FINALISTI TPORTALOVE KNJIŽEVNE NAGRADE

Slađana Bukovac: Ne vjerujem da postoji motivacija za pisanje, možda nagon šutljivog da progovori

  • Autor: Mija Pavliša
  • Zadnja izmjena 06.07.2017 09:00
  • Objavljeno 06.07.2017 u 09:00
Slađana Bukovac

Slađana Bukovac

Izvor: Promo fotografije / Autor: Edna Jurcan/Sandorf

Spisateljica Slađana Bukovac svojim romanom 'Stajska bolest' (Sandorf) jedna je od finalistica tportalove književne nagrade za najbolji hrvatski roman. S nama je podijelila misli o prizoru koji je potaknuo ovo djelo, o procesu samoga rada na njemu te o tome zašto ga više ne smatra svojim

Ispričala sam to već mnogo puta.

Konj se ljuljao, izgledao je potpuno odsutno, nesvjestan vlastitih pokreta, još manje tog užasnog ponavljanja. Izvan romana, izvan fikcije, ja ne znam objasniti zbog čega se sve odjednom svelo na stanje tog konja. Ne mogu objasniti ništa što već nisam napisala. Premda se to od mene često očekuje. Je li se u tom prizoru sastojala motivacija za 'Stajsku bolest'? Nešto, u ovom slučaju konj, u sebi je objedinjavalo i moje, i opće stanje, i okolnosti. Kad čovjek vidi da postoji odnos između njegova stanja i okolnosti, neizbježna uzročno-posljedična veza, osjeti svojevrsno olakšanje. Je li to dovoljno da se nešto proglasi motivacijom za pisanje? Ne vjerujem da jest. Ne vjerujem da tako nešto uopće postoji.

Pisanje je odsutnost motivacije, pokušaj da se izgovori nešto što zapravo nije moguće izgovoriti. Možda je u pitanju nagon, nagon šutljivog čovjeka da progovori, da bude prepoznat, prihvaćen. Osjećaj da ima izreći nešto važno, premda ni sam ne zna što je to, niti u kojoj je mjeri uistinu važno.

U tom smislu, ovaj tekst, kao i druga pitanja koja se tiču onog što je već napisano, objavljeno, dovršeno, doživljavam kao svojevrsno opravdavanje. Autor ima dokazati da nije nemušt, da posjeduje koncept, da djeluje s predumišljajem. Umišljam si da to prilično spretno izvodim, stvaram iluzije vlastite usredotočenosti, prisebnosti. Međutim između trenutka u kojem se zaljuljao konj i ovog objašnjenja više nema nikakve stvarne veze. Nešto se pojavilo jednako naglo kao što je nestalo.

Onda, odjednom, osjećaj krivnje, duga. Prema nečemu što je prepoznato, ali nije razjašnjeno, opisano. Zbog ograničenog talenta. Straha od pokušaja. Drama tih noći, nekoliko stotina noći, u kojima sve treba artikulirati, ispraviti. Kako čovjek ne bi ostao opsjednut, prepunjen, kao prenapuhani balon. Sa svojim neugodnim balastom, teretom koji ga neprekidno smeta, kao da pati od kronične opstipacije, ili gojaznosti.

Finalisti nagrade roman@tportal.hr 2017.

Finalisti nagrade roman@tportal.hr 2017.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: tportal.hr

O 'Stajskoj bolesti', istini za volju, ne mogu reći ama baš ništa. Tekst je ukoričen; meni je vraćen senzibilitet za druge situacije, nove teme. Veza između mene i knjige postoji još samo utoliko što me raduje da je nešto dovršeno i da se više ne moram vraćati. Inače se silno rado vraćam; povratak, nazadovanje, nešto je što mi je prirođeno, izrazito blisko.

Smisao ovog teksta, koji trenutačno čitate, trebao bi biti da približim vlastitu knjigu, možda čak i vlastitu osobu, potencijalnim čitateljima, publici. Moja osoba međutim predvidljiva je, svakodnevna, ni po čemu zanimljiva.

Ponekad imam problem - u čemu se točno razlikuje privatno i lično. O privatnosti mi je odurno javno govoriti, a ličnost mora imati socijalnu dimenziju, 'ja' se mora čuti u masi.

Moja knjiga više mi ne pripada, javna je. Moja biografija više se ne poklapa s njenom, i način na koji je ljudi doživljavaju, svrstaju u relevantno ili irelevantno, vrijedno ili bezvrijedno štivo, boduju i ocjenjuju, posve je izvan mog utjecaja ili bilo kakvih mojih naknadnih objašnjenja.

Smisao ovog natječaja za mene je u tome što je žiri, koji se sastoji od petoro ljudi, razumio i prepoznao o čemu pišem. Je li to pritom najslabija ili najbolja knjiga; kako se odvija finale natjecanja i tko će biti pobjednik (prema pobjednicima, osobito u literaturi, imam određene rezerve; to je područje na kojem se nužno gubi), s tim se ne mogu identificirati.

Moje ime je Slađana Bukovac, napisala sam roman koji se zove 'Stajska bolest'. Tu nešto počinje, i završava. Izvrsno je kad stvari imaju vidljiv početak i decidiran kraj. To je nešto što nam, kao društvu, teritoriju, izrazito nedostaje.

Moj opis, alibi, opravdanje, završava se tom određenošću, konkretnim podacima.

Književna kritika Katarine Luketić: 'Stajska bolest' - traženje izlaza iz boksa stvarnosti

O književnoj nagradi tportala

Desetu godinu zaredom tportal dodjeljuje književnu nagradu za najbolji hrvatski roman, a na natječaj je ove godine prijavljeno 47 naslova. Nakon odabranih 11 polufinalista tportalov žiri stručnjaka, koji čine pisac i urednik Miroslav Mićanović (predsjednik žirija), publicistica i književna kritičarka Katarina Luketić, spisateljica i kritičarka Jadranka Pintarić, prevoditeljica Ursula Burger te kazališni redatelj Ivica Buljan, odabrao je pet romana.

Naslove 'Stajska bolest' Slađane Bukovac, 'EEG' Daše Drndić, 'Sjećanje šume' Damira Karakaša, 'Ciganin, ali najljepši' Kristiana Novaka i 'Pjevač u noći' Olje Savičević Ivančević žiri je uvrstio u finale tportalove književne nagrade vrijedne 50 tisuća kuna, a dobitnika ćemo doznati 7. srpnja. Partner nagrade Lenovo Hrvatska pripremio je Lenovo phablete za sve finaliste.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!