Majić je rođen u Vitini kraj Ljubuškog 1956. Završio je klasičnu gimnaziju i studij književnosti. Kao profesor hrvatskog jezika i književnosti oblikovao je generacije učenika u osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Pagu i Zadru.

Istaknuo se u radu s mladima: sudjelovao je u nekadašnjem Listopadu u Novalji, a potom godinama pratio Novigradsko proljeće, pružajući učenicima osnovne i srednje škole potporu i poticaj u njihovim prvim literarnim koracima. Od 2013. do 2021. godine bio je ravnatelj Gradske knjižnice Pag.

Vlatko Majić pisao je poeziju, prozu, igrokaze, pjesme za djecu te književne osvrte. Objavio je više knjiga, među kojima i knjige: Glazba češlja, pjesme, Pjevač pod zemljom, pjesme, Kairos, pjesme, Jezičak, pjesme, Najviše je plave boje, pjesme za djecu, Kad srce brodi, pjesničko-grafička mapa (s J. Martinkom) i Krila nad vodom, pjesme.

Stvaralaštvo mu je prevođeno na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik, a kao pisac dobio je mnoge nagrade među kojima se ističu Godišnja nagrada Riječkoga književnoga i naučnoga društva, nagrada Alpe-Adria (Treviso) i nagrada fra Martin Nedić.

Dug niz godina bio je aktivno uključen u kulturni i društveni život Paga i Zadra. Dugogodišnji je predsjednik Matice hrvatske Ogranak Pag, član Udruge dragovoljaca Domovinskog rata, član Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne te Društva hrvatskih književnika u Zagrebu. Bio je predsjednik Ogranka Društva hrvatskih književnika u Zadru.

Posljednji ispraćaj bit će u subotu 22. 11. 2025. godine u 15 sati na gradskom groblju u Pagu.