'Radim na granici moralnog i amoralnog, zakonitog i nezakonitog, crnog i bijelog. Radim, dakle, u sivoj zoni…' Ne, ne kaže to netko iz Hrvatske, u kojoj se, po tko zna koji put, mora istraživati kako se novac nakon odrađenog posla prima na ruke ili zašto javni novac na sumnjiv način u milijunskim iznosima odlazi u, ionako pune, privatne džepove.

I dok je to tema mogućih dokumentaraca domaće kinematografije, spomenutu misao izgovara agilna glavna junakinja američkoga akcijskog trilera 'Siva zona', čiji je redatelj i scenarist britanski filmaš Guy Ritchie. Još od svoga kultnog dugometražnog igranog prvijenca 'Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške' iz 1998. godine, britanski sineast ostaje prepoznatljiv svojim autorskim stilom te najčešće korištenim žanrovskim obrascima, tematskim odabirima i profilima (anti)junaka.

Ukratko, Ritchie je dosad najčešće i – najuspješnije režirao filmove koji su bili sinergija kriminalističkih zapleta, reskoga crnog humora, ekscentričnih likova te društvenog komentara sredina u kojima raznorazne 'sive zone' uvijek profitiraju u sveopćoj relativizaciji vrijednosti. Njegovi junaci i junakinje već gotovo tri desetljeća zabavljaju publiku na granici moralnog i amoralnog, zakonitog i nezakonitog, pri čemu je i ta granica krajnje relativna.

Od filmski samoukog tinejdžera do epizode s Madonnom

Rođen 1968. godine, kao tinejdžer izbačen iz škole te samouk kada je riječ o filmskoj režiji, Ritchie se nakon kratkometražnog filma 'The Hard Case' iz 1998. i borbe za svaki novčić svoga cjelovečernjeg debija izvrsno snašao kao redatelj, pri čemu je film 'Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške' ne samo dobio najviše ocjene, nego je u kinima zaradio dvadeset puta više od uloženog iznosa, konkretno više od 28 milijuna dolara u svjetskoj distribuciji. Još mu je bio uspješniji sljedeći film u karijeri, 'Zdrpi i zbriši' iz 2000. godine, u kojem su glumili Jason Statham, Benicio del Toro, Brad Pitt i Rade Šerbedžija.

A onda ga je karijere i privatnog života skoro stajao film 'Valovi sudbine' iz 2002., u kojem je u glavnoj ženskoj ulozi bila redateljeva supruga Madonna. Supružnici su se razveli 2008. godine, a redateljeva je holivudska karijera živnula iniciranjem serijala o Sherlocku Holmesu, da bi 2019., izvan svoga autorskog pristupa, režirao igranu inačicu Disneyjeva animiranog kinohita 'Aladin'.

Film je bio planetarni kinohit, ali se nakon njega Ritchie vratio žanru i stilu koji ga je proslavio, i to naslovima 'Gospoda', 'Dani gnjeva' i 'Operacija Fortune: Prevara stoljeća'. Ipak, posljednje tri godine nikako ne uspijeva režirati hit (Savez, Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja, Izvor mladosti). Može li to postati 'Siva zona', prvi od dva njegova ovogodišnja filma, od kojih je drugi 'Wife & Dog'?

Nabrijan akcijski triler

Naoko je ovaj akcijski triler, u kojem sve pršti od dinamike, psovki, zajedljivog humora te mutnih likova i situacija, tipičan Ritchiejev rad u kojem se publici nudi sve ono što je navikla gledati kad dolazi s njegovim potpisom. Ponovno sam napisavši scenarij za film koji režira, u novoj se priči koncentrira na skupinu utjerivača dugova, a predvodi ih Rachel Wild, odvjetnica koja radi u 'sivoj zoni'.

Ona uz pomoć tima vrhunskih profesionalaca, na čelu sa Sidom i Broncom, preuzima zadatak povratka duga od milijardu dolara koji svojim tajnovitim zajmoprimcima ne vraća okrutni gangster Manny Salazar, a on tiranski upravlja otokom u Atlantskom oceanu. Prethodnog je utjerivača Salazar prevario i likvidirao dok Rachel uvjerava predstavnicu nezamislivo bogatih zajmoprimaca da će to ona učiniti bez problema. Cijena? Deset posto od vraćenog duga i deset milijuna dolara unaprijed.

Doista, nakon pomno isplanirane akcije, kojom Salazar počne gubiti milijune dolara tjedno u svojim poslovima u Saudijskoj Arabiji te uz neizbježne nasilne metode, Rachel i partneri izvrše zadatak, ali ostanu kratkih rukava jer im se ne isplaćuje obećano, a nju otmu njegovi ljudi željni osvete…

Generički Ritchiejev proizvod

Negdje između ranih Ritchiejevih radova i recentnih nastavaka serijala o Jamesu Bondu i 'Nemoguća misija', 'Siva zona' bez problema održava pozornost gledatelja u nešto više od sat i pol trajanja neprestance premještajući radnju iz interijera u eksterijere, iz luksuzno uređenih ureda na zabačena mjesta i gradilišta, kao da redatelj želi u što manje vremena pokazati što više toga što će zaokupiti pažnju. To mu i uspijeva odabirom glumačke ekipe koju ovaj put suvereno vodi ženski lik.

Konkretno, to je meksička glumica Eiza González kao Rachel, poznata iz hvaljene serije 'Problem 3 tijela' te filmova 'Hitna služba' i 'Ministarstvo nedžentlmenskog ratovanja', u kojem je u Ritchiejevoj režiji glumila uz ovdje također angažiranog Henryja Cavilla kao Sida, najpoznatijeg po ulogama u serijalu o Supermanu i seriji 'The Witcher'. Bronca pak tumači Jake Gyllenhaal, glavni je negativac Salazar Carlos Bardem, stariji brat Javiera Bardema, a nastupaju i Rosamund Pike te Fisher Stevens.

I dok glumačka ekipa sama po sebi privlači pozornost korektno oživljavajući svoje arhetipske likove, čini se da je cijeli film, unatoč energiji i ugođaju, tek generički proizvod u karijeri svog redatelja. Cjelina više podsjeća na logiku računalne igre nego samostalnoga filmskog djela s koliko-toliko plastičnim protagonistima i antagonistima jer se nitko od njih niti ne uspijeva profilirati više od dimenzije-dvije.

Upravo taj nedostatak sadržaja u samim likovima i u njihovim odnosima sprječava čvršću identifikaciju s njima, a poseban je problem štura kontekstualizacija zbivanja usprkos intrigantnoj zamisli da su pravi negativci oni koji posuđuju novac, a ne samo oni koji ga ne žele vratiti. Jer – kako se čuje u filmu, oni prvi imaju bilijune, a ovi drugi 'samo' milijarde.

Pretplaćena na uspjehe

I dok Ritchie 'Sivom zonom' pokušava vratiti status tvorca hitova, jedna od trenutačno najvećih zvijezda američkoga velikog i malog ekrana ove godine gotovo je pretplaćena na same uspjehe kada je posrijedi prijem u kinima. Mladu glumicu Zendayu trenutačno gledamo u trećoj sezoni serije 'Euforija', koja joj je već donijela dvije nagrade Emmy i Zlatni globus, a do kraja godine vidjet ćemo je u fantastičnom akcijskom spektaklu 'Odiseja', zatim u novom nastavku serijala o Spidermanu te u završnici trilogije 'Dina'.

Ovaj je niz u aktualnoj godini započela ulogom u filmu zbog koje bi se mogla naći barem u širem izboru za strukovne nagrade sljedeće godine. 'Drama' norveškog redatelja i scenarista Kristoffera Borglija (Bolesnica) realizirana je u američkoj produkciji s još jednim planetarno popularnim glumačkim imenom, Englezom Robertom Pattinsonom koji nakon filmske sage 'Sumrak' nastoji izgraditi respektabilnu glumačku karijeru, čemu ovaj film može pripomoći.

Neočekivano dobar prijem

Iako se to nije očekivalo, 'Drama', koja je žanrovski uistinu drama, veoma je dobro primljena u svjetskim kinima, a i glavnina je kritika pozitivna, posebice zbog interpretacija središnjega glumačkog para. U filmu Pattinson kao Charlie pokušava osvojiti naklonost Emme, djevojke iz kafića, koju tumači Zendaya. To mu u konačnici i uspije te zaljubljeni par nedugo zatim počne planirati vjenčanje.

U tome im punu podršku pružaju prijatelji i – kumovi Rachel i Mike, pa se čini da će drama biti isključivo melodrama. Međutim prigodom degustacije vina za vjenčanje svatko od njih prizna najlošiju stvar koju je učinio u životu. I dok su one Charlieja, Rachel i Mikea u granicama podnošljivosti, ono što prizna Emma, inače gluha na jedno uho zbog događaja povezanoga s time, kobno će ugroziti ne samo njezino prijateljstvo s Rachel, nego i vezu s Charliejem.

Jedno od ugodnijih iznenađenja godine

To o čemu je točno riječ nije samo uzburkalo kasniji razvoj priče u filmu, već i mnogobrojne osvrte na njega. Takvo je što u iole nekoherentnijoj režiji moglo zapeti o niz prepreka, od banaliziranja do neuvjerljivosti, ali redatelj Borgli, svjestan različitih tumačenja, pokušava što šire rastumačiti okolnosti takve situacije ni na jedan je način ne opravdavajući, ali je opisujući iz različitih kutova. Pritom zadržava i prijeko potrebnu serioznost i povremene odmake od 'drame', uvijek se fokusirajući na svoje protagoniste.

Time je napravio najveću uslugu Zendayi i Pattinsonu, ali i odličnoj Alani Haim kao Rachel, kako bi oni svojim izvedbama čvrsto profilirane likove učinili što životnijima i intrigantnijima u kontekstu prošlih i sadašnjih događaja. Uz postignutu ravnotežu različitih emocija te uz sve bolji ritam zbivanja kako se približava završnica i (ne)mogući rasplet, 'Drama' je jedno od ugodnijih iznenađenja ovog proljeća u kinima. Može li njome Zendaya, uz niz hitova koje je čekaju do kraja godine, stići i do nominacije za Oscara? Ako i ne, načinom na koji bira uloge i ostvaruje ih, na dobrom je putu.