U Njemačkoj je počelo Europsko prvenstvo u nogometu. Budući da je u pripremnim utakmicama naša reprezentacija pokazala zavidnu formu, očekuje se da uobičajena euforija potraje barem do zadnjeg susreta u skupinama. Tom smo raspoloženju podlegli i mi u redakciji kulture, stoga smo okrenuli brojeve naših pisaca osvjedočenih ljubitelja tzv. najvažnije sporedne stvari na svijetu te dobili zanimljive odgovore. Za selekciju pisaca impresivne su nastupe upisali Jurica Pavičić, Gloria Lujanović, Miljenko Jergović i Ivica Đikić. Pitali smo ih tko će osvojiti Euro, kakve šanse ima Hrvatska, tko je za njih dark horse te ima li umjetnika u današnjem nogometu. Neki odgovori mogli bi vas iznenaditi.

Što mislite, tko će osvojiti Europsko prvenstvo? Zašto?

Pavičić: Znam da se British Airways zafrkava da 'proudly carries losers' još od 1966. godine, ali mislim da je ova engleska generacija nešto drugo. Imaju mladost, kvalitetu, iskustvo iz jakih klubova i glad za trofejom. Saka, Foden, Bellingham i Kane osvojit će nešto, jedino nisam načistu hoće li to biti ovo Europsko prvenstvo ili ipak iduće Svjetsko prvenstvo.

Lujanović: Moj je skromni dojam da su reprezentacije Njemačke i Španjolske favoriti, osobito Njemačka, i ne zato što se igra na njihovom terenu, nego zato što imaju jako dobro posloženu i strukturiranu ekipu. Ne znam koliko im druge reprezentacije u tom kontekstu mogu parirati; čini se da Njemačka konačno ima neki siguran put prema polufinalu, odnosno finalu.

Jergović: Iskreno govoreći, nemam pojma! Kada bih se baš morao kladiti, kladio bih se na Francuze, a pritom, kao i uvijek, imao bih slutnju da će se dogoditi neko veliko iznenađenje. Recimo, onakvih razmjera kao 2004., kad su Grci postali prvaci.

Đikić: Uz ogradu da nisam precizno i detaljno upućen u stanje baš svih reprezentacija koje sudjeluju, kladio bih se na Englesku i na Hrvatsku. Engleska je dostigla nevjerojatnu koncentraciju kvalitete, talenta i iskustva, a ima i odličnog izbornika. O Hrvatskoj u odgovoru na vaše sljedeće pitanje.

Dobar rezultat Hrvatske bio bi ravan čudu

Kako će proći Hrvatska? Zašto?

Pavičić: Mislim da je našoj najboljoj generaciji prošao zenit. Prolazak skupine bio bi uspjeh i iznenađenje.

Lujanović: Sumnjam da će Hrvatska proći skupinu, točnije mislim da će to ići teško i dramatično, ne zato što je našem sportu moto 'ne može bez drame', nego zato što je pitanje što naši ključni igrači više mogu pokazati. Ovdje, prvenstveno, mislim na Luku Modrića, Ivana Perišića i Marcela Brozovića. Bojim se da se njihov kreativni igrački kapacitet već odavno potrošio. Ovogodišnje Europsko nogometno prvenstvo prilika je Luki Sučiću da pokaže što zna i može, a može sigurno mnogo toga, samo ga treba staviti u 'ispravan' kontekst. Voljela bih i da Martin Baturina dobije svoje minute i pokaže da ipak nije tako sebičan kao što je bio u HNL-u.

Jergović: Hrvatskoj na ruku ne ide ozbiljna vremešnost, da ne kažem starost najvažnijih, pa i najboljih igrača. S druge, pak, strane jako joj na ruku ide format od 24 sudionika završnice, s mnogo autsajdera, slabih, pa i slabo motiviranih ekipa. Hrvatska uvijek ima tu strašnu, maksimalnu motivaciju, s kojom je u stanju napraviti čudo, kao Grci 2004. U tome je može omesti i jedan psihološki problem: vlastito uvjerenje da to, nakon uspjeha na svjetskim prvenstvima, i ne bi bilo čudo. A bi, bilo bi.

Đikić: Uvjeren sam da će Hrvatska proći jako dobro jer ima ekipu koja je iznutra čvrsta i nikad bolje izbalansirana na svim pozicijama, s ozbiljnim iskustvom s velikih natjecanja i velikih utakmica, s izvanserijskim pojedincima poput Joška Gvardiola i Luke Sučića, pa i Brune Petkovića i Lovre Majera, s izbornikom koji je pokazao sposobnost učenja i napretka. Puno će ovisiti o tome kako će odigrati Marcelo Brozović i Luka Modrić te kako će braniti Dominik Livaković, ali optimističan sam.

Simpatije na strani 'malih' i onih koji tradicionalno igraju lijep nogomet

Tko je za vas dark horse, odnosno za koga navijate?

Pavičić: Već sam spomenuo kako mislim da će Engleska biti iznenađenje. Uz njih visoko vidim Portugal i Francusku. Što se navijanja tiče, navijam za male kao što su Albanija i Gruzija.

Lujanović: Ovo jednostavno pitanje nosi nekoliko kompliciranih odgovora; u pravilu navijam za dobar nogomet i u pravilu navijam za one koji gube. Voljela bih, naravno, da Hrvatska prođe, kao što volim i da Dinamo bude prvak Hrvatske, i Zrinjski u BiH, ali to su neki intimno-nacionalno-politički razlozi uvjetovani nečim što nema ama baš nikakve veze s nogometom. Navijam za dobar nogomet, za kvalitetne utakmice, za neke akcije koje ćemo pamtiti, za neke kreativne i neobične poteze. Francuska, Belgija, Italija imaju priliku pokazati što zaista mogu, a mogu dosta. Za razliku od naše reprezentacije, koja je i generacijski slaba i potrošena. Bilo bi mi drago da me razuvjere.

Jergović: Bojim se Mađara, a ne bih volio da se moj strah ostvari, jer je riječ o klasičnom političkom projektu u nogometu. S druge strane, recimo, ne bi mi bilo mrsko da Portugal i Nizozemska što dalje odu.

Đikić: Navijam za Hrvatsku, koju se, naravno, može smatrati dark horseom, ali ja bih taj status ipak dao reprezentacijama koje nemaju rezultate kakve je ostvarila Hrvatska u posljednjih nekoliko godina, recimo Švicarskoj i Srbiji.

Oko najboljeg igrača današnjice nema spora

Koji je današnji igrač najbliži utjelovljenju umjetnosti u nogometu?

Pavičić: Po nogometnom odgoju sam ivićevac i ne fasciniraju me tzv. umjetnici, nego tečna i brza kolektivna igra bez samoisticanja. Volim i takve, nenametljive igrače: Van Dijka, Kroosa, Valverdea, Griezmanna, De Bruynea... Ali ako je pitanje tko je najbolji igrač današnjice, onda je za mene to Mbappe.

Lujanović: Jako volim belgijskog veznog Kevina de Bruynea, oduševljava me njegova pomaknuta logika i ta lakoća igranja. Kad ga gledam na terenu, imam dojam da se zaista igra - jer nogomet i jest igra - i da uživa u tome što radi. I da igra za sebe, za vlastito zadovoljstvo, a užitak je ta njegova nepodnošljiva lakoća stvaranja vrhunskih asistencija. Favorit mi je i Kylian Mbappe jer imam dojam da je, u nekom smislu, svjestan što može i zna što hoće, da ide do kraja - volim njegovu ustrajnost, hrabrost, bezbroj pokušaja. Zapravo, najviše hrabrost, on je svojevrsni kockar na terenu, a kockari, znamo, nikad ne odustaju i imaju veliku nadu o dobitku, odnosno zgoditku.

Jergović: Umjetnost je jaka riječ, dakle nijedan. U povijesti je bilo malo nogometaša koji su bili u stanju uraditi nešto što bi sličilo umjetnosti, bilo je više onih čiji su životi podsjećali na nešto što ima veze s umjetnošću. Među prve svakako je spadao Maradona, dok ćemo se među drugima uvijek sjetiti Zlatana Ibrahimovića. Premda je bio nadahnut, moćan i ostvaren igrač, njegov je život začudniji od njegove igre.

Đikić: Vjerojatno neću biti naročito originalan kad kažem - Kylian Mbappe.