I bez nedavnog olujnog vremena koje je poharalo splitski Poljud, svakom tko se na tom stadionu zatekao, bilo je jasno da vidno propada. Loše i neadekvatno održavanje, zanemarivanje došli su u noći nedavne oluje na naplatu. Premda se o Poljudu, uglavnom, govori s aspekta Hajdukovog stadiona, te u sportsko-logističkoj dimenziji, treba biti ovakav ili onakav, Poljud nije još jedan nogometni stadion, nego zaštićeni spomenik kulture.

I zato bi svaka vrsta obnove, rekonstrukcije ili potencijalnog rušenja, za koje je novi splitski gradonačelnik, Tomislav Šuta, u jednom trenutku najavio i referendum, te stopirao natječaj ranije Gradske uprave za vrijeme Ivice Puljka kojim bi se korekcije platile oko 20 milijuna eura, treba biti razmotrena i iz arhitektonske i sociokulturološke perspektive.

Poljudski stadion arhitekta Borisa Magaša, uistinu jest fascinantno djelo – ingeniozan i inovativan u svakom pogledu: oblikovnom, konstruktivnom i doživljajnom, objašnjava za tportal Karin Šerman, profesorica s Katedre za teoriju arhitekture sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta.

“Poljud slavi čaroliju sporta i ljepotu mjesta, inventivnost konstrukcije i perfekciju arhitektonske forme. Smješten je u uzbudljivom urbanom potezu i impresivnom širem prirodnom okružju – duboko u morskom zaljevu i između istaknutih brdskih akcenata. Samim svojim oblikom i doživljajem dodatno intenzivira i oplemenjuje zatečene kontekstualne kvalitete“, izjavila je Šerman.

U samoj svojoj ideji, Poljud je, dodaje, koncipiran tako da u neku ruku objašnjava širi prostor – uspostavlja vizualni kontakt i s Mosorom i s Marjanom, i morem i gradom, i nebom i okolnim borom, kako bi sam Magaš rekao. Poljud je izgrađen 1979. godine i to u povodu Mediteranskih igara.

“U svom prostornom dojmu, stvara jedan poprilično euforični i uzbudljivi doživljavaj sam po sebi, čak i prije samog nogometa, premda je, jasno, strukturiran tako da pruži najbolji pregled terena i događaja na njemu“, dodaje Šerman.

Vlada osniva Povjerenstvo, gradonačelnik najavio referendum

A na terenu, kao i oko terena, uostalom, već nekoliko je mjeseci je istinska drama: jedni su za cjelovitu obnovu i rekonstrukciju, premda još nije jasno ni koliko bi to koštalo, tko bi to izveo i gdje bi Hajduk igrao za to vrijeme, gorljivo se protive rušenju, dok pobornici rušenja i izgradnje novog stadiona žele sigurnost posjetitelja koja je svakim danom, čini se, sve više ugrožena. U sve ovo uključila se i sama Vlada nakon nedavnog nevremena, a premijer Plenković najavio je i osnivanje povjerenstva za Poljud.

Šerman dodaje kako nju uvijek iznova oduševljava Magaševa vještina spajanja široke erudicije s projektantskim talentom i nadahnutim kreativnim postupcima.

“Magaš s lakoćom spaja znanja različitih područja – povijesti i teorije arhitekture, umjetnosti, ali i konstrukcije i statike – kreativno ih preplićući i nadograđujući te dovodeći do inovativnih oblikovnih, prostornih i konstrukcijskih ishoda. Tako Magaš je uistinu uzor i motivacija, primjer kako do najsuvremenijih postignuća doći s osloncima u povijesti i teoriji“, dodaje Šerman.

Akademik Branko Kincl, arhitekt široj javnosti najpoznatiji kao autor maksimirskog stadiona, ističe kako ga pomisao na rušenje stadiona na Poljudu užasava jer je riječ o arhitektonskom djelu svjetske vrijednosti u kojem je Magaš sublimirao lokaciju, konstrukciju, oblikovanje.

„U svijetu je nakon Poljuda, izgrađeno nekoliko stadiona po tom predlošku“

“Svjetska slava i potvrda vrijednosti Magaševa arhitektonskog djela proizlazi iz činjenice da je projektom 'stadion Poljud', dostignuta prijelomna točka od koje počinje era izgradnje nove generacije stadiona u svijetu. Nakon Poljuda, u svijetu je izgrađeno više desetaka stadiona prema tom predlošku. Samo ta činjenica je dovoljna da se arhitektura stadiona Poljud svrstava u sam vrh svjetskih arhitektonskih vrijednosti“, izjavio je akademik Kincl za tportal podsjećajući da kod nas, još nije uspostavljen sustavni odnos vrednovanja i zaštite arhitektonskih djela moderne hrvatske arhitektura nego se rješenja donose od slučaja do slučaja.

“Svjedočimo devastaciji, rušenju, zapuštanja velikog broja vrijedne arhitektonske baštine vodećih arhitekata hrvatske moderne. Takav obrazac već je u početnoj primjeni na stadionu Poljud koji bi mogao prerasti u još jedan 'slučaj' besmislenog odnosa i nebrige kakvim svjedočimo kroz medije, angažmanom pojedinaca stručnjaka koji nas pokušavaju upozoriti dok službene institucije šute“, dodaje Kincl.

Pitanje je, ističe Kincl, koje je to povijesno vrijeme ili trenutak do kuda seže naša briga o zaštiti kulturno-povijesne baštine, arhitekture i urbanizma.

„Poljud je spomenik kulture zbog Magaševih kreacija“

Radoslav Bužančić, konzervator i arhitekt, objašnjava kako je arhitektura ono što ostane kada s neke građevine uklonimo materijal, kako je netko davno rekao.

“Arhitektura s velikim slovom A je ingegno, 'rađanje' iz sebe nove vrijednosti stvaralačkom snagom i inovacijom, a sukladan pojam je kreativan osoba, koja može djelom doseći razinu koja ostavlja trag u društvu u kojem djeluje. Poljudski stadion je upravo to, kreacija velikog arhitekta koji je autor iznimno uspješnog djela. Kada je konzervator odlučio zaštiti Poljud uradio je to valorizirajući intelektualnu kreaciju arhitekta. Stadion nije povijesni spomenik, nego umjetnička kreacija, projekt, nacrt, ideja, nastala na suptilnoj reinterpretaciji antičkih amfiteatara Splita i Salone“, izjavio je Radoslav Bužančić za tportal.

„Smisao obnove arhitektonske baštine nije robovanje materijalima“

Odgovarajući na pitanje, koliko je važno da proces obnove Poljuda bude racionalan, ali i da se sačuva izvorna Magaševa ideja, i da nema robovanja prošlosti u smislu materijala, Bužančić objašnjava kako nije robovanje materijalu, ni arhitektonskom djelu, smisao baštine, jer se velike ideje ne trebale čuvati u kutijama.

“Dioklecijanova plača je nadživjela sve alteracije kroz dva milenija i spomenik je kulture jednog naroda koja se ne može izraziti simplificiranim stavom. Pratiti suvremenu potrebu je razboriti dakle, niti funkciji ne treba robovati, stadioni su današnji teatri, pozornice, ne samo sport, nego i koncerti, parade, ogledalo su društva i trenutka“, objašnjava Bužančić.

„Je li stadion u Kranjčevićevoj postao nešto drugo jer se na njemu postrojio Zbor narodne garde?“

Podsjeća i na slučaj nogometnog stadiona u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu na kojem se postrojila nenaoružana hrvatska mladost 1991. odnosno Zbor narodne garde.

“Svijetu smo tada pokazali da nacija ima vojsku postrojenu bez oružja. Nije to bila demonstracija sile nego poruka da ustrojavamo red i disciplinu što je razlika od razbojničkih bandi. Nije stadion u Kranjčevićevoj time postao nešto drugo, ali dobio je memorijalnu vrijednost, kao što ni Ultra nije oštetila projekt Borisa Magaša“, dodaje Bužančić.

A projekt Borisa Magaša je, objašnjava Šerman, dvojaki učinak postiže oslanjajući se na zanimljivu povijesnu arhitektonsku referencu – klasične grčke teatre, u pravu ugrađene u impresivne krajolike, kako bi gledatelj istovremeno uživa i u drami na podiju, ali i atraktivnim prizorima okoliša.

“Magaš rekreira taj doživljaj spajajući dva grčka teatra u jedinstvenu cjelovitu školjku, koja bestežinski lebdi u svom atraktivnom obalnom pejsažu, osiguravajući i publici na tribinama i sportašima na terenu podjednako snažno prostorno iskustvo. Kako bi omogućio intenzivne poglede i razumijevanje šire lokacije, stadion je tek djelomično natkrit, i to transparentnim leksanom na prozračnoj čipkastoj čeličnoj rešetki. Ona je pak oslonjena na obodni prsten zatega koji svojom formom vizualizira statičku logiku cjelokupnog nosivog sustava, podcrtavajući dojam lebdeće prostorne školjke“, dodaje Šerman.

„Poljud usidren u topografiju i predstavlja pandan povijesnoj Palači u gradskom centru“

Poljudski stadion, nastavlja Šerman, tako pomno oblikovan i vješto usidren u dojmljivu okolnu topografiju, pretvara u minuciozno razrađenu „mašinu za gledanje“ – za optimalno gledanje igre na terenu, ali i vizualnu interakciju s atraktivnim okolišem.

“No uza sve to, stadion se ujedno potvrđuje i kao atemporalni apstraktni objekt, samodostatan u svojoj elegantnoj zaobljenoj formi i sveukupnoj oblikovnoj perfekciji. Kao takav, on daruje ljepotu i prepoznatljivost ovom dijelu grada i postaje njegov novi, moderni monument, svojevrsni pandan povijesnoj Palači u gradskom centru. U svakom slučaju, Magaš je ovim svojim djelom gradu Splitu poklonio neprocjenjivi arhitektonski dar, globalno prepoznatljiv i visoko valoriziran moderni znak i snažnu prostorno-identitetsku odrednicu, koju po svaku cijenu vrijedi njegovati i čuvati u cilju održanja memorije grada“, dodaje Šerman.

„Nije Split jedini genijalan u karikaturalnom uvećavanju problema“

Bužančić, pak ističe, kako u obnovi Poljuda, ne bi trebala stvarati problem činjenica da je u pitanju zaštićeni spomenik kulture, pod uvjetom da se pravilno valorizira Magaševa ideja i umjetnička vrijednog arhitektonskog djela, a to je prije svega, vizualni aspekt, uz sve racionalne metode obnove.

Međutim, postoje i oni koji smatraju da bi rušenjem Poljuda nestao identitet Splita i Dalmacija.

Bužančić takve tvrdnje komentira idućim riječima: “Mark Twain se jednom narugao sličnom apelu koji je glasio 'ne bacajte opuške na pod, sjetite se velikog požara u Illinoisu“, pa je dopisao i 'ne pljujte po podu, sjetite se velike poplave Mississippija. Nije Split jedini genijalan u karikaturalnom uvećavanju problema.“

Magaš je predvidio unaprjeđenje sigurnosnih standarda, a danas neki traže da semafor ne bude digitalan jer 70-ih takvih nije bilo

Restauracija slike kojoj stavljate retuš, objašnjava Bužančić, može slijediti misao umjetnika, dio skulpture kojoj je povijest uklonila cjelovitost djela i pretvorila je u torso, hologram je umjetnine jer se ideju ne može polomiti.

“Da ne kažem kako obnovljena palača u koju se ugrađuju suvremeni materijali ne gubi vrijednost originala. Koja je mjera u obnovi i kakav je restauratorski pristup ovisi o samom djelu. Restaurirati violinu Antonija Stradivarija tražeći sastav izvornog laka ima smisla, iako to nije moguće jer su tajne recepture izgubljene. Istodobno, potpuno je prihvatljivo neku bidermajersku kredencu obnoviti suvremenim šelakom. Tražiti da semafor na stadionu ne bude digitalan, jer se takav sedamdesetih nije proizvodio je glupost, nema veze s umjetničkom kreacijom Borisa Magaša, niti s njenom zaštitom“, dodaje Bužančić.

Kincl, također, podsjeća kako su u radu arhitekta Magaša za poljudski stadion, predviđena rješenja, unaprjeđenje sigurnosnih standarda, tehnologije pojedinih funkcionalnih dijelova stadiona i cjelokupna digitalizacija stadionskih funkcija.

“Jasno, uz temeljnu arhitektonsko građevinsku obnovu, te nešto povećanim kapacitetom gledališta. Poljud bi, takvom temeljitom obnovom, ostao najvrjedniji i najmoderniji stadion u Hrvatskoj“, rekao je Kincl.

„Hoće li obnova Poljuda 'pojesti' novac za obnovu drugih spomenika?“

Međutim, za Bužančića je osnovno pitanje, hoće li obnove drugih spomenika biti ugrožene, ako se Poljud bude obnavljao tako da sve ostane identično Magaševom projektu i to bude iznimno skupo.

“Ako isključimo politiku međusobnih vrijeđanja suprotstavljenih društvenih elita i u prvi plan stavimo nacionalnu kulturnu politiku u kojoj se baština čuva u skladu s nacionalnom strategijom, onda treba paziti da skupa obnova bude održiva i društvo prihvatljiva te da zbog nje ne strada golema hrvatska nacionalna baština koja poput sporta prezentira naš narod u svijetu“, smatra Bužančić.

Održavanje i čuvanje Dioklecijanove palače, Kaštilca u Gomilici, Trakošćana, dubrovačkog Kneževog dvora, Šibenske katedrale, Eufrazijane i drugih velikih ostvarenja, smatra Bužančić, teret su u tom smislu, jednom malom narodu.

“Model financiranja ne bi trebao pasti na nacionalni proračun, obnova bi trebala biti racionalna i što je najvažnije sačuvati duh Magaševih nacrta“, dodaje Bužančić.

Ikona modernističke arhitekture u SAD-u: stadion Miami Marine na Virginia Keyu izgrađen 1963. do ni do danas nije u potpunosti obnovljen

Jedan od najboljih svjetskih primjera obnove stadiona je Miami Marine Stadium na Virginia Keyu u Miamiju kojeg je projektirao Hilario Candela, kubansko-američki arhitekt, sa svega 28 godina, podsjeća Bužančić.

“Stadion je izgrađen 1963. te je ubrzo postao ikona modernističke arhitekture Floride, te jedan od najznačajnijih građevinskih projekata te vrste u svijetu. Djelo Hilaria Candele, još uvijek nije potpuno obnovljen, ali se nakon desetljeća napuštenosti i propadanja sve više približava ponovnom revitalizaciji. Stadion, koji je zatvoren 1992. godine zbog sigurnosnih zabrinutosti nakon uragana Andrew, već je godinama u središtu raznih inicijativa obnove“, dodaje.

Birači i tamo pozvani na referendum

Gradski čelnici i udruge za očuvanje baštine nedavno su ostvarili napredak u planovima za obnovu i ponovno otvaranje ovog kultnog objekta, a Grad Miami izdao pozive za podnošenje prijedloga kako bi pronašao privatnog koncesionara koji bi upravljao lokacijom, sudjelovao u planiranju obnove i dogovarao događanja.

“Premda se očekuje da će grad financirati skupu obnovu, financijski detalji su i dalje neizvjesni jer su prethodni pokušaji osiguravanja sredstava putem obveznica propali. Plan obnove predviđa očuvanje povijesnog dizajna stadiona, uz modernizaciju kako bi mogao ugostiti koncerte i druge velike manifestacije. Međutim, projekt još uvijek čeka odobrenje birača na budućem referendumu kako bi u potpunosti krenuo naprijed“, ističe Bužančić.

Obnova kultnog Miami Marine stadiona koštala desetak puta skuplje od gradnje prema aktualnoj vrijednosti dolara

Unatoč stalnim naporima i rastućoj podršci zajednice i gradskih vlasti, do 2025. Miami Marine Stadium ostaje strukturno očuvan, ali neiskorišten te još nije ponovno otvoren nakon desetljeća zatvorenosti.

“Potrebni su značajni građevinski zahvati, a u tijeku su planovi za osiguranje financiranja i finalizaciju projekta obnove kako bi se ovaj povijesni modernistički arhitektonski spomenik ponovno vratio u život. Ovaj primjer je instruktivan jer se očekuje da će puna obnova ovog povijesnog i arhitektonskog znamenitog djela stajati negdje između 60 i 62 milijuna dolara, s mogućnošću dodatnih manjih troškova za provođenje infrastrukture i logističkih poboljšanja. To je šezdeset puta skuplje od njegove gradnje od 1 milijuna dolara koliko je u njega uloženo 1963. ili, revalorizirano na današnju vrijednost dolara koja je u međuvremenu pala 7 puta, desetak puta skuplje od gradnje“, rekao je Bužančić.