Dodjela prestižne nagrade Goranov vijenac Milku Valentu za cjelokupni pjesnički opus izazvala je burnu i duboku javnu raspravu koja je nadišla okvire same književnosti, otvarajući pitanja o granici između umjetničke provokacije i etičke odgovornosti.

Odluku o nagradi donio je žiri u sastavu Tomislav Brlek, Dorta Jagić, Andrijana Kos Lajtman, Branislav Oblučar i Marko Pogačar, vodeći se estetskim kriterijima i iščitavajući Valentov rad kao realizaciju radikalnog i namjerno provokativnog književnog prosedea, no naknadno otkrivanje autorovih stavova iznesenih u javnom prostoru dovelo je do presedana u povijesti pjesničkog festivala Goranovo proljeće: Vijenac je Milku Valentu oduzet.

U svom inicijalnom obrazloženju, odbor je Valenta opisao kao "erudita i osobu gotovo enciklopedijske žudnje za spoznajom", a njegov rad okarakterizirao kao životni i umjetnički projekt koji spaja autobiografsko i autorsko "ja" s ciljem da se "slobodno, ne robujući tabuima i konvencijama, izreknu brojni intrigantni aspekti ljudske egzistencije", uz poseban naglasak na njegovu "radikalnu slobodu tematiziranja seksualnosti i erotike", zbog čega ga se uspoređivalo s prvim hrvatskim pjesničkim buntovnikom i nekonformistom Kamovom.

Gaslightanje radi čuvanja pozicija moći?

Međutim, ubrzo nakon dodjele u subotu, 21. ožujka, u rodnom mjestu Ivana Gorana Kovačića Lukovdolu, fokus se s poezije prebacio na Valentove javne istupe. Rasprava je eskalirala kada su u javnost dospjeli dijelovi intervjua iz 2022. godine objavljenog u časopisu Artikulacije, u kojem je iznio tvrdnje o pedofiliji koje su ocijenjene kao neprihvatljive. Programski odbor Goranova proljeća priznao je da kao građansku osobu laureata nisu pretjerano propitivali, smatrajući njegove kontroverzne izjave tek produžetkom književnog prosedea.

Među prvima i najglasnijima koji su se usprotivili dodjeli ove prestižne nagrade Valentu bio je književnik i dramaturg Espi Tomičić, koji je oštro kritizirao institucionalnu šutnju i normalizaciju neprihvatljivih diskursa. Tomičić u svojoj objavi na Facebooku postavlja pitanje: "Kako je Milko Valent dobio nagradu Goranov vijenac? Čovjek kroz različite intervjue i tekstove otvoreno propagira pedofiliju, maltene je normalizirajući i svodeći je na 'samo još jednu seksualnu orijentaciju'". On posebno ističe sramotu zbog činjenice da je pjesnikinja Karla Kostadinovska, dobitnica Gorana za mlade pjesnike, morala dijeliti pozornicu s Valentom, nazivajući to "sumrakom svjetova" i optužujući zajednicu za "gaslightanje" radi očuvanja pozicija moći.

"Sramite se svoje šutnje i sramite se svojih odluka... Ne vidim niti jedno drugo objašnjenje osim da ljudi ne žele reći apsolutno ništa kako bi sačuvali svoje pozicije moći", poručio je Tomičić.

Lomača zbog izjave a ne zbog djela

S druge strane, spisateljica Dorta Jagić, članica žirija, ponudila je drukčiju vizuru, braneći prvenstveno estetsku vrijednost Valentova rada i protiveći se onome što naziva "lomačom" za Valenta, "iako smo mi nagradili Valentovo desetljećima dosljedno bitničko poetsko pismo – doduše logorejično, ali takvi su bili i njegovi hipiji ameri – začudne i originalne semantičke sklopove, brzace vitalne svijesti. Art provokacije. A ne intervjue."

Jagić naglašava da žiri nije provjeravao autorove intervjue jer vrednuju korpus pjesništva, a ne djeluje kao "kansel policija". Upozorila je i na opasnost od selektivnog spaljivanja povijesti književnosti. "Okej, budite dosljedni, zapalite Baudelaira, de Sada, Swifta, Nabokova, Hamsuna, Pounda, Millera, Marinettija, i još 10 000 njih, jer sve je to đubrad koja se klela ili u incest i pedofiliju ili u fašizam, a pisala nevjerojatna djela." Na kraju je dodala kako, unatoč tome što se ostatak žirija odrekao Valenta, ona osobno stoji iza svog žiriranja.

U obranu autora i prava na slobodu govora uključio se i književnik Edo Popović, koji cijelu situaciju vidi kao opasan presedan kažnjavanja zbog verbalnog delikta. Popović napominje da Valent nikada nije osuđen za bilo kakvo zlostavljanje, već je lavina pokrenuta zbog jedne rečenice iz intervjua u časopisu Artikulacije. "Dakle, ne zbog toga što je osumnjičen i osuđen za pedofiliju, već zbog toga što je nešto rekao o pedofiliji. Ukratko, zbog verbalnog delikta. Jedna, jedina rečenica nekome je dovoljna da poništi šezdeset godina nečijeg književnog rada."

Valent je dobio kontroverzu, a zajednica raspravu

Unatoč ovim obranama, dio kulturne javnosti reagirao je s krajnjom indignacijom. Posebno je bila oštra urednica i spisateljica Ivana Rogar, koja je u svojem istupu žestoko kritizirala književnu zajednicu zbog davanja legitimiteta i nagrađivanja osobe koja godinama otvoreno zagovara pedofiliju. Izvan okvira samog književnog rada, Rogar je navela i uznemirujuće optužbe o autorovom navodno neprimjerenom ponašanju prema djeci tijekom boravka u privatnom smještaju, zaključivši kako je moralno stanje domaće književne scene na poražavajuće niskim granama.

U osvrtu za Novosti, književnica Mima Simić izrazila je nevjericu i gađenje prema nagrađivanju autora koji #MeToo pokret naziva "kapitalističkom zavjerom" žena i javno promiče "dragocjenost" dječje pornografije, te odbacila tezu o Valentovoj "radikalnosti", tvrdeći da su njegov seksizam i normalizacija nasilja zapravo banalni. "Ideja da nagon opravdava čin smislena je samo ako imaš dvije godine i još sereš u gaće, Milko", poručila je Simić.

U raspravu se uključila i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, koja je odluku o opozivu nagrade ocijenila ispravnom, nazvavši Valentove ranije izjave o pedofiliji i dječjoj pornografiji "skandaloznima". "Radi se o pjesniku velikog opusa koji je dugo na sceni... međutim skandalozne su izjave koje je iznio, a i mislim da je povjerenstvo učinilo jedino što je moglo u ovim okolnostima kad su upozoreni, da su povukli tu nagradu", rekla je ministrica.

Naposljetku, Programski odbor Goranova proljeća, suočen s težinom izgovorenog, donio je odluku o opozivu nagrade, zaključivši da su tvrdnje iznesene u spornom intervjuu, napose one o pedofiliji, "neprihvatljive na svim razinama" te da odbor i žiri ne mogu stajati iza njih kao javni radnici i građani i navodeći kako ne žele pridonositi normalizaciji diskursa koji nanosi patnju žrtvama nasilja. Praznina koja ostaje nakon oduzimanja nagrade trebala bi, prema njihovim riječima, biti "podsjetnik na vlastite pogreške".

Ovaj čin otvorio je kompleksna pitanja o odgovornosti institucija, granicama umjetničke slobode te o tome može li se i treba li se književno djelo odvajati od etičkih stavova njegova tvorca. Raspravu je na kraju sumirala književnica Ivana Sajko, ocijenivši da je ishod očekivan, ali i ambivalentan: "Milku je oduzeta nagrada što mu je samo po sebi orden za kontroverzu za kojom je uvijek žudio, a pokrenula se ipak neka vrijedna rasprava. Nadam se da se neće ugasiti u međusobnom prokazivanju i vrijeđanju.".