KAZALIŠNA KRITIKA

Šenoini 'Kameni svatovi' na suvremen način: Poruke o važnosti ljubavi i poštenog rada za današnju generaciju

  • Autor: Nina Ožegović
  • Zadnja izmjena 30.11.2019 12:23
  • Objavljeno 29.11.2019 u 13:16
Kameni svatovi

Kameni svatovi

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Mare Milin

U Gradskom kazalištu Žar ptica u četvrtak je praizvedena poznata Šenoina povjestica 'Kameni svatovi', koju je mlada redateljica Frana Marija Vranković postavila na suvremen i zanimljiv način tako da poruke o važnosti ljubavi, prijateljstva i poštenog rada budu razumljive i bliske današnjim generacijama.

Točno 150 godina nakon nastanka povjestice 'Kameni svatovi' na sceni Gradskog kazališta Žar ptica praizveden je u četvrtak navečer taj tekst Augusta Šenoe, koji je u režiji mlade redateljice Frane Marije Vranković donio suvremenu i zabavnu, a istodobno poučnu priču o važnosti ljubavi, prijateljstva, rada, poštenja i pravednosti.

Kao što je poznato, povjesticu 'Kameni svatovi' Šenoa je napisao na temelju legende o nastanku kamenih litica na sjeverozapadnim obroncima Medvednice i odmah nakon objavljivanja postala je jako popularna. Priča govori o poštenom i marljivom mlinaru i njegovoj supruzi, koja se s godinama pretvara u gramzivu, škrtu i pohlepnu zlicu. Imaju sina jedinca i majka želi da se oženi kako bi nastavio njihov posao, te mu traži suprugu. Međutim, sin otkriva da je zaljubljen u siromašnu Janju, kćer slijepog Tome što majka ne prihvaća s obrazloženjem da nipošto ne želi snahu iz niže klase. Na mladi par baca kletvu prijetećim riječima 'Jerbo, jadni sine, znaj: Ubila me strijela mahom, ak’ mi Janja bude snahom!' i okamenjuje svatove. Seljani nakon toga povremeno sreću ludu ženu kako luta tim krajem.

  • +3

Kameni svatovi

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Mare Milin

Dramatizaciju i režiju te Šenoine povjestice napravila je mlada redateljica Frana Marija Vranković, dobitnica dvije Rektorove nagrade i predavačica na Učiteljskoj akademiji i Privatnoj umjetničkoj gimnaziji, koja je već privukla pozornost dosadašnjim radovima, posebno praizvedbama tekstova hrvatskih autora. U postavljanju ovog Šenoinog komada odlučila se za formu teatra u teatru što joj je omogućilo da tragičnu ljubavnu priču o marljivom i poštenom mlinarevom sinu Branimiru i siromašnoj i vrijednoj Janji ispriča na zanimljiv, suvremen i duhovit način, koji odlično korespondira s današnjim duhom vremena i novom kazališnom publikom. Tako predstava počinje kao tipičan dramski klasik u kojem glumci, odjeveni u nošnje, govore Šenoine stihove u osmercu i desetercu, koji današnjim generacijama vjerojatno nisu bliski. Zatim se radnja naprasno zaustavlja i saznajemo da pratimo glumačku probu kazališne družine. Nezadovoljni takvim tradicionalnim postavljanjem 'Kamenih svatova' obznanjuju da će osuvremeniti jezik i na temelju Šenoine povjestice ispričati aktualniju verziju te priče.

U predstavi originalna fabula ostaje ista, no proširena je zabavnim zapletima, duhovitim situacijama i novim likovima, primjerice, uveden je lik bogate ali nimalo rafinirane djevojke Agate, nesuđene Branimirove zaručnice. Šenoin stih je ostavljen na početku i kraju priče, dakle, samo u onoj mjeri u kojoj ga današnje generacije mogu prihvatiti ('Pod vrletnim Susedgradom, živio vam starac mlinar, broji vreće pšeničnice, broji mlinar bijeli dinar…'), a ostatak je preoblikovan u današnji svakodnevni govor što pridonosi zanimljivosti i razumijevanju komada. Radnja je transponirana u drukčiji scenski okvir pa tako bogati mlinar Stanko i njegova supruga Dragica ne žive u mlinu nego u raskošnoj kući u Zagrebu, a njihov sin Branimir upravlja mlinom u Susedgradu. Scenografkinja Marta Crnobrnja odlučila se za realističnu scenografiju, smjestivši na pozornicu sva tri prostora – mlin, raskošni stan u Zagrebu i trošnu Janjinu kućicu, čime se dobilo na dinamičnosti i tempu. Kostimografkinja Anamarija Filipović Srhoj odlučila se za kombinaciju vizualno atraktivnih povijesnih kostima i tradicionalne nošnje, čime je potcrtala razlike u ekonomskom statusu likova. Tihana Strmečki osmislila je scenski pokret, koji je najviše došao do izražaja kod lika Agate, a glazbu je napisao Damir Šimunović.

U predstavi je naglašena opreka dobro – zlo što malim gledateljima omogućuje da na zabavan način uče o važnosti ljubavi i prijateljstva, te o vrijednostima poštenog i marljivog rada, odgovornosti i pravednosti. Također je ostavljen otvoren kraj. Naime, zadnja, vrlo poetična i vizualno atraktivna scena okamenjivanja svatova kreirana je tako da gledatelji mogu izabrati sretan ili tragičan kraj što je dobro jer predstava takvim završetkom pobuđuje optimizam i nadu.

U ulozi sebične i uskogrudne majke Dragice, kojoj je važniji status i novac nego sreća njenog sina posebno se istaknula Vesna Ravenšćak Lozić, koja nosi cijelu predstavu i koja je tom ulogom dokazala da može odlično utjeloviti i negativke. Nataša Kopeč, u ulozi bogate nasljednice Agate, bila je vrlo zabavna i duhovita, pokazavši smisao za karikaturu i komiku. Ostale likove utjelovili su Tena Pataky kao Janja, Bogdan Ilić kao Branimir, Berislav Tomičić kao predradnik u mlinu, Marko Hergešić kao Branimirov i Janjin otac, te Ante Krstulović kao Teodor.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!