IZLOŽBA DEVICE_aRT

Svijet je strojevit: Umjetnost na rubu znanstvene fantastike i distopije

  • Autor: Tina Barbarić
  • Zadnja izmjena 18.12.2018 22:19
  • Objavljeno 18.12.2018 u 10:35
Navid Navab (IR/CA) tangibleFlux φ plenumorphic ∴ chaosmosis, kinetička instalacija, 2018.

Navid Navab (IR/CA) tangibleFlux φ plenumorphic ∴ chaosmosis, kinetička instalacija, 2018.

Izvor: Promo fotografije / Autor: Kontejner

Izložba 'Strojevi nisu sami', kao središnji događaj ovogodišnjeg, šestog izdanja međunarodnog festivala umjetnosti, robotike i novih tehnologija Device_art, u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti od 18. prosinca predstavlja 25 međunarodnih i domaćih umjetnika koji u svojim radovima istražuju suvremeno djelovanje strojeva i ljudsku kohabitaciju s njima

Izložba kineskog kustosa Zhang Ga nudi najbolje od svjetske suvremene umjetnosti na temu tehnologije, robotike i mašina te umjetne inteligencije i kibernetike, najavljuju organizatori festivala, biro za suvremenu umjetničku praksu Kontejner. Posjetitelji će na njoj vidjeti istraživanja na rubu znanstvene fantastike, futurizma i distopije, a među autorima su neki od najznačajnijih predstavnika novomedijske scene iz cijeloga svijeta kao što su Ralf Baecker (Njemačka), Martin Howse (Velika Britanija), Marnix de Nijs (Nizozemska), Ief Spincemaille (Belgija), Navid Navab (Kanada/Iran), Wang Yuyang (Kina) te Adam Donovan (Australija/Austrija) i Katrin Hochschuh (Njemačka) čiji umjetnički projekt 'Empatični roj' sadrži interaktivne robote koji reagiraju na ljudske emocije.

  • +4
  • +1

Device_art

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Kontejner

Rad Martina Howsea, 'Test Execution Host' (T.E.H.), referira se na život i rad računalnog pionira Alana Turinga te poprima oblik njegovog jednostavnog računalnog stroja koji zastarjelim računalnim dijelovima piše i čita jedinice i nule na traci napravljenoj od stijena i uzoraka iz lokalnih rudarskih područja i tla. Kinetička instalacija Navida Navaba 'tangibleFlux φ plenumorphic ∴ chaosmosis' iz 2018. 'senzualno je privlačna, prostorno konfuzna, temporalno uznemirujuća' i posjetitelje 'uvlači u neposredni vibracijski odnos sa svojim vrtoglavim ritualom', dok je 'AOR-200' Marnixa de Nijsa potrošački sustav za zaštitu osobne rezerve nafte. Jednostavno se postavlja na standardni spremnik nafte i, kada se uključi, osigurava zaštitu vrijedne tekućine od krađe.

Slovenski umjetnik Saša Spačal predstavlja se s dva rada. Jedan je 'Meta_bolus', u suradnji s Mirjanom Švageljom, a drugi 'Sonoseizmička Zemlja' s Idom Hiršenfelder. U njoj pokušava sažeti učinke industrije fosilnih goriva u iskustvo rata ugljikom vođenog protiv svih oblika života na planeti.

'U prvom planu je globalna distribucija vode. Mehanizam u instalaciji sadrži otopinu vode i fosilnih goriva koja izlazi iz globusa, proizvodi smrad i izlaže sva naša osjetila onečišćenju. Voda se neće pročistiti jer je dio planetarnog metaboličkog rascjepa koji će se možda prevladati tek za milijun godina. Jedan od kandidata za obnovu rezervi fosilnih goriva je živi proizvod – industrijsko pile. Postavljanjem kostiju industrijskog pileta u onečišćenu otopinu vode i ulja, Sonoseizmička Zemlja predviđa obnovu fosilnih goriva u dalekoj budućnosti. Međutim, ne može predvidjeti postojanje ljudske vrste', stoji u najavi.

Zanimljiv je rad belgijskog umjetnika Iefa Spincemaillea 'Lightmap', sastavljen od 82.000 malih fotografija koji pruža trenutačni pogled na jednu cijelu godinu. U ponoć 31. prosinca 2012. godine fotoaparat na krovu M Muzeja u Leuvenu (Belgija) započinje fotografirati nebo svakih šest minuta, stvarajući 240 fotografija u 24 sata. Instalacija postavljena u muzeju automatski printa fotografije na plastične kockice dimenzija 8 x 8 mm. Lightmap je 'otkucao' jednu plastičnu kockicu svakih šest minuta i ostavio trag onog što vrijeme, u suštini, jest – kretanje Zemlje oko Sunca. Proces je završio 31. prosinca 2013., nakon jedne godine i 82.000 kockica.

Od domaćih umjetnika na njoj se predstavljaju Tin Dožić s radom 'GoldRush' orijentiranim na prisustvo zlata u dijelovima osobnih računala (procesori, radne memorije, grafičke kartice, modemi i konektori), potom Siniša Lordan s 'Laboratorijem', trodijelnom instalacijom sastavljenom od 'testnih sustava' čija svrha promatraču ostaje nedokučiva, Silvio Vujičić radom 'Rosu / Kao zastor', instalacijom sastavljenom od velikog zastora te nekoliko uokvirenih objekata, zapisa i eksperimenata s crvenom bojom dobivenom od kukaca košenila koja se žanrovski čita kao autoportret, dakako, ne doslovan i očekivan. Tu su još i Mirjana Vodopija s 'Vibrirajućim pejzažom', objektom oblikovanim prema osobnoj nostalgiji i svakodnevnoj žudnji za otvorenim prostorom te Vladimir Novak s reaktivnom kinetičkom instalacijom 'IN/OUT OF LINE'.

Na službenoj stranici Kontejnera doznajte detalje o svim ovogodišnjim izlagačima. Festival se održava od 7. prosinca 2018. do 3. veljače 2019. godine u Splitu, Zagrebu i Rijeci, a u Zagrebu će se za vrijeme Adventa održati i paneli o umjetnosti, tehnologiji i društvu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!