljedice su mnogo vidljivije nego u krajolicima gdje su i tlo i vegetacija prilagođeniji takvim udarima.